12. фебруар 2012.

Forenzika u Srbiji

Forenzika je u Srbiju došla 1904. sa osnivanjem takozvanog antropometrijskog odeljenja policije pri Ministarstvu unutrašnjih dela. Antropometrija je u to vreme bila relativno nova metoda za identifikaciju i registraciju kriminalaca – merili su se i poredili određeni delovi lica i tela, kao i ožiljci, tetovaže i druge lične karakteristike. Tvorac ove metode, francuski policajac Alfons Betrijon, dobijene mere unosio je u određenu formulu koja je, smatralo se, odgovarala samo jednoj osobi i nije bila podložna promenama. U to vreme, na kraju XIX veka, kada se otisci prstiju još nisu koristili za identifikaciju, ovo je delovalo kao veoma dobra metoda pa se brzo proširila u Veliku Britaniju i SAD. No, i Srbija je samo sedam godina po osnivanju antropometrijskog odeljenja polako počela da je napušta i prelazi na daktiloskopsku registraciju (otiske prstiju) jer se ispostavilo da je sistem manjkav – dešavale su se greške ako bi dva različita policajca uzimala mere osumnjičenog, ali su se dimenzije i prirodno menjale kako čovek stari.
 
Daktiloskopija je uvedena po metodi Ivana Vučetića (1858–1925), Hvaranina koji se u mladosti odselio u Buenos Ajres gde je pokrenuo centar za daktiloskopiju. U svetu je poznatiji kao Juan Vucetich i važi za čoveka koji je osmislio sistem za klasifikaciju papilarnih linija, odnosno otisaka prstiju, i nazvao ga ikonofalangometrija. Vučetić, koji je uz svoj potpis na dokumentima uvek ostavljao i otisak desnog kažiprsta, godinama je proučavao rad Engleza Galtona Fransisa koji je prvi uveo daktiloskopiju u policijsku praksu, kao i druge rane pokušaje formiranja sistema za klasifikaciju otisaka. Vučetićev sistem, koji je u praksu ušao 1891. pravljenjem prvog registra ikonofalangometrije, pokazao se kao veoma dobar i ubrzo se proširio po čitavoj Južnoj Americi, a kasnije i po čitavom svetu. I danas se četiri grupe otisaka koje je ustanovio Vučetić, uz blage izmene, koriste za klasifikaciju.
Na početku Prvog svetskog rata iz Srbije je upućen poziv dr Arčibaldu Rajsu, hemičaru, profesoru i jednom od pionira forenzike da pomogne u istraživanju i dokumentovanju zločina počinjenih na ovim prostorima. Rajs koji je u to vreme bio nadaleko poznat stručnjak, upravo je objavio svoju drugu knjigu o forenzici Priručnik forenzičke nauke: krađe i ubistva, dok je nekoliko godina ranije izdao knjigu Forenzička fotografija.

Rajs je u Beogradu osnovao tehničku policiju, organizovao je po ugledu na slične ustanove u svetu i opremio tada najmodernijom opremom. Posle Drugog svetskog rata tehnička policija postala je Biro za kriminalističku tehniku, koji je prerastao u Kriminalističko-tehnički centar pa u današnji Nacionalni kriminalistiko-tehnički centar (NKTC) u kome radi oko 130 stručnjaka.

10. фебруар 2012.

Turovićeva igla

Nauka nema valjano objašnjenje kako su naši preci u 14. veku pre naše ere dobili potpuno čisto gvožđe, bez ikakvih primesa, što je i sa današnjom tehnologijom nemoguće postići

Turovićeva igla, žezlo od čistog, nerđajućeg gvožđa iz 14. veka pre naše ere, koje je 1999. godine nađeno na leskovačkom brdu Hisar, svojevrsno je tehnološko čudo, jer moderna metalurgija još nije dostigla stepen razvoja da može da proizvede gvožđe takve čistoće. Osim što je zamislilo naučnike, ovo otkriće podstaklo je i pristalice alternativnih teorija, poput one da su na Zemlji u dalekoj prošlosti postojale civilizacije razvijenije od naše.

Nerđajuća „igla“, dužine 64,5 centimetara, stara oko 33 veka, koja se danas čuva u sefu Arheološkog instituta u Beogradu, dobila je naziv po arheologu amateru Šćepanu Turoviću, koji ju je slučajno našao na dnu jedne jame.
Kada je ovaj neobičan predmet očišćen od zemlje, na njemu nije bilo ni traga korozije, a analize u Institutu za nuklearne nauke „Vinča“ i laboratoriji smederevske železare „Sartid“ pokazale su da je izrađen od čistog gvožđa, bez primesa drugih metala, što je čini izuzetnom u svetskim razmerama. Pritom, isključena je mogućnost da je reč o meteoritskom gvožđu, koje sadrži nikl, a ovde ga nema, ili takozvanom prirodnom gvožđu, jer u prirodi nije pronađeno gvožđe tolike čistoće.

- Da bismo proverili rezultate dobijene u Vinči, nabavili smo američki etalon gvožđa, polugu od elementarnog gvožđa sa atestom, i testirali je pod istim uslovima kao i „iglu“. Na naše iznenađenje, ispostavilo se da američko čisto gvožđe, za razliku od predmeta iz Leskovca, sadrži i tragove drugih metala. Novi šok usledio je kada smo ultramodernim rendgenom u „Sartidu“ utvrdili da je „igla“ napravljena od kompaktnog gvožđa, bez tragova korozije i šupljina, kojih ima i kod predmeta izrađenih pod pritiskom od nekoliko hiljada tona. Pokušajte da zamislite kakvu bi revoluciju izazvalo otkriće formule trajne zaštite od korozije. Dobili bismo večiti metal, poput zlata i platine, koji može da se beskonačno reciklira, što bi imalo dalekosežne pozitivne posledice, od ekonomskih do ekoloških – objašnjava profesor doktor Milorad Stojić iz Arheološkog instituta u Beogradu, koji je nekoliko godina rukovodio istraživanjima na Hisaru.

Žezlo moći
Iako su naučnici testirali većinu gvozdenih predmeta nađenih na ovom lokalitetu, među kojima i jednu sličnu iglu, nijedan od njih ni približno nije bio kvalitetan kao onaj koji je pronašao Turović. Prema Stojićevim rečima, takozvana nerđajuća „igla“ najverovatnije je korišćena kao žezlo moći, statusni simbol koji je ukazivao na veliko dostojanstvo njegovog vlasnika.

- Potrebne su decenije rada da bi se čekićem iskovao takav nerđajući predmet, a stari metalurzi sigurno nisu uložili toliki trud da bi napravili nekakvu ukrasnu iglu. Tim pre što je u to vreme gvožđe vredelo više od zlata, imajući u vidu njegovu retkost i težinu dobijanja – kaže naš sagovornik.

Arheološka istraživanja na Hisaru započeta su 1999. godine, malo pre nego što je Šćepan Turović pronašao nerđajuću "iglu". Tada su na ovom brdu otkriveni ostaci velikog naselja brnjičke kulturne grupe, za koje je kasnije utvrđeno da je najstariji centar crne metalurgije u Evropi i jedan od najstarijih u svetu.

Brnjička kultura se inače, razvijala od 1350. do oko 1050 g. p. n. e na prostoru od jugozapadne Srbije, na Kosovu, i u basenu južne Morave, do istočnih delova današnje Bugarske, a nazvana je tako prema prvom pronađenom lokalitetu na Kosovu.

- Jedan od prvih naroda koji je razvio i jedno vreme držao monopol na metalurgiji gvožđa bili su Hetiti. To hetitsko gvožđe označavano je kao kraljevski metal, jer je ekskluzivno pravo na proizvodnju i distribuciju imao dvor, a vredelo je koliko i zlato. Iako je i pre otkrića na Hisaru bilo onih koji su verovali da je u to vreme u Evropi postojala metalurgija gvožđa nezavisna od hetitske, za to nije bilo dokaza. Pronađeno je, doduše, nekoliko gvozdenih predmeta, ali ne i dokaz o lokalnoj proizvodnji gvožđa. Međutim, na Hisaru imamo zaokružen metalurški ciklus proizvodnje gvožđa – komade rude gvožđa, stotine žrvnjeva za njeno sitanjenje, jame za prozvodnju ćumura, keramičke delove višecevnih duvaljki za podsticanje vatre, do polufinalnih i finalnih proizvoda, što je otkriće svetskog značaja – kaže Stojić.

Sudeći po dostupnoj arheološkoj građi, na ovom lokaltetu se nalazilo jedno od glavnih naselja brnjičke kulture. Zaštićeno zidovima, kontrolisalo je najvažnije puteve i imalo privilegiju da se snabdeva egzotičnom robom kao što su pistaći, a najverovatnije i vinom, maslinovim uljem i slično.

Naučnici pretpostavljaju da je ova moćna kultura poslužila kao etnokulturna osnova za razvoj Dardanaca, jednog od starobalkanskih naroda, a ima indicija i da su nosioci Brnjičke kulture podstakli ili direktno učestvovali u Dorskoj seobi, koja je za rezultat imala formiranje populacije iz koje su potekli antički Grci.

Blago Hisara
Na malom delu lokaliteta Hisar koji je do sada istražen, otkriveno na stotine posuda i drugih predmeta koji svedoče o kontinuitetu naselja od neolita, preko bakarnog, bronzanog i gvozdenog doba, do rimskog i vizantijskog perioda, kao i iz srpskog srednjeg veka i turskog perioda. Pored ostataka najstarije evropske kovačnice gvožđa, tu su, između ostalog, pronađeni i tragovi Kelta, bedemi rimskog utvrđenja, srebrni novac Stefana Lazarevića, pre nego što je postao despot, i ostaci zanatsko – metalurškog središta iz vizantijskog perioda.

Iako je svojevremeno planirano da se ovaj deo Hisara preuredi u Etnoarheoloki park, taj projekat još nije ostvaren, a Šćepan Turović, osim što je nerđajuće žezlo po njemu nazvano, nije dobio nikakvo priznanje za svoje otkriće.

Lunarni horoskop - godina zmaja

Drugo prigodno izdanje poštanskih maraka u ovoj godini posvećeno je kineskom kalendaru. Pošta Srbije emitovala je dve prigodne marke pod nazivom "Lunarni horoskop - godina zmaja" nominalne vrednosti 22 i 55 dinara.

Ovo je treća godina zaredom kako naša pošta emituje seriju posvećenu kineskom horoskopu, te ovo izdanje postaje tradicionalno u okviru Programa prigodnih maraka. Većina poštanskih uprava evropskih zemalja emitovale su marke sa motivima kinskog horoskopa.

Pretpostavlja se da u Kini ima oko pola miliona filatelista, pa su finansijski razlozi povod za ovakvu hiperprodukciju maraka. Shodno tome, slično kao prethodne dve godine, može se očekivati da će ovogodišnje izdanje ubrzo biti prodato.

Marke se obično emituju nekoliko nedelja uoči dogadjaja koji obeležavaju ili na sam dan. Kod nas su marke emitovane čak dve nedelje nakon što su Kinezi proslavili svoju Novu godinu. Razloga za ovakvo kašnjenje nije bilo, tim pre jer smo u januaru imali samo jednu prigodnu marku.

Motiv na markama je zmaj. Osim naziva zemlje i nominalne vrednosti, na markama je odšamapano: Lunarni horoskop - godina zmaja. Na marki nominale 22 dinara tekst je na ćiriličnom pismu, a na marki od 55 dinara na latiničnom pismu.

Marke su štampane u novosadskoj štampariji Forum tehnikom višebojnog ofseta. Prvi put kod nas šalterski tabaci za obe vrednosti imaju po četiri maraka, s tim da je marka nominale 22 dinara štampana i u tabacima od po 25 maraka. Kao i 2011. godine tiraž marke od 22 dinara je 175.000, a od 55 dinara je 25.000 komada.

Kineski horoskop je jedan od najstarijih poznatih u svetu. poput onog koji se koristi u Evropi, sastoji se od 12 znakova od kojih svaki vlada jednom lunarnom godinom. Znaci znakova dobili su po životinjama: pacov, bik, tigar, zec, zmaj, zmija, konj, jarac, majmun, petao, pas i svinja. Osim znakova, važnu ulogu ima i pet elemenata: drvo, metal, voda, vatra i zemlja. Kineska astrologija je zasnovana na tradicionalnoj astronomiji, kineskom lunarnom kalendaru i načelima kao što su: jing i jang, pet planeta, deset nebeskih tokova, dvanaest zemljskih grana. 

Lunarni kalendar je zasnovan na ciklusima Mesečevih mena. Kalendarski meseci odgovaraju mesečevim ciklusima, ali se povremeno dodaju i interaktivni meseci kako bi se ovi ciklusi usaglasili sa solarnom godinom. Uz kineski, u ove kalendare spadaju i hembrejski i hindu kalendari, kao i većina kalendarskih sistema korišćenih u antici.

Na osnovu kineskog Zodijaka ova godina je u znaku zmaja i počela je 23. januara. Trajaće do 9. februara 2013. godine, kada nastupa godina zmije i kada se istovremeno završava, naravno sa astrološkog aspekta i dugogodišnji period Lava i nastupa era Device.

U kineskom horoskopu svaki znak ima i svoj element, koje se takodje menja prema godini rodjenja, a za ovu godinu vladajući element je voda, pa je ovo godina vodenog zmaja. U staroj Kini zmaj je predstavljao moć i carsku vlast, dok u današnje vreme simbolizuje sreću i uspeh.

Predvidjanja kineskih astrologa za 2012. godinu su pozitivna i najvljuju godinu ispunjenu radnim aktivnostima.
 
 

7. фебруар 2012.

Pećinski crtež star 42.000 godina


Naučnici veruju da su otkrili zasad najstarije umetničko delo na svetu - šest crteža foka u pećinama Nerja u španskom regionu Kosta del Sol, oko 50 kilometara istočno od Malage, a dodatnu vrednost ovog otkrića predstavlja to što je u pitanju jedino poznato likovno umetničko delo koje se pripisuje neandertalcu.

Upravo zbog toga, profesor Hose Luis Sančidrijan sa Univerzitata Kordove ovo otkriće opisuje kao akademsku senzaciju, budući da su sva ranija dela pećinskog slikarstva pripisivana našem direktnom pretku homo sapijensu.

Organski ostaci pronađeni kraj slika poslati su u Majami, gde je njihova starost procenjena na period između 43.000 i 42.300 godina. Naučnici se nadaju da će starost samih crteža moći preciznije da ustanove testiranjem njihovih delića, ali za ovaj projekt trenutno nema dovoljno novca.

Antonio Garido, koji je zadužen za konzervaciju pećina, smatra da bi pronađeni crteži mogli da unesu pravu revoluciju u naše shvatanje neandertalskog čoveka.

On se u popularnim predstavama još prikazuje kao majmunoliko biće, mada svi detalji o njegovo životu koji se postepeno doznaju govore da je u pitanju bila ljudska vrsta obdarena razumom i osećanjima, koja je imala razvijen jezik, koristila vatru, izrađivala oružje i oruđe, imala predstavu o zagrobnom životu i osećaj za lepo, što su sastavni elementi koji čine kulturu.

Neandertalci su u pećinama Nerja živeli sve do pre 30.000 godina, kada su izumrli, a za sobom su ostavili svoj kameni alat. Nakon njih, pećinu su naselili pripadnici naše vrste. Poznato je da su se neandertalci hranili fokama, a uzrok njihovog izumiranja nije tačno utvrđen.

Sve do sadašnjeg pronalaska, najstarijim umetničkim delom na svetu smatrani su 32.000 godina stari pećinski crteži u francuskoj pećini Šove.