25. мај 2013.

Apple 1 prodat za 516.000 evra

Jedan od prvih računara kompanije Epl, model iz 1976. godine, koji i dalje radi, prodat je na aukciji za 516.000 evra.

Nemačka aukcijska kuća Breker saopštila je danas da je osoba iz Azije, koja je želela da bude anonimna, kupila takozvani Epl 1, čiji su prototip sastavili osnivači kompanije Stiv Džobs i Stiv Voznijak u porodičnoj garaži.

Breker je saopštio da je to jedan od samo šest operativnih računara koji su ostali u svetu. Jedan od njih je ista aukcijska kuća prodala prošle godine za 492.000 evra.

Kompjuter koji je danas prodat ima Voznijakov potpis, a kupac je uz njega dobio i Džobsovo staro pismo o poslovnoj transakciji.

Epl 1 je 1976. godine prodavan za 666 dolara, a sastojao se samo od štampane ploče s elektronskim kolima, dok su kućište, tastatura i monitor kupovani odvojeno.

24. мај 2013.

Izmenjene novčanice od 10, 20 i 100 dinara

Narodna banka Srbije pustila je danas u opticaj novčanice apoena od 10, 20 i 100 dinara s delimično izmenjenim obeležjima.

Na licu novčanica apoena od 10, 20 i 100 dinara nema izmena obeležja, dok je na naličju izmenjena godina izdanja („2013”) i potpis guvernera (Jorgovanka Tabaković). Novčanice apoena od 10 i 20 dinara biće paralelno u opticaju s prethodnim izdanjima ovih novčanica iz 2006. i 2011, a novčanica apoena od 100 dinara paralelno u opticaju s prethodnim izdanjima ove novčanice iz 2003, 2004, 2006. i 2012. godine.
 
 

Velikani srpskog glumišta

15. мај 2013.

Evropska zaštita prirode - Rajac i Resavska pećina

Edicija Evropska zaštita prirode nalazi se već decenijama u programu izdavanja prigodnih poštanskih maraka kod nas. Ove godine, u skaldu sa Evropskom konvencijom o predelu, na markama u našoj zemlji predstavljena su dobra koja su i primer brige od održivom razvoju, koja objedinjuju vrednosti prirodnog i kulturnog nasleđa, kao i ona kojima se obeležava pola veka od dobijanja statusa zaštićeno prirodno dobro. Motivi su lepote planinskog predela Rajac i Resavske pećine.

Rajac, blizu Ljiga, ima i značajno mesto u istoriji Srbije. Najviši vrh je na 848 metara nadmorske visine i deo je planine Suvobor na čijim se padinama tokom Prvog svetskog rata dogodila Kolubarska bitka. U slavu 1300 kaplara koji su učestvovali u bici podignut je sponeki u blizini koga se održava tradicionalana manifestacija Kosidba na Rajcu. Marka sa morivom Rajačke kosidbe ima nominalnu vrednost 46 dinara.

Na marki nominalne vrednosti 50 dinara prikazan je spomenik prirode – Resavska pećina, koja spada u red najznačajnijih speleoloških objekata i turističkih pećina Srbije. Unutrašnjost pećine, stare oko 80 miliona godina, obiluje brojnim dvoranama, galerijama, stubovima, draperijama i okamenjenim vodopadima. pećina je duga 4,5 kilometara, a istraženo je 2,8 kilometara.

Motiv je umetnički obradio Miroslav Nikolić, autor kompletnog likovnog rešenja za ovo filatelističko izdanje, koje sadrži i dva prigodna koverta. Marke su štamapane tehnikom višebojnog ofseta u tabačićima od po osam maraka sa vinjetom u sredini. Tiraž izdanja je 50000 serija. Uz stručnu pomoć Zavoda za zaštitu prirode Srbije, marke su puštene u opticaj 14. maja 2013. godine.

13. мај 2013.

Junak socijalističkog rada - Alija Sirotanović

Rođen je u Trtorićima, selu kod Breze, Bosna i Hercegovina. Tačan datum rođenja nije poznat. Ceo život je proveo u rodnom selu, a radni vek u Rudniku mrkog uglja "Breza", u kome je, 24. jula 1949. godine, u Jami 1 poznatoj kao Rov vojvode Putnika, sa svojih osam kamerata, u jednoj osmočasovnoj smeni iskopao 158 tona uglja – 253 rudnička vagoneta, čime je za 215 odsto prebacio brigadnu normu od 50 tona za šihtu i oborio dotadašnji rekord Alekseja Stahanova iz 1936. godine – 102 tone uglja, iskopanih doduše za 5 sati i 45 minuta. Zbog ovog podviga Alija je odlikovan četvrtim po važnosti ordenom u FNRJ/SFRJ – Junak socijalističkog rada. Štampa je naširoko i nadugačko pisala o ovom podvigu, a o Aliji su se vremenom isprele mnoge legende koje su, kao i većina legendi, samo delimično tačne, a neke apsolutno netačne, kao ona o veličini lopate sa kojom je radio, o tome šta je rekao Titu, na kojoj novčanici je njegov lik... Vrhunac je tvrdnja da je Andžej Vajda, inspirisan njegovim podvigom, snimio film Čovek od mermera.

Po ugledu na sovjetsko odlikovanje Heroj socijalističkog rada, orden Junak socijalističkog rada ustanovljen je 8. decembra 1948. godine, a do 1986. godine, kada je ukinut, njime je odlikovano 114 osoba. Orden je izrađivan od zlata i srebra, u početku ukrašavan pravim, kasnije veštačkim rubinima.
Navodno, specijalno za tu priliku, jer obaranje rekorda je dogovoreno dan ranije sa rukovodstvom rudnika, iskovao je sebi lopatu kojom je mogao da zahvati 50 kilograma uglja u jednom cugu. Međutim, Alija lopatom nije ni radio, on je bio kopač i njegova alatka je bila pneumatska bušilica, a radio je sa dve u isto vreme, dok su lopatali kamerati. Legenda ili ne, tek za veliku lopatu, jer lopata ima raznih veličina, u Bosni kažu "sirotanovićka".
Opet navodno, Tito je jednom prilikom, moguće kad mu je uručivan orden Junak socijalističkog rada, upitao Aliju treba li mu štogod, a ovaj lakonski odgovorio "veća lopata", pa je, kao, Tito naredio da mu se iskuje ona velika lopata. Po drugoj legendi, na isto Titovo pitanje ovaj je rekao: "Nije moje da tražim, druže Tito, jer ja sam rudar, ali ne pitam za sebe… Kad bi se moglo dovuć’ malo struje u ono moje selo Trtoriće." Kažu da je struja u njegovo selo stigla pre nego što se on iz Beograda vratio. Kažu, takođe, da je negde sedamdesetih opet bio na prijemu i da mu je Tito ponudio na poklon "auto po želji". Alija je, vele, izabrao "fiću".

Svega četiri dana pošto je Alija postavio rekord, premašio ga je njegov kolega iz istog rudnika, Nikola Škobić, takođe nosilac ordena Junak socijalističkog rada, koji je sa svojom brigadom iskopao 14 tona više od Alijine. Time je otpočela serija obaranja rekorda u Jugoslaviji – Ibrahim Trako 17. avgusta 1949. godine sa 270 tona u Zenici i istog dana Risto Mijatović sa 354 tona u Kaknju, sledećeg dana, opet u Kaknju, Džemal Ramović je iskopao 442 tone, pa Abdurahman Babajić 10. septembra iste godine čak 1010 tona u rudniku "Banovići".
Ne, Alija Sirotanović nije nasmejani radnik na nekadašnjoj novčanici od 1000, a posle denominacije 1965. godine od 10 dinara. Na ovoj novčanici je Arif Heralić, radnik zeničke Železare. Arif nije bio udarnik, a njegov lik, "skinut" sa dokumentarnog filma o Železari, našao se na tada najvećoj novčanici zahvaljujući šarmantnom osmehu. Alija Sirotanović je rudar na novčanici od 20.000 dinara, puštenoj u opticaj 1987. godine, a povučenoj u monetarnoj reformi Anta Markovića.
 
Ne, Anžej Vajda nije snimio film Čovek od mermera inspirisan Alijom Sirotanovićem, već Mateušom Birkutom, poljskim stahanovcem i nosiocem ordena Heroj socijalističkog rada. Nije bio rudar, već zidar, a orden je zaslužio 1952. godine, pošto je sa petoricom pomoćnika u jednoj smeni postavio 30.000 cigala i time postigao svetski rekord, koji je kasnije nekoliko puta premašivao.

Andrej Stahanov je, po postavljanju svog rekorda, upućen na studije u Moskvu, posle završenog školovanja radio je u Ministarstvu industrije SSSR, potom je direktovao u više rudnika. Od 1957. pa do penzionisanja 1974. radio je kao rukovodilac (direktor ili inženjer) u državnim rudnicima, a bio je i poslanik Vrhovnog sovjeta SSSR. Penzionerske dane proveo je na neuropsihijatrijskoj klinici, umro je 5. novembra 1977. godine, a naredne godine grad Kadijevka, u kojem je započeo svoju radnu karijeru, dobio je ime po njemu – Stahanov.

Alija je ceo radni vek proveo u istom statusu – rudar-brigadir, penzionisao se sredinom sedamdesetih. Iako su u to vreme rudarske plate bile znatno veće od radničikih, penzija mu je bila skromna. "Drugovi" su ga se setili sredinom osamdesetih, pa su mu u vreme kad mu je lik "udaren" na "dvaesiljadarku", dodelili nagradu AVNOJ-a koja je "vukla" nacionalnu penziju, a ispred ulaza u upravnu zgradu rudnika "Breza" postavljena je njegova bista. Da li je nacionalna penzija do njega i stigla nije poznato. Umro je 13. maja 1990. godine, tik pred smrt Jugoslavije.
 

8. мај 2013.

150 godina Crvenog krsta

24. juna 1859. godine, nedaleko od Solferina, malenog mesta na severu Italije, sukobile su se austrijske vojne jedinice sa savezničkom francusko-italijanskom vojskom. Vodila se poslednja bitka za nezavisnost posle koje su austrijanci proterani sa severa Italije; francuski car Napoleon III pritekao je Italiji u pomoć. Krvava bitka koja je trajala 15 sati ostavila je sa sobom 40.000 ranjenih koji su umirali na bojnom polju. Sanitetske službe ne znajući da je bitka započela bile su daleko od ovog prizora. Svega nekoliko lekara, koji su se tu zatekli, trudili su se da sa neznatnim sredstvima pruže pomoć ranjenicima, ali za većinu njih spasa nije bilo. Mladi trgovac iz Ženeve koji se zatekao u blizini bojnog polja, bio je svedok strahovitog prizora. Zvao se Anri Dinan, imao je 31 godinu i bio vođen iznenadnim nagonom da pruži pomoć svima u nevolji. Ali videvši neverovatan broj ranjenika koji su se nalazili oko njega, vrlo brzo je ustanovio da je on sam nemoćan i da neće moći mnogo da učini za njih. Tada spontano pokušava da regrutuje volontere među civilnim stanovništvom Solferina koji su se u početku pokazali vrlo nevoljnim.

Anri Dinan im je tada povikao: " Tuttti fratelli! " - " Svi smo braća! ". I svojim gromkim odlučnim pozivom je uspeo da slomi otpor i da otvori srca tih muškaraca i žena. Postepeno, dobra volja i entuzijazam trijumfuju. Ranjenici su odvedeni daleko od bojnog polja, u crkve i privatne kuće, gde im je stanovništvo svim srcem pružilo pomoć. Neumoran, Anri Dinan se brinuo 3 dana i 3 noći o ranjenicima. Donosio je da piju onima koji su imali groznicu, tešio je umiruće, obećavajući da ce njihovoj porodici preneti poslednju poruku. Nalazi i vremena da ohrabri druge dobrovoljce da pomognu. Ti dobrovoljci su puni dobre volje, ali nisu u mogućnosti da pruže odgovarajuću pomoć, jer im nedostaje znanje i potrebna obuka. Ideja, u početku nejasna, počinje da se oblikuje u mislima Anri Dinana: ako se u Solferinu tada našao veliki broj dobrovoljaca koji su imali dobru medicinsku obuku u osnovi, koliko je nepotrebnih patnji moglo biti izbegnuto? Koliko mladih obećavajućih života je moglo biti spašeno? Odjednom, Anri Dinanu se nameće jedino moguće rešenje: treba stvoriti međunarodno društvo za pomoć, koje bi se baziralo na ugovoru i koje bi pravno obavezalo države. Po povratku u Ženevu, Anri Dinan ne može da zaboravi strahovite scene čiji je očevidac bio u Solferinu. Tri godine nakon tih događaja, mašio se pera i počeo da piše "Sećanje na Solferino", knjigu koja će ući u anale čovečanstva. Nije se zadovoljio da u knjizi opiše nepodnošljive uslove u kojima su se našli vojnici nakon bitke, već je jasno izneo svoje ideje. Traži da bude potpisana međunarodna konvencija koja će osigurati zaštitu civila žrtava rata i da budu stvorena, u svim zemljama, društva za pružanje pomoći, koja će biti zasnovana na principu nepristrasnosti i koja će okupiti dobrovoljce obučene da pružaju pomoć ranjenicima. U godinama koje su usledile, postepeno prisustvujemo stvaranju nacionalnih društava Crvenog krsta, što je bio jedan od ciljeva Dinana. 17. jula 1866. general Difur i savezni savetnik Jakob Dubs stvaraju švajcarski Crveni krst. U celom svetu, počinje obuka dobrovoljaca za pružanje prve pomoći bolesnima i ranjenima. Snabdevaju se magacini zavojnim materijalom, ćebadima i drugim potrepštinama za pomoć; sve je spremno za slučaj izbijanja sukoba. Crveni krst je vrlo brzo stavljen na probu prilikom izbijanja francusko-nemačkog rata 1870. godine, koji je odneo mnogo žrtava. Ali po prvi put u istoriji, pomoćnici Crvenog krsta su obučeni da pruže ranjenicima efikasnu pomoć na licu mesta. Od osnivanja Crvenog krsta godine, 35 nacionalnih društava Crvenog krsta ili Crvenog polumeseca je stvoreno u Evropi u 20. veka. Ona su spremna da intervenišu prilikom kriza svake vrste. Evropa je početkom našeg veka bila podeljena. Čovečanstvo se nalazi pred društvenim krizama i glađu.

Suočena sa razornim snagama, organizacija Crvenog krsta je spremana da angažuje sva svoja sredstva kako bi pomogla i odbranila ljudska prava. Korišćenje aviona kao sredstva za vodenje borbe daje treću dimenziju neprijateljstvima. Shodno tome, poljske bolnice i šatori Crvenog krsta moraju biti prepoznatljivi sa neba. Ali avion nije samo korišćen za bacanje bombi, bio je i od dragocene pomoći, naime i za brži transport ranjenika.

Anri Dinan se nije samo borio protiv ratnih posledica, već se borio i protiv samog rata. On je jednostavno hteo da spreči postojanje oružanih sukoba, nasilja. Njegov cilj je bio da okupi narode pod znakom čovečnosti i da stvori uslove za život koji bi omogućili širenje istinskog mira. Crveni krst svojim humanitarnim angažmanom, koji je zasnovan na solidarnosti među svim ljudima, daje svoj indirektan ali neophodan doprinos izgradnji pravnog i trajnog mira u svetu. Ideal Crvenog krsta da okuplja sve ljude i narode na planeti. U skladu sa svojim humanitarnim radom, Crveni krst takođe radi za mir i toleranciju ...
 
 
 

2. мај 2013.

Iskopana kamena keltska glava iz II veka


Na 200 metara od Narodnog muzeja u Požarevcu, u Jugovićevoj ulici, iskopana je kamena keltska glava koja potiče iz II ili III veka pre naše ere. U Narodnom muzeju kažu da je reč o izuzetnom arheološkom nalazu jer je to jedina keltska glava pronađena na prostoru današnje Srbije.

Kamenu keltsku glavu slučajno je otkrio meštanin Požarevca Novica Vojinović uređujući svoje dvorište na mestu zvanom Zapis, koje je od Narodnog muzeja u Požarevcu udaljeno manje od 200 metara.

Mesto je udaljeno pedesetak metara od starog kultnog mesta gde je bio zapis i gde danas postoji novoizgrađena kapela na mestu starog drvenog i gvozdenog krsta koji je obeležavao samo svetilište.

Arheolog Narodnog muzeja u Požarevcu Dragan Jacanović kaže da je reč o glavi rađenoj od lokalnog krečnjaka, sumarno modelovana u svim elementima keltskog stila.

- Kamena glava je sa naglašenim buljavim očima, sa trougaonim licem sa plastično modelovanim usnama, a pošto je reč o kamenu koji je lošeg kvaliteta, glava je u keltsko vreme bila presvučena finim slojem neke vrste stukature, mešavine kreča i drugih veziva za koje hemijske analize treba da pokažu o kojoj je materiji reč, i to je zasad jedina keltska glava koja je nađena na prostorima današnje Srbije. Glava je rađena u kamenu i u prirodnoj veličini i pretpostavljamo da se najverovatnije radi o delu kipa nekog od keltskih bogova - ističe arheolog Jacanović.

U toku su stručne analize, a podaci o nalazu poslati su u Francuku i Slovačku, na teritorije gde ovakvi nalazi nisu retkost jer je reč o otkriću spomenika kulture najviše kategorije.

- Reč je o kamenoj keltskoj glavi koja potiče iz vremena II ili III veka pre naše ere i kolege Narodnog muzeja u Beogradu kad su je videli ostali su bez komentara rekavši da je fenomenalna. Prošle godine trebalo je da imamo jednu reprezentativnu izložbu keltsku sa našim materijalom u Milanu, ali je ona odložena za iduću godinu.