27. октобар 2013.

22. октобар 2013.

Prva prestonica Srbije Dostinika

Zidine najstarije srpske prestonice, utvrđenog grada Dostinike, nalazi se na samo desetak kilometara od Sjenice. Još se bele na severnoj padini uzvišenja Klik, koje se kao divovski prst ispružilo u Sjeničko polje, kod sela Vrsenice. Vrh brega na 1.330 metara nadmorske visine opasuju ostaci tri debela kamena bedema koja su branila dvor srpskih kneževa - arhonta, kako su ih zvali romejski carevi iz Konstantinopolja, koji su vladali vekovima pre Nemanjića.

Dostinika se više ne istražuje, a ono malo što je otkopano nije zaštićeno. Posle nekoliko malih kampanja iskopavanja, od kojih je poslednja završena pre više od decenije, mitska Dostinika prepuštena zubu vremena i divljim kopačima koji je razaraju.

Grad čije je ime i položaj zabeležio vizantijski car Konstantin Porfirogenit u delu „O upravljanju imperijom“. U pokrštenoj Srbiji su naseljeni gradovi: Dostinik, Černavusk, Međurečje, Dresneik, Lesnik, Salines i u oblasti Bosne Kotor i Desnik - pisao je Porfirogenit.

Srbi se prvi put u poznatim dokumentima pominju u franačkom letopisu iz 822. kao „silan narod“ koji je držao veliki deo bivše rimske provincije Dalmacije.

Govoreći o seobama Srba, Konstantin Porfirogenit navodi da su oni dobili dozvolu od vizantijskog cara Iraklija (610-641) da se nasele u okolini Soluna, u oblasti koja se naziva se Servija. Zatim pominje srpske zemlje u rimskoj provinciji Dalmaciji: „I pošto sadašnja Srbija i Paganija i zemlja Zahumljana i Travunija i zemlja Konavljana behu pod vlašću Romeja, to car u ovim zemljama naseli iste Srbe“. Nakon smrti vladara koji je doveo Srbe na Balkan, a umro je pre 680. godine (pre dolaska Bugara na Balkan), vladao je njegov sin, pa unuk i redom kneževi iz istog roda. Prvi imenom poznati srpski vladar je knez Višeslav, a zatim slede Radoslav, Prosigoj i Vlastimir.

Prve tragovi Dostinike pronađeni su osamdestih dok je još uvek državni projekat istraživanja starog Rasa, kolevke Srbije.

Puta Vija metalika, kojim su metali iz istočnog dela provincije Dalmacije, iz kopova Kopaonika i Rogozne, transportovani dolinom Ibra, a zatim kroz prostrano Sjeničko polje. Radi odbrane antičke saobraćajnice Rimljani su podigli početkom IV veka prvo malo utvrđenje oko koga se kasnije razvila velika srpska Dostinika. Utvrđenje dominira nad celim sjeničkim poljem i ima vizuelnu komunikaciju sa planinama koje ga okružuju: Golijom, Javorom, Zlatarom, Jadovnikom i Giljevom. Pristupačno je samo sa južne strane, na kojoj je sedlo preko kog se odvijala komunikacija sa izvorom pitke vode i uzvišenjem Klik.  

Utvrđenje na Velikoj Gradini nastalo početkom IV veka, da je njegovo korišćenje potvrđeno kroz VI vek i da je obnovljeno u IX veku. O obnovi utvrđenja u IX veku govore ostaci objekata u kojima se odvijao život i brojan arheološki materijal: keramički sudovi različitog oblika, veličine, načina izrade i ukrašavanja, metalni predmeti - noževi, alatke, zvona, kameni žrvnjevi, brusevi itd. Ovom periodu, kraju IX ili početku X veka pripadaju i ostaci otkrivene crkve. Postojanje sakralnog objekta unutar utvrđenja samo potvrđuje pretpostavku da se tu nalaze ostaci najstarijeg srpskog grada i praktično prve srpske prestonice, grada Dostinike

U Srbiji su se, prema beleškama romejskog cara, krajem IX veka vodile dinastičke borbe između naslednika knezova Mutimira, Strojimira i Gojnika. Istovremeno strelovit uspon doživljava Bugarska, koju želi da se osveti Srbima za teške poraze u prethodnim vekovima. Knezovi „Srblije“, kako je naziva romejski car, ne obraćaju pažnju i ratuju međusobno, iako se nalaze u makazama između Bugarskog i Istočnog rimskog carstva.

Klonimir, sin kneza Strojimira, sklonio se bio u Bugarsku gde ga je car Boris oženio Bugarkom. U želji da preotme vlast od Petra, Gojnikovog sina, Klonimir je sa vojskom ušao u glavni grad Dostiniku, gde ga je Petar ubio. Kako je Ras već bio u bugarskim rukama, a Klonimir dolazi iz Bugarske i ulazi u Dostiniku da preotme vlast, očigledno je da se Dostinika u neposrednoj blizini Rasa i tadašnje srpsko-bugarske granice.

20. октобар 2013.

10 godina od smrti Miodraga Petrovića Čkalje

Miodrag Petrović je rođen 1. aprila 1924. godine u Kruševcu. Bio je četvrto dete Čedomira i Hristine - Tine Petrović. Sudbina je htela da se najveći komičar bivše Jugoslavije rodi 1. aprila, na dan šale. Porodica Petrović živela je u Balšićevoj ulici u Kruševcu. U rodnom gradu završio je gimnaziju, gde je i počeo da se bavi glumom - u dramskoj sekciji. 
U vreme Drugog svetskog rata u Kulturno-prosvetnoj ekipi 47. divizije. Posle demobilizacije, upisao je u Beogradu studije veterine, ali je nastavio da se bavi glumom u KUD "Ivo Lola Ribar". Na audiciji je primljen u Dramski studio Radio Beograda gde započinje i njegova popularnost u emisiji "Veselo veče", osnovanoj 1949. godine. Od 1959. i prve serije TV Beograd "Servisna stanica", u kojoj je Čkalja igrao kuvara Jordana, Lola Đukić nije krio da je pisao likove specijalno za njega. Tako je bilo i u slučaju čuvene pozorišne predstave, a kasnije i filma "Bog je umro uzalud".

Nezaboravne uloge Čkalja je ostvario i u serijama drugih autora - "Ljubav na seoski način", "Kamiondžije", "Vruć vetar", a jedna od poslednjih u kojima je učestvovao bila je "Bolji život". Paralelno je, od 1951. godine, radio u Humorističkom pozorištu (sada Pozorište na Terazijama), gde je postavljena antologijska komedija Dragutina Dobričanina "Zajednički stan" (kasnije je snimljena i TV verzija). Snimio je i 20 igranih filmova među kojima su najpoznatiji "Put oko sveta" i "Silom otac", "Ljubav i moda"... Od 1976. bio je u statusu slobodnog umetnika.

Miodrag Petrović Čkalja dobitnik je Sterijine nagrade (1974), Sedmojulske nagrade (1977), Nušićeve nagrade za životno delo (1991), RTS-ovu nagradu za životno delo (1995), "Zlatnog ćurana" za životno delo na Danima komedije u Jagodini, kao i brojnih drugih nagrada i priznanja.

Stručna kritika mu nije bila baš naklonjena, optužujući ga za estradni pristup. U jednom od poslednjih intervjua, osvrćući će na uvreženu tezu da je komediju lakše igrati, rekao je: "To kažu netalentovani glumci. Komedija je jako težak vid umetnosti, ali ni smo narod koji ne zna ništa. Postoji krug intelektualaca koji se međusobno nagrađuju za dramu i to se zna. Dramski umetnik ne može da igra komediju, a komičar može dramu. Ja sam igrao i bio nagrađivan upravo za dramu".

Poslednje godine proveo je tiho, u krugu porodice iz koje je, kako je govorio, "crpio energiju". Preminuo je 20. oktobra 2003. godine, u 80. godini života.

U Kruševcu, u Balšićevoj ulici, pred Čkaljinom kućom, 2005. godine podignut mu je spomenik. Nekadašnja ulica Milanka Kušića, na Zvezdari u Beogradu, od novembra 2006. godine zove se po Miodragu Petroviću Čkalji.

16. октобар 2013.

15. октобар 2013.

100 godina cigareta Camel

Kamel je marka cigareta koju je uveo u prodaju američki proizvođač R. J. Reynolds Tobacco Company iz Visnton-Salema u Severnoj Karolini krajem 1913. godine, a koja sadrži mešavinu turskog duvana i vridžinijskog duvana. To su prve pakovane cigarete u svetu. Za paklu od 20 cigareta bilo je potrebno izdvojiti 10 centi.

10. октобар 2013.

Naskuplji automobil na svetu Ferari 250GTO

Ferari 250 GTO (Gran Turismo Omologato) iz 1963. godine postao je najskuplji automobil na svetu, pošto ga je od kolekcionara Pola Papalardoa kupio nepoznati kupac za 52 miliona evra.

Prethodni najskuplje prodat automobil bio je takođe "ferari 250 GTO", ali iz 1962. godine, koji je bio u vlasništvu Stirlinga Moša, a prošle godine je dostigao cenu od 35 miliona dolara, što ukazuje na veliki skok cene tog modela.

Rekordni GTO, koji nosi broj šasije 5111, davne 1963. godine pobedio je u trci "Tour de France", a vozač je bio Francuz Žan Giše (Jean Guićet), prenosi elektrionski magazin "Auto eksluziv".

Samo je 39 primeraka ovog legendarnog Ferarijevog modela proizvedeno između 1962. i 1964. godine. Kreirao ga je Đoto Bizarini sa svojim timom, a namenski su pravljeni za trke u GT klasi pod okriljem FIA.

Međutim, pre nego što je završio posao, Bizarini je sa nekoliko ključnih ljudi napustio Ferari tokom čuvenog "Palas revolta", pa je posao morao da dovrši Đirolamo Gardini, iskoristivši gotovo sve Bizarinijeve modifikacije sa test automobila.

Model 250 GTO, evoluirani 250 GT, se pokazao kao pun pogodak. Sa 3-litarskim V12 motorom i 302 konjske snage, mogao je da razvije maksimalnih 283 km/h.

"Testa Rossa sa krovom" kako ga je štampa nazvala na predstavljanju, je već u svojoj prvoj sezoni osvojio šampionat u Diviziji III. Takođe '63. i '64. godine, pa će ovaj het-trik ostati upamćen kao najveći uspeh serije 250, poslednjeg Ferarijevog trkačkog automobila sa motorom napred.

8. октобар 2013.

Nova novčanica od 100 dolara u opticaju

Američka centralna banka, Federalne rezerve koja nije pogođena blokadom danas će u svoje ispostave širom zemlje poslati blindirane kamione sa novim novčanicama. Novčanica od 100 dolara najveća je američka novčanica u opticaju.

Izrada te novčanice trajala je više od deset godina, a bila je praćena brojnim problemima u proizvodnji. Ali zvaničnici kažu da su sada problemi riješeni. Neki klijenti banaka mogli bi već sjutra popodne da vide nove novčanice, u zavisnosti od toga koliko im je banka blizu ispostave centralne banke.

Redizajnirana novčanica od 100 dolara, prva nova banknota te denominacije od marta 1966. imaće lik Bendžamina Frenklina na prednjoj strani i Salu nezavisnosti u Filadelfiji na zadnjoj. Pored toga imaće i niz zanimljivih novih zaštitnih detalja.Na njoj se nalazi istorijsko zvono koje nestaje u mastionici, a novčanica ima i svjetloplavu trodimenzionalnu bezbjednosnu traku na kojoj se nalaze slike koje se kreću u suprotnom smjeru od onoga u kome se ona okrene. "Trodimenzionalna zaštitna traka je čista čarolija. Sastavljena je od 100 hiljada mikrosočiva u svakoj novčanici. Ovo je najkomplikovanija banknota koju su SAD ikad napravile", rekao je direktor Kancelarije za štampanje i graviranje, Leri Filiks.

Novčanica od 100 dolara je posljednja američka novčanica koja će biti prerađena u procesu otpočetom 2003. sa banknotom od 20 dolara. Vlada je napravila novi dizajn za američke inače zelenkaste novčanica unijevši blage boje da bi otežala falsifikatorima. 

Novčanica od 100 dolara koja se najčešće falsifikuje van SAD ima najkompleksnije bezbjednosne detalje. Zvaničnici su naglasili da će oko 900 milijardi dolara u novčanicama od po 100 dolara koje su sada u opticaju i dalje važiti i da će postepeno biti povlačene kako se istrošene novčanice budu vraćale u Centralnu banku.  

Nove novčanice će imati jednu staru stvar, a to je potpis bivšeg ministra finansija, Timotija Gajtnera. Potpis sadašnjeg ministra finansija, Džejkoba Lua, koga je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Barak Obama ismijavao zbog neurednog rukopisa, počeće da se pojavljuje kada se istroši sadašnje izdanje novčanica.

5. октобар 2013.

Otkrivena crkva iz VI veka

Na lokalitetu Orlovine u Malom Zvorniku, na iznenađenje stručnjaka, arheolozi su pronašli crkvu iz VI veka, čija gradnja odgovara vladavini cara Justinijana (527-565), budući da su Južni Sloveni primili hrišćanstvo u kasnijem periodu. Da li je svetinja izgrađena u periodu Istočnog rimskog carstva i vladavine Justinijana, tek treba da se istraži. Sa lokaliteta gde su arheolozi otkrili crkvu veličanstven je pogled na Jerinin grad, Zvornik, Divič i Drinu.

U doba cara Justinijana, koji je rođen na našim prostorima, mnogo se gradilo na Balkanu. Osim Justinijane Prime, koji je nesumnjivo najveći kompleks podignut u to doba, obnovljene su mnoge stare tvrđave, a građene su i nove. U sklopu te graditeljske aktivnosti podignuta je i tvrđava na Drini. Dosadašnja istraživanja potvrdila su da je reč o kompleksu koji se može svrstati u red većih tvrđava tog vremena na teritoriji Srbije. Sagrađena je na raskrsnici važnih puteva, a, kako je ta oblast bogata rudama, jedna od funkcija tvrđave bila je kontrola rudnika.

Objekti koji postoje unutar tvrđave dobro su očuvani. Zasada je najznačajnija crkva, koja, po svojim dimenzijama od dvadesetak metara, spada u red većih sakralnih objekata tog vremena poznatih na teritoriji Srbije.