30. септембар 2011.

Odbojkaši(ce) na markama

U Srbiji i Italiji odbojkašice igraju mečeve za titulu najbolje reprezentacije u Evropi. Pošta Srbije se priključila prvenstvu emitujući prigodnu marku nominale 46 dinara. Marka je puštena u opticaj 20. septembra, nekoliko dana pre početka takmičenja. Tako je omogućeno sportistima i gostima da pošalju razglednicu sa markom kao uspomenu na Evropsko prvenstvo. Mnogi domaći filatelisti očekuju marku povodom osvajanja titule evropskog prvaka u muškoj konkurenciji. ukoliko i odbojkašice osvoje medalju, eto prilike da Pošta Srbije vanrednim izdanjem ovekoveči uspehe sportista. I to ne bi bile naše prve marke posvećene medaljama odbojkaša.

Naši odbojkaši 2000. godine sa Olimpijskih igara u Sidneju vratili su se sa zlatom. Uspeh je obeležen prigodnim blokom nominale 30 dinara. Kao motiv prikazani su igrači koji serviraju, smečuju i primaju servis. Četiri godine ranije, 1996. godine, iz Atlente doneli su kući bronzu. I ta medalja je zabeležena markom.
Godina 2001. zlatnim slovima je ostala upisana za timske sportove. I košarkaši i odbojkaši postali su prvaci Evrope. Izdate su serije sa dve marke. Na marki posvećenoj odbojkašima prikazan je igrač koji smečuje i igrač sa ispruženim rukama u bloku. Autor sva tri likovna rešenja je slikar Radomir Bojanić.
Nisu samo medalje bile povodom za emitovanje maraka sa motivima odbojke. Godine 2005. prvi put održano je Evropsko prvenstvo za odbojkaše u dve zemlje - Srbiji i Italiji. Marka, na kojoj su prikazane ruke i lopta iznad odbojkaške mreže, delo je J. J. Vlahovića, slikara-grafičara.
Motiv na ovogodišnjoj marki posvećenoj Evropskom prvenstvu u odbojci je detalj iz igre. Nažalost, po opštem mišljenju filatelista likovno rešenje nije uspelo. Ruke su u položaju koji se ne susreće tokom igre, mreža izgleda dosta niže u odnosu na igrače, a same sportiskinje su prikazane u jednoj boji, kao da su u senci. Dimenzije marke su prevelike, kako za filateliste, tako i za njenu upotrebu na razglednici. Likovno rešenje marke je rad Nadežde Skočajić, grafičkog dizajnera. Stručnu saradnju pružio je Aleksandar Boričić, predsednik Odbojkaškog saveza Srbije i istaknuti filatelista, dobitnik mnogobrojnih priznanja i nagrada na domaćim i međunarodnim filatelističkim izložbama.

Marke su štampane u novosadskoj štampariji "Forum" u tehnici višebojnog ofseta, u šalterskim tabacima od po osam maraka sa vinjetom u sredini. Tiraž je 50.000 komada. Na dan puštanja u opticaj na pošti 11101 Beograd bio je u upotrebi prigodan žig prvog dana.

29. септембар 2011.

Crtač "Dilana Doga" gost IX Međunarodnog salona stripa

Jedan od gostiju IX Međunarodnog salona stripa, koji se održava u Studenskom kulturnom centru je crtač poznatog stripa ''Dilan Dog'', Marko Nicoli.

Nicoli je u Studentskom kulturnom centru izložio svoje radove i koncept njegove izložbe je da prikaže celovitost i proces rada, jer su izloženi ne samo njegovi gotovi radovi, već posetioci mogu da vide i ''proces nastanka tih radova''. Prema njegovim rečima, izložene su prve inicijalne grube skice, razrada u olovci, kao i obrada u tuš tehnici i finalni kolor.

''Ovde je izloženo mnogo mojih radova, oko 70-ak, koji prate moj rad od početka karijere do danas'', objasnio je Nicoli. ''Ono što je karakteristično za ovu izložbu je taj njen karakter koji prikazuje celovitost i proces rada, a ne samo finalnu pojavnost'', dodao je on.

Nicoli koji je bio gost na najvećim italijanskim salonima stripa, kaže da mu je žao što ne poznaje mnogo srpsku strip scenu.

''Više poznajem eks-ju scenu, nego samu srpsku. Znam hrvatskog crtača Gorana Parlova koji je radio za strane izdavače, čak i za Serdja Bonelija'', izjavio je Nicoli.

On je dodao da od srpskih ilustratora poznaje Zorana Janjetova, koji radi sa istim scenaristom sa kojim radi i on, Alehandrom Hodorovskim, i da takodje zna za Sašu Rakezića poznatijeg kao Aleksandar Zografa, koji je alternativni stvaralac iz Pančeva.

Nicoli je još dok je išao u srednju školu postao strip crtač, radeći na nekoliko albuma iz serije ''Alan Ford''.

''Ponosan sam na skoro sve šta sam uradio, jer sam imao sreće da mogu da biram sa kim ću da radim i da radim ono što mi se dopada'', zaključio je ovaj strip ilustrator.

''Radio sam sa svojim idolima, ljudima koje sam najviše poštovao, kao što su Lućijano Seki scenarista Alana Forda i pokojni crtač Roberto Raviola'', dodao je on.

Ipak, najspecifičniji rad prema njegovim rečima je rad na serijalu ''Dilan Dog'', jer je uvek pratio i voleo taj serijal. Marko Nicoli, pored toga što je strip ilustrator, bavi se i pedagoškim radom. On predaje u Internacionalnoj školi stripa u Ređo Emiliji u Italiji crtanje perspektive i akvarel, što mu je, kako kaže, ''promenilo način gledanja na stvari i pomoglo da ih promatra iz drugog ugla i da postane bolji umetnik''.

Ovaj umetnik je saradjivao sa Hodorovskim ilustrujući epizode ''Svet Alef Taua” za ediciju Delkur 2009. godine. Nicoli trenutno ilustruje epizodu mesečne serije ''Dilan Dog''. Njegova izložba biće otvorena do 2. oktobra, do kada i traje IX Međunarodni salon stripa.

Povezani članci: Dilan dog, IX međunarodni salona stripa, marconizzoli.blogspot.com

28. септембар 2011.

Nesvrstani kroz filateliju

Povodom obeleževanja 50 godina od prve konferencije pokreta nesvrstanih zemalja u Beogradu, Pošta Srbije početkom septembra izdala je prigodnu poštansku marku nominale 22 dinara. Međutim, ovo nije prvo izdanje u našoj zemlji posvećeno skupu i organizaciji država koje nisu pripadale isočnom ili zapadnom bloku.
Izdanje iz 2011. godine
Davne 1961. godine, na dan otvaranja konferencije, 01. septembra, tadašnja Zajednica jugoslovenskih PTT pustila je u opticaj četiri marke i prigodan blok.
Markice nominale 25 i 50 dinara i blok iz 1961. godine
Sledeća marka na temu nesvrstanosti emitovana je tek 16. avgusta 1976. godine povodom V konferencije nesvrstanih zemalja održane u Kolombu.
Izdanje iz 1976. godine
Filatelistički propusti sa prvog samita ispravljeni su 1989. godine kada je u Beogradu održana deveta konferencija šefova država ili vlada nesvrstanih zemalja - Beograd 1989. I ovog puta su emitovane četiri marke i prigodan blok, ali sa znatno lepšim motivima i likovnim rešenjima, umerenim nominalama i većim tiražem.

Izdanje s kraja osamdesetih donelo je na svakoj marki prikaze po dva grada koji su bili domaćini dotadašnjih osam konferencija: Beograda i Kaira, Lusake i Alžira, Kolomba i Havane i Nju Delhija i Hararea.

Veoma uspela i bogata likovna rešenja rad su Radomira Bojanića, akademskog slikara iz Beograda. Marke su štampane u novosadskoj štampariji "Forum" tehnikom višebojnog ofseta.
Izdanje povodom IX konferencije nesvrstanih 1989. godine
Tom prilikom organizovana je u "Sava centru" filatelistička izložba, prva ovakve vrste u istoriji nesvrstanih pokreta. Na izložbenim eksponatima iz blizu 50 zemalja prikazane su one poštanske marke i prima i drugi filatelistički objekti koji su posvećeni najznačajnijim događajima iz istorije i razvoja nesvrstanog pokreta.

Na izložbi je bio prikazan i deo filatelističke zbirke iz Muzeja "25. maj", a kao poseban raritet prikazan je filatelistički spomen-album emitovan povodom prve konferencije u Beogradu 1961. godine.



26. септембар 2011.

Preminuo Serđo Boneli

Izdavač italijanskih stripova "Teks Viler" i "Dilan Dog" i tvorac popularnih strip junaka Zagora i Mistera Noa Serđo Boneli (Sergio Bonelli) umro je u Monci u 79. godini, izvestili su italijanski mediji.

Mogao je Serđo Boneli da bude tatin sinčić, zasedne u jednu od fotelja izdavačke kompanije svog oca Đan Luiđija i ubira plodove njegove mašte, veliki novac koji i danas ta kuća zarađuje na Teksu Vileru, jednom od najpoznatijih strip junaka. Umesto da planduje i čeka da mu pare same klize u šake, Serđo je u preduzeće ušao kao kurir i fizikalac u skladištu. Kada je umetnički gen u njemu sazreo, počeo je da stvara čudesne likove i svetove. Ne želeći da se šlepa uz očevu slavu, potpisivao se raznim pseudonimima ne bi li stekao sopstveno ime. Kao „Gvido Nolita”, i on je postao ponosni otac: porodio je Zagora i Mister Noa. Kako veliki heroji spasavaju svet, ali nikada ne uspevaju da sačuvaju svoje najbliže, ni njih dvojica nisu mogli da zaštite Bonelija od smrti, koja ga je odnela u 78. godini.

Dočekao je pozno doba ali, mada u protekle dve decenije više nije pisao scenarije, vreme nije pojelo njegov ugled patrijarha evropskog stripa. Kao urednik, „usvojio” je mlade autore koji će stvoriti Dilana Doga, Martija Misteriju, Nejtana Nevera, Kena Parkera. Antiheroje je uveo u populistički strip. Otvoren za nekonvencionalne ideje, bio je, bez obzira na neposrednost i srdačnost, ponekad i naporan u svojim malim ekscentričnostima. Priče tvrde da nije bilo pametno pred njim naručiti žablje batake, reći išta lepo o Toniju Kertisu ili zatražiti da se uključi erkondišn.

Svež vazduh je pustio u izdavačku kuću koju je nasledio od oca. Kada ju je preuzeo, zvala se CEPIM. Potom jeslava koju je stekao, obesmislila toj kompaniji svaki naziv sem njegovog imena, a na kraju je „Boneli” postao maltene sinonim za italijanski strip.

U bivšoj Jugoslaviji bio je sinonim za strip uopšte. Mnogi danas tvrde da su znali da će se ta zemlja pocepati već kada je umro njen gotovo mitski utemeljitelj – oslobodilac od zlih hordi, ujedinitelj naroda, otac države. Za generacije rođene kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih, zaluđene stripom, raspad Jugoslavije i kraj detinjstva su nastupili kada su sa kiosaka nestali Teks i ostali junaci.

Klincima iz tog doba Tito je oduvek bio samo senka. Kao što im je Brus Li, uvek spreman da se bori za slabije, predstavljao idealnog starijeg brata, njihov simbolički otac bio je Boneli, čovek koji im je skovao dva nepogrešiva moralna uzora. Zagor je oličavao herojsko savršenstvo, a Mister No, zgubidan slab na žene, piće i karte, učio ih je kako čak i poročni gubitnici moraju rizikovati sve da bi spasili puke neznance. Kada su oni oterani odavde, zli duhovi i psi rata, protiv kojih su se često borili, lako su pobedili.

Hiljadu bubnjeva Darkvuda, koje Duh sa sekirom uvek zaziva, sada dobuju posmrtni marš i odjekuju do Amazonije, nad kojom mamurni pilot tera rasklimatani „pajper” u počasni prelet.


Baltimorski muzej flipera

Decenijama nakon što je spavao ispod flipera u svom prepunom stanu, Dejvid Silverman će uskoro otvoriti najveći muzej u Americi posvećen ovoj igri.

Nacionalni fliper muzej biće otvoren u novembru u srcu turističke oblasti Baltimora i imaće stalno izložbu istorije flipera - od početaka u 18. veku u Francuskoj, do seljenja u SAD, popularnosti 1946. i promena koje su usledile zahvaljujući digitalnoj tehnologiji.

Muzej će imati i 900 flipera iz Silvermanove kolekcije, od originalnih francuskih do specijalnog flipera na temu "Ratova zvezda", jednog od 15 ikada napravljenih.

Muzej će imati i mesta za privatne žurke, obrazovne programe i igranje flipera.

Šezdesetogodišnji Silverman, pejzažni arhitekta iz Vašingtona, dobio je prvi fliper kada je imao 20 godina. Čuvao ga je u svom malom stanu i spavao ispod njega.

Ubrzo se oženio, preselio u veću kući u njegova kolekcija narasla je na 300 komada koje je čuvao u garaži.

Na predlog supruge, garažu je pretvorio u muzej i trenutno ima 900 mašina.

Kako je kolekcija prerasla garažu, preselio ju je u veću prostor u Vašingtonu, a sada u Baltimoru gradi četvorospratnu zgradu od cigle i stakla, prenosi Rojters.

Videoigre, tehnologija i propast igraonica učinile su flipere zastarelim. U SAD postoji samo jedan proizvođač ovih mašina. Ali Silverman i drugi entuzijasti smatraju da popularnog ove igre ponovo raste.

"Mnogima su fliperi i dalje interesantni", smatra Berni Kelm, jedan od osnivača udruženja " Free State Pinball”

Udruženje je pokrenuto 1960-ih i organizuje tri lige sa oko 120 igrača. Organizacija ima i podatke o svakoj fliper mašini u SAD koja još radi.

Pre seljenja u Baltimor, Nacionalni muzej flipera je tokom devetomesečnog "podstanarskog" boravka u Džordžtaunu privukao 6.000 posetilaca.

Silverman se nada da će lokacija i drugačiji "šmek" Baltimora učiniti da muzej bude finansijski održiv i da će izgraditi novu generaciju entuzijasta.


Link: nationalpinballmuseum.org

50 godina od prve konferencije pokreta nesvrstanih

Povodom 50 godina od održavanja prve konferencije nesvrstanih zemalja Pošta Srbije pustila je u opticaj 1. septembra prigodnu poštansku marku nominale 22 dinara. motiv na marki su ruke koje se rukuju iznad karte sveta sa zamljama članicama pokreta. Umetničku obradu marke uradio je Jakša Vlahović, akademski slikar-grafičar. Marka je štampana u novosadskoj štampariji "Forum" tehničkom višebojnog ofseta u šalterskim tabacima od po 25 maraka u tiražu od 100.000 komada.
 
Sada već Davne 1961. godine u Beogradu održan je prvi samit nesvrstanih zemalja na kojem je učestvovalo 25 zemalja. Razumljivo je da je ovaj prvorazredni politički događaj bio obeležen i na tada jugoslovenskim poštanskim markama. Serija koja je emitovana tim povodom podigla je dosta prašine među filatelistima i jesno je pokazala nove pravce i tendencije u izdavanju poštanskih maraka. Poput političara i filatelisti su imali velika očekivanja od ove serije, pa i stvaranje nove zbirke na temu nesvrstanosti.

Na sam dan otvaranja konferencije, 02. septembra, tadašnja zajednica jugoslovenskih PTT pustila je u opticaj četiri marke i prigodan blok. Prvo što je zasmetalo ondašnjim filatelisitima bila je velika nominala. Prve dve marke su nominale 25 i 50 tadašnjih dinara, što je bio uobičajeni iznos u to vreme. Međutim, druge dve marke bile su nominle 250 i 500 dinara, a opravdanje za tako visoke iznose bilo je u tome da su namenjene za avionsku poštu. Našoj pošti kao da ovo nije bilo dovoljno, pa je emitovala blok sa nominalom 1.000 dinara.

U tadašnjoj štampi našle su se žalopojke filatelista da su morali da rade nedelju dana da bi sebi priuštili jednu jedinu kompletnu seriju. Sledeća prigodna marka, koja je imala veću nominalu od ovog bloka, emitovana je tek 1977. godine.

Druga stvar koja je zasmetala filatelistima bila je to što su korišćena samo dva motiva. Na markama od 25 i 250 dinara, kao i na prigodnom bloku, prikazani su likovi predstavnika pet rasa, a marka od 250 dinara se razlikuje od ostalih jedino po malom avionu ucrtanom u gornjem desnom uglu. Na markama od 50 i 500 dinara motiv je zgrada Savezne skupštine u Beogradu, u kojoj je održana konferencija, plus mali avion na marki od 500 dinara. Crtež aviona je trebalo da naglasi da su ovo marke za avionsku poštu, mada je jasno da su se mogle koristiti za plaćanje usluga i u ostalom poštanskom saobraćaju. I pored toga što su nacrte izradili Božidar Jakac, profesor Akademije primenjenih umetnosti u Ljubljani i Đorđe Gorbunov, akademski slikar iz Beograda, marke su ocenjene kao likovno neupele.

Zbog svega ovoga o popularizaciji samita nesvrstanih kroz filateliju nije moglo biti govora. Pored maraka i bloka, tokom konferencije bila su u upotrebi dva prigodna žiga sa datumima 01. i 06. septembar. Kao filatelistička osobenost napravljen je specijalni spomen-album sa dve kompletne serije, koje su poništene prigodnim žigovima. Ovaj album sadrži i potpise 25 državnika, koji su predstavljali svoje zemlje na konferenciji, što daje posebnu vrednost. Napraljveno je samo 12 albuma, koji su uz to i numerisani i danas ih je gotovo nemoguće naći.
Markice nominale 25 i 50 dinara i blok iz 1961. godine


Povezani članci: Nesvrstani kroz filateliju

20. септембар 2011.

Otkriveno blago staro 4.000 godina

Jedan 42-godišnji Bugarin koji je ostao bez posla i koji je spajao kraj s krajem tako što je sakupljao metalni otpad iskopao je pravo blago vredno 1,4 miliona evra.

Kako prenosi AFP, neimenovani muškarac je pronašao sedam komada nakita, šest zlatnika i dve sekire iz bronzanog doba među korenjem drveta u severnom bugarskom gradu Svištovu. "Slučajni arheolog" je prvobitno držao svoje otkriće u tajnosti, ali ga je nakon saslušanja, morao da preda policiji.

Prema bugarskom zakonu, vlasnik arheoloških artefakata ovakvog značaja je država.

"Ovo otkriće znatno proširuje naša saznanja o bronzanom dobu", kazala je za bugarski list "24 časa" Pavlina Vladkova, arheolog regionalnog muzeja provincije Veliko Trnovo.

"U tom periodu, zlato, srebro i bakar su već bili poznati, ali je upotreba bronze omogućila proizvodnju alatki", objasnila je ona.

12. септембар 2011.

Otvorena Narodna bibilioteka

Završetak rekonstrukcije zgrade Narodne biblioteke Srbije znači pre svega bolje uslove za rad te ustanove i njenih korisnika, ali i kraj jednog od nekoliko velikih i višegodišnjih građevinskih problema domaće kulture. Iako ih sigurno svi znamo napamet, nije na odmet i ovom prilikom podsetiti da rekonstrukcija Narodnog muzeja još nije počela iako se najavljuje od 2003. godine, da je zgrada Muzeja savremene umetnosti zatvorena zbog rekonstrukcije od 2008. godine, da ni posle pet godina stambeno pitanje zgrade u Resavskoj ulici koja je namenjena Muzeju grada još nije rešeno, da se rekonstrukcija Malog pozorišta "Duško Radović" najavljuje od bombardovanja...

Dakle, do ponedeljka 12. septembra na ovom (nepotpunom) spisku ustanova koje čekaju prostor u kome mogu da rade kako treba, bila je i Narodna biblioteka Srbije. Radovi na obnovi njene zgrade počeli su 8. oktobra 2007. godine. Prema prvobitnom planu po kome je predviđena samo rekonstrukcija enterijera, trebalo je da budu završeni do kraja 2009. godine. Međutim, nekoliko razloga je uticalo da Biblioteka tek sad primi prve korisnike u svoju obnovljenu zgradu: naknadno se ispostavilo da je osim enterijera neophodna i prepravka instalacija pa je Biblioteci odobrena dopuna projekta, zbog kašnjenja u isplati izvođač je obustavljao radove nekoliko puta – jednom čak na devet meseci, a i izdvojena državna finansijska sredstva su postala nedovoljna pa je moralo da se čeka na kredit. Međutim, na otvaranju, prvi korisnici, novinari i ostali radoznalci bavili su se rezultatima rekonstrukcije a ne njenim tokom.

A rezultati su sledeći: Narodna biblioteka Srbije sada ima 6000 obnovljenih i funkcionalno unapređenih kvadratnih metara, a broj mesta u čitaonicama je uvećan za 50% pa sada u njima može da radi 600 korisnika. Korisnička mesta su spojena sa internetom, a mnoga su opremljena računarima. Obnovljen je ulazni hol sa pristupnim pultom, kafeterija sa atrijumom, foaje ispred centralne čitaonice sa informativnim pultom, mokri čvorovi na tri nivoa. Obnovljeni su električna instalacija, hidrantna mreža, ventilacija, klimatizacija, protivpožarni sistem, pristup internetu, telefonske instalacije, video-nadzor i lift. Vesna Jovanović, PR Narodne biblioteke Srbije, naglašava da je rekonstrukcija enterijera finansirana sredstvima iz NIP-a Republike Srbije i kreditom Evropske investicione banke u ukupnoj vrednosti oko 4,3 miliona evra, kao i da je ovog maja energetska kompanija EFT Group donirala informacionu opremu u vrednosti od 250.000 evra.

Od ulaznih vrata Narodne biblioteke Srbije vodi crno obojena staza, vrsta navigacije implementirana u enterijer, nazvana "Put znanja" zato što usmerava korisnike od ulaza do 12 čitaonica. Paralelno sa stazom, na plafonu, je svetlosna instalacija na kojoj je ispisan binarni kod – 01, što simboliše digitalnu kulturu. Naime, želelo se da i nov enterijer ukazuje na koncept obnovljene Narodne biblioteke Srbije, na sinergijsku celinu dva komplementarna kulturna koda – koda štampane knjige i koda digitalne knjige.

U najvećoj, Centralnoj čitaonici svako od 281 mesta ima besplatni pristup internetu. U Referensnoj i u Čitaonici periodike ima po 54 mesta i po 10 računara. Multimedijalna čitaonica za korišćenje audiovizuelne građe je nov prostor Biblioteke, ima 52 mesta i isto toliko računara. Elektronska čitaonica ima 48 mesta i tankih klijenata (virtuelna desktop infrastruktura koja omogućava brzo, efikasno i ekonomski racionalno funkcionisanje informatičkog sistema) za pretraživanje elektronskih kataloga i digitalnih baza podataka. Čitaonica posebnih fondova ima 36 mesta sa 10 računara, Centar za bibliotekarstvo i informacione nauke – 31 korisničko mesto i 10 računara, Naučna čitaonica ima 30 mesta sa 10 računara, a Pravni centar 12 mesta i 10 računara. Čitaonica za slepe i slabovide ima 7 mesta i opremu najsavremenije tehnologije koja omogućava korisnicima da, pored knjiga na Brajevom pismu i audio-formata, čitaju i koriste svaku publikaciju Biblioteke u elektronskom obliku. "Srećom da je novi Zakon o obaveznom primerku, koji obavezuje izdavače da Narodnoj biblioteci Srbije dostave svaki primerak knjige u štampanom i elektronskom obliku, usvojen baš kad smo mi dobili novu opremu pa će slepim i slabovidim korisnicima biti dostupno sve što se objavi kod nas", kaže Vesna Jovanović. Osim pobrojanih čitaonica, korisnicima su dostupne i kartografska i muzička sa dva korisnička mesta, i dva spomen legata – Miloša Crnjanskog i Milana Rakića, sa privatnim stvarima i knjigama ovih književnika.

Sva ta tehnologija uklopljena je u enterijer koji je projektovao arhitekta Zoran Radojčić, a dizajnirao Branko Pavić. Nameštaj – stolovi, stolice i police (autor Zoran Radojčić), asocira na srednjovekovni zbog stolica u formi prestola. "Nameštaj je, naravno, urađen po ergonomskim standardima. Stolice namerno nisu tapacirane zato što rad u čitaonici podrazumeva budnost", objašnjava Vesna Jovanović. Cela Biblioteka je zastrta tepihom dizajniranim (Branko Pavić) samo za njen prostor.

Nova površina zgrade dobijena je zastakljivanjem atrijuma, koji je ranije bio izvan zgrade. Sada se kafeterija nastavlja na taj zatvoreni atrijum, u kome je kvadratni kaskadni drveni prostor za sedenje. U centru atrijuma je skulptura Lidije Mišić, na istom mestu gde je oduvek i bila, ali je sada kao deo enterijera postala primetna. Na polici u kafeteriji je Bibliografija srpskih knjiga štampanih od 1868. godine do 1944. godine u 20 knjiga. Zidovi kafeterije i atrijuma ukrašeni su ventikularom sa naslovima tih knjiga.

U centralnom elektronskom katalogu je više od 2.300.000 bibliografskih zapisa, a umrežen je i sa 150 biblioteka u jedinstven sistem. Centralni katalog radi svakodnevno, neprekidno, pa je zato fond Biblioteke bio dostupan korisnicima i tokom rekonstrukcije, iako su čitaonice bile zatvorene. Osim na ovaj način, Biblioteka je sve vreme rekonstrukcije obavljala svoju osnovnu delatnost: prikupljanje, evidentiranje i čuvanje knjiga.

S obzirom na to da je na dan početka rekonstrukcije zgrade 17.000 ljudi koristilo usluge Biblioteke putem interneta, očekuje se da će u ovim novim uslovima u čitaonicama biti 1000 korisnika svakog dana, a da će njih 20.000 koristiti elektronske kataloge.

11. септембар 2011.

Evropska zaštita prirode

Tradicionalno izdanje prigodnih maraka "Evropska zaštita prirode" Pošta Srbije je pustila u opticaj 13. juna, nešto kasnije u odnosu na prethodne godine. Razlog za to je verovatno pretrpani Program izdavanja prigodnih maraka, a ovo je 18. ovogodišnje izdanje. Poput ranijih, tema serija sadrži dve marke nominalnih vrednosti od 22 i 46 dinara.

Posvećene se prirodnim lepotama naše zemlje, koje su nastale vekovnim delovanjem vode.

Jedna od takvih pojava je vodopad na Mokranjskoj steni prikazan na marki nominale 22 dinara. Vodopad se nalazi u istočnoj Srbiji, desetak kilometara od Negotina i deo je hidrološko-morfološkog kompleksa izuzetne vrednosti. U podnožju vodopada nalazi se erozivno udubljenje u kome su se formirali jezero i okapina ispod samog slapa.

Na relativno malom prostoru, na podlozi od gornjokrednog krečnjaka, visine skoro 10 metara, formirao se bogat morfološki kompleks koje je proglašen spomenikom prirode.

Motiv za marku od 46 dinara poslužila je bigrena akumulacija "Beli izvorac" koji se nalazi u slivu reke Šaške u blizini Majdanpeka. Bigar je šupljikava sedimentna stena nastala taloženjem kalcijum-karbonata rastvorenog u kraškim rekama. U dolini Belog izvora nalaze se dve akumulacije bigram koje su se taložile jedna preko druge formirajući nesvakidašnje predele.

U dužini od oko 300 metara nalazi se veliki vodopad visine 18 metara. Ispod njega je pećinski kanal dug 13 metara ukrašen stalaktitima. U koritu potoka, nizvodno od vodopada, formirale su se brojne bigrene pregrade od kojih su nastala mala jezera prečnika do 10 metara i dubine tri metara.

Ova akumulacije je još nedirnuta i okružena šumom bukve i hrasta, čime se povećava značaj čitavog kompleksa. I Beli izvorac je preglašen spomenikom prirode - geomorfološkog karaktera površinskog kraškog reljefa.

Ovo je naše prvo izdanje sa motivom vodopada, dok su prirodne lepote u okolini Negotina i Majdanpeka koje su nastale delovanjem vode bile su i ranije prikazivane na našim markama.

Umetničku obradu maraka uradila je Marina Kalezić, akademski slikar iz Beograda. Stručnu saradnju u izboru motiva i obradi prigodnog teksta pružila je Nadežda Đaković Petrović, inžinjer pejzažne arhitekture. Šalterski tabačić sadrži osam maraka i vinjetu u sredini. Tiraž je 200.000 maraka nominale 22 dinara i 25.000 komada marke od 46 dinara. Na dan emitovanja maraka na Glavnoj pošti u Beogradu bio je u upotrebi prigodan žig prvog dana.

10. септембар 2011.

Otkriveni fosili praljudi

Ostaci ženke i mužjaka stari oko dva miliona godina, nađeni u Južnoafričkoj republici, rešili su, izgleda, misteriju direktnog pretka homo erektusa, a samim tim i čoveka, tvrde naučnici sa Univerziteta u Johanesburgu.

Dva kostura nađena su u pećini Malapi, blizu Johanesburga, a stradali su verovatno tako što su propali kroz svod pećine i ostali zarobljeni možda i nekoliko nedelja pre nego što su umrli od gladi. Njihove ostatke posle je voda odnela do podzemnog jezera u kome su se vremenom okamenili. Zahvaljujući okolnostima u kojima su umrli, njihovi ostaci odlično su očuvani.

Kosturi su skenirani, izmerene sve kosti, i u poslednjem broju časopisa „Sajens“ objavljeno je da je Australopitekus sediba ili „južni majmun“ direktni predak homo erektusa, od koga je kasnije nastao čovek.

Vođa tima, paleontolog Li Berger, potvrdio je da kosturi pokazuju mešavinu primitivnih, majmunolikih, i savremenih osobina.
Ako ovo otkriće bude do kraja potvrđeno, isključiće prelazne oblike između primata i čoveka, koji su se do sada smatrali direktnim precima homo erektusa. On je živeo pre više od milion godina, a Australopitekus Sediba pre dva miliona. Uvrežena mišljenja kažu da su „erektusima“ prethodili homo habilisi ili homo rudolfenzisi, koji su mlađi od nedavno otkrivenih „Južnoafrikanaca“.

„Sedibina“ karlica bila je široka, kao i kod čoveka, dok su stariji primati imali pljosnatu karlicu. Ranije je objašnjeno da se ljudska karlica širila istovremeno kada se i mozak povećavao, da bi omogućila rađanje dece sa većim glavama.

I ostaci šake ženke nađene u pećini pokazuju da je bila mnogo sličnija ljudskoj, nego kod bilo kog drugog primata. Imali su snažne mišiće, koji ukazuju da su deo vremena provodili penjući se po drveću.

I stopalo je slično ljudskom i ima naznake svoda i Ahilove tetive. Pete su, doduše, slične majmunskim. Noge su im građene tako da omogućavaju karakterističan hod po zemlji.

MALENI MOZAK
Skeniranjem naučnici su stvorili virtuelni model mozga mladog mužjaka. Na osnovu njega su zaključili da je imao površinu od 440 centimetara kvadratnih. Bio je znatno manji od fosila hominida Lusi, koji je živeo pre 3,2 miliona godina. Ali, oblik mu je mnogo sličniji ljudskom.

7. септембар 2011.

75 godina Zoološkog vrta u Beogradu

Beogradski zoološki vrt svečano je otvoren 12. jula 1936. godine. Na Klaemegdanu su se tom prilikom opkupile brojne ugledne zvanice, predstavnici vlasti i raznih ustanova, ambasadori i javne ličnosti, a Radio Beograd je vršio direktan prenos. Povodom 75 godina Zoološkog vrta u Beogradu, Pošta Srbije je na dan njegovog otvaranja pustila u opticaj prigodnu marku i blok sa zaštitnim koricama.

Prilokom formiranja Beogradski zoološki vrt zauzimao je prostor od oko tri i po hektara. Osnovao ga je tadašnji gradonačelnik Beograda i industrijalac Vlada Ilić. Prvi direktor bio je inžinjer Aleksandar Krstić, koji je ujedno i projektovao vrt, kao i niz parkova i objekata tadašnjeg Beograda.

Vrt se nalazi u delu prostora tvrđave na Kalemegdanu, najvećem i po mnogima najlepšem beogradskom parku. Vremenom vrt se širio, tako da danas zauzima sedam hektara, a plan je da obuhvati 14 hektara. Pri tome čitav niz novih objekata je sagrađen, a stari potpuno obnovljeni i renovirani. Grad je formirao komisiju koja se bavi pitanjem proširenja i vrt će dobiti prostor os sedam hektarau Donjem gradu između kapije Karla IV i Vidin kapije. Uz to planirana je i izgradnja ambulante za životinje.

Zoološki vrt poseduje izuzetno veliki i kvalitetan životinjski fond. Čini ga više od 2.000 jedinki sa oko 270 različitih životinjskih vrsta. Posebna pažnja pridaje se i flori u vrtu, tako da uz mnoštvo egzotičnog cveća i drugog rastinja, ovde ima i primeraka retkog drveća poput paulovnija, ginka, Pančićeve omorike i sekvoje.

Beogradski zoološki vrt sarađuje sa sličnim institucijama širom sveta i učestvuje u programima zaštite, očuvanja i reprodukcije ugroženih životinjskih vrsta. U njemu se rađaju i neguju, pored ostalih i neke zaista retka životinje, koju su prikazane kao motivi na prigodnom poštanskom bloku ovog izdanja. Na marki nominale 33 dinara motiv je tigar, na marki od 44 dinara prikazana je bela kanja, na marki nominale 46 dinara je kengur, dok je na marki od 50 dinara prikazan jedan od osam belih lavova, koji trenutno žive u Beogradu. Ove četiri marke su štampane u bloku uz koji idu odgovarajuće korice, koji filatelisti nazivaju karnetom ili bukletom. Zanimljivo je primetiti da relativno mali broj poštankih uprava u svetu štampa ovako odvojeno marke i zaštitne korice. Međutim, naši i strani filatelisti traže ovako odvojeno štampanje, jer na taj način mogu blok da stave u klaser, a korice da budu zajedno sa prigodnim koverte, maksimum karte ili drugi filatelistični materijal.

Na marki nominale 22 dinara, koja je štampana u šalterskom tabaku od 25 komada prikazan je beli lav sa tri mala lavića u ambijentu vtra, kao zaštitni znak vrta.

Umetničku obradu maraka uradila je Nadežda Skoajić, akademski slikar-grafičar. Za motive maraka, koverata i zaštitnih korica korišćene su fotografije Vuka Bojovića, Zorana Rajića i Nadežde Skočajić. Stručnu saradnju pružio je mr Vuk Bojović, direktor Beogradskog zoo-vrta.

Marka i blok sa koricama štampani su u novosadskoj štampariji "Forum" tehnikom višebojnog ofseta. Tiraž marke je 200.000 komada i ona se može naći na većini pošta u Srbiji. Tiraž bloka je svega 20.000 primeraka, što je, uz blok posvećen prošlogodišnjem prvenstu sveta u fudbalu u Južnoafričkoj Republici, najmanji tiraž nekog našeg izdanja prigodnih maraka u poslednjih pola veka. Na dan maraka u opticaj na pošti 11101 Beograd bio je u upotrebi prigodan žig prvog dana.
 
 

Iskopavanja na lokalitetu Vinča

Iako je muzej u Vinči od prošle godine zatvoren iz bezbednosnih razloga (što radi eksponata, što radi posetilaca), arheolozi nastavljaju iskopavanja na lokalitetu. U najnovijem otkriću je pronađeno još jedno srednjovekovno groblje i u njemu kosturi srpskih praotaca. Prvih petsto grobova otkrio je još prof. Miloje Vasić, njegovi sledbenici - 700. Iskopavanja su počela još davne 1908. godine.

Ovaj važan nalaz, međutim, ne može da prikrije tužnu sliku našeg najvećeg preistorijskog naselja. Muzej na lokalitetu, koji je zapravo baraka s vojnog otpada, prokišnjava, eksponati su odavno izmešteni u depo Muzeja grada Beograda i Univerzitetsku biblioteku (deo je trenutno na izložbi u Nišu), stepenice do njega su improvizovane, od dasaka, i veoma strme, nema prilaznog puta, a nema ni pristana na Dunavu, smeće (od šuta istovarenog iz traktora, gajbica i pivskih boca, igala...) koje se danju očisti, noću se opet stvori, nema ni kanalizacije, ni vatrogasnih aparata. Nigde čuvara. Jedino ima turista, čak iz daljine.

Kako stignu - samo oni znaju. Najčešće nema nikog da im kaže par reči o Vinči. Arheolozi su tu od 1. avgusta do kraja septembra, a onda ako im se posreći da sretnu upućenog meštanina...

U Vinči, jednom od najznačajnijih neolitskih lokaliteta u Evropi, sva su otkrića bitna, pa i najnovije, iako nije neolitsko već srednjovekovno. Nekropola dokazuje da se ovde živelo tokom istorije duge 8.000 godina, kao što se, uostalom, i danas živi.

Ranija otkrića sa Vinče
- Svesni prednosti da smo zapravo stanovnici najstarijeg Beograda, samoinicijativno smo se angažovali da koliko-toliko sačuvamo ovu svetsku atrakciju. Samo kad bi neko osim nas i arheologa još bio za to zainteresovan.

U Vinču nijedan ministar kulture nije kročio poslednjih 28 godina! Ne čuje se ni gradonačelnik Beograda, a naredio da se klizište sanira. Od opštine Grocka meštani Vinče nisu ni moralnu podršku dobili, a kamoli kamion da se odnese smeće - žali se Nikola Bukvić čija je firma “Moje ideje” preko Nacionalne službe za zapošljavanje angažovala radnike da čiste teren i zaštićuju objekte.

Inž. Slobodan Dobrić, predsednik Udruženja “Vinčanski neolit”, nadzire radnike, sve u nadi da će lokalitet kad-tad postati arheološki park. Po potrebi ume i vodič da bude kao kad je onomad na dunavskom platou naišao na profesorku iz Moskve koja je nekim čudom stigla na mesto koje je tražila, jer od putokaza ni traga!

- Pristan za manje i srednje brodove predviđen je u projektu “Đerdap” još 1985. Sada smo tu ideju reaktivirali. Skupština grada Beograda je u aprilu donela odluku o njegovoj izgradnji na koti 1144. kilometar reke Dunav.

U međuvremenu, tražili smo od Jugoslovenskog rečnog brodarstva rashodovani brod za informativni centar, dobili saglasnost za ponton od Sekretarijata za urbanizam, ali nam je Zavod za zaštitu spomenika kulture Srbije zabranio da ga postavimo. Ne znamo zašto - kaže Dobrić.

Peskom i šljunkom arheolozi su pokrili neolitske kuće da sačekaju bolja vremena za dalje istraživanje. Klizište na profilu nekadašnje obale Dunava, međutim, preti da uništi četvrtinu nalazišta.

- Na samom klizištu trenutno “skidamo” srednjovekovnu nekropolu. Deo zemlje na lokalitetu (6,5 hektara) eksproprisan je još 1980. radi budućeg arheološkog parka, ali sudski proces zbog jedne parcele bitne za put do nalazišta i danas traje. Ovde je reč o spomeniku kulture koji je odavno trebalo da bude na Uneskovoj listi - podseća kustos Miša Ignjatović i napominje da novca iz budžeta nemaju ni za održavanje zatečenog stanja, a kamoli za ulaganje u programe za posetioce.

Detalji sa ovogodišnjeg iskopavanja