25. септембар 2014.

Dan marke 2014.

Sa pojavom pisane reči javila se i potreba da se napisana poruka i prenese. Stari Rimljani su posebnu pažnju posvećivali prenosu pisama kroz svoje carstvo. I sama reč pošta (posta, poste, post) vodi poreklo od latinskog glagola ponere, što znači postaviti, namestiti. Dok je u latinskom jeziku ova reč označavala pojam o mestu gde se nalazila putna stanica za promenu konja i odmor vesnika, danas je ona postala skoro univerzalni pojam koji obuhvata celokupnu poštansku ustanovu sa svim njenim mnogobrojnim funkcijama.

Pismo je vid pisane komunikacije među odsutnim licima, razgovor između pošiljaoca i primaoca, koji su prostorno razdvojeni. Ono služi za iznošenje misli, želja i osećanja, kao i za prenošenje obaveštenja i poruka. Svrha pisanja pisama bila je oduvek od velike važnosti, bilo lične, bilo državne, bilo opšte.

Pisana komunikacija u srednjem veku slabije je razvijena nego za vreme Helena i Rimljana, a najstarije poznato srpsko pismo je ono koje je Sveti Sava uputio studeničkom igumanu Spiridonu sa svoga putovanja u Svetu zemlju, oko 1230. godine. Zbog svog značaja i uloge, ne samo u poštanskom sistemu već i u razvoju društva, ovogodišnje tradicionalno izdanje „Dan marke” posvećeno je pismu.

Kao motiv na marki prikazano je preporučeno pismo iz 1868. godine upućeno iz Brze Palanke ispravno frankirano parom maraka od 40 para i markom od 20 para na pelir papiru sa likom knjaza Mihaila Obrenovića. Marke su poništene odgovarajućim uokvirenim žigom NAPLAĆENO, koji se u ovoj pošti koristio od sredine pedesetih godina 18. veka. Iznad maraka je odgovarajući žig PREPORUČENO, a sa strane okrugli crni žig BRZOPALANAČKA, koji je na pošti u Brzoj Palanci bio u periodu od 1863. do 1865. godine. Pismo (savijen omot) je prve stope težine, odnosno 1 1/2 drama, za koje je poštanska tarifa 20 para, preporuka 40 para i povratni recepis 40 para. Pismo je upućeno Carskom i Kraljevskom Austrijskom generalnom konzulatu u Beogradu i jedino je poznato pismo te vrste.

Umetnička obrada marke: Jakša Vlahović, akademski grafičar.

Stručna saradnja: Bora Stanković.
Kataloške informacije
23. septembar 2014.
Umetnička obrada Jakša Vlahović
Štampa: višebojni ofset „ZIN” Beograd; z.č. 13 3/4
Tiraž: 23,00 din (višebojna) 45.000
Tabak: 25
Koverat sa žigom PD: 1
Nacrt: Preporučeno pismo iz 1868. godine upućeno iz Brze Palanke ispravno frankirano parom maraka od 40 para i markom od 20 para na pelir papiru sa likom knjaza Mihajla Obrenovića.
Veličina marke: 37,5 x 30 mm.
Važi neograničeno.

12. септембар 2014.

100 godina od rođenja patrijarha srpskog Pavla

Patrijarh Pavle (na krštenju Gojko Stojčević) rođen je 11. septembra (na Usekovanje) 1914. godine u selu Kućanci, srez Donji Miholjac (Slavonija), od roditelja zemljoradnika. U rodnom mestu je završio osnovnu školu, nižu gimnaziju u Tuzli, a višu sa ispitom zrelosti u VI muškoj gimnaziji u Beogradu. Šestorazrednu Bogosloviju je završio u Sarajevu 1936. godine. Završio je Bogoslovski fakultet u Beogradu.

Drugi svetski rat ga je zatekao u vojsci. Kao izbeglica bio je u manastiru Sveta Trojica u Ovčaru. Za vreme okupacije bio je veroučitelj deci iz izbeglištva u Banji Koviljači, do 1944. godine. Obolevši tada, dolazi u manastir Vujan, gde je bio do 1946. godine da bi dve godine kasnije prešao u manastir Blagoveštenje u Ovčarsko-kablarskoj klisuri. Od 1949. do 1955. godine bio je sabrat manastira Rače vršeći razna poslušanja. U međuvremenu je jednu školsku godinu, 1950/51, proveo kao suplent Bogoslovije u Prizrenu, upravo kada je prva posleratna generacija stigla do bogoslovskog ispita zrelosti. U manastiru Blagoveštenju primio je monaški postrig 1948. godine.

Rukopoložen je u čin jerođakona iste godine, a u čin jeromonaha 1954. godine. Odlikovan je činom protosinđela 1954. godine. Na postidplomskim studijama na atinskom Bogoslovskom fakultetu bio je od Božića 1955. do maja 1957. godine. Tokom boravka u Grčkoj posebno se bavio novozavetnim studijama kao i pitanjima iz Liturgike, što mu je kasnije bilo od ogromne koristi u radu na izdavanju mnogih bogoslužbenih tekstova na crkvenoslovenskom i srpskom jeziku. Za episkopa raško-prizrenskog izabran je 29. maja 1957. godine. Ustoličen je 13. oktobra 1957. godine u Sabornoj prizrenskoj crkvi. Za strpljiv, pouzdan naučni rad na bogoslovskom polju, Bogoslovski fakultet mu je 1988. godine dodelio zvanje počasnog doktora bogoslovlja.

Episkop Pavle 1. decembra 1990. godine izabran je za patrijarha Srpske pravoslavne crkve. Novoizabrani Arhiepiskop pećki, Mitropolit beogradsko-karlovački i Patrijarh srpski G. Pavle ustoličen je sutradan, 2. decembra, u Sabornoj crkvi u Beogradu. U svojoj pristupnoj besedi novi Patrijarh je uputio verujućem srpskom pravoslavnom narodu, pravoslavnoj vaseljeni, hrišćanskom svetu i svim ljudima dobre volje poruku mira i ljubavi. U manastiru Pećke Patrijaršije, ustoličen je u tron pećkih patrijaraha 22. maja 1994. godine. Upokojio se na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, 15. novembra 2009. godine.

Umetnička obrada maraka: mr Boban Savić, akademski slikar.

Kataloške informacije
11. seprembar 2014.
Umetnička obrada Boban Savić
Štampa: višebojni ofset „ZIN” Beograd; z.č. 13 3/4
Tiraž: 23,00 din (višebojna) 25.000
Tabak: 8 + vinjeta
Koverat sa žigom PD: 1
Nacrt: Portret patrijarha srpskog Pavla, saborna crkva u Beogradu.
Veličina marke: 30 x 37,5 mm.
Važi neograničeno.

7. септембар 2014.

100 godina od bitke na Gučevu

Uz državne i vojne počasti na Gučevu kraj Loznice obeleženo je 100 godina od početka bitke za Kotu 708, bitke u kojoj je 60 hiljada srpskih ratnika 55 dana nadčovečanskim žrtvama sprečavalo prodor više od 130 hiljada austrougarskih vojnika u Srbiju.

Bitka na Gučevu vođena je u sklopu bitke na Drini od 8. septembra do početka novembra 1914. godine. Srpske trupe su oko 26. septembra stigle na Gučevo, ali kako ga nisu mogle osvojiti, utvrdile su se u neposrednoj blizini neprijateljskih linija.
Gučevska bitka poznata je kao jedna od prvih rovovskih bitaka iz Prvog svetskog rata. Srpski i austrougarski rovovi bili su na veoma maloj udaljenosti, koja je na pojedinim kotama iznosila pet do sedam metara. Na frontu od Šapca do Sokolske planine sukobljene strane su iskopale rovove na razdaljini od 300 do 150 metara, a na nekim mestima rovovi su bili udaljenosti svega 50 metara jedni od drugih. Na Eminovim vodama najmanje službeno zabeleženo rastojanje između dva rova bilo je svega 7 metara.

Neki rovovi su bili duboki i po dva metra, sa postavljenim nastrešnicama radi zaštite od šrapnela, protezali su se u obliku izlomljenih linija ivicama šume i preko njiva. Kako je nastupilo jesenje vreme, sa čestim kišama, vojnici su stanovali u zemunicama. Blatnjavi rovovi su obično bili puni vode pa su smišljani razni načini kako bi se ona eliminisala.

Ovako mala udaljenost između srpskih i austrougarskih rovova paralisala je je topove austrougarske artiljerije, koja je bila daleko nadmoćnija od srpske. Osnovni cilj austrougarske ofanzive, da se probije kroz centar i opkoli srpska krila, nije ostvaren i pored opšte nadmoći neprijatelja i početnih uspeha. Ipak, padom kota 708, Eminove vode i Kulišta, 6. novembra palo je i Gučevo, a jedinice kombinovane divizije morale su da se povuku na desnu obalu Štire. U borbama na Gučevu srpske trupe imale su znatne gubitke, ali su ostvarile cilj, parališući austrougarsku vojsku na tom delu fronta skoro dva meseca.

Srpska Vrhovna Komanda naređuje postepeno povlačenje Prve, Druge i Treće armije za odbranu Valjeva, nadajući se, da će u tom vremenu popuniti redove novim ljudstvom i da će stići očekivana municija iz Soluna. Opšte povlačenje ka Valjevu naređeno je 8. novembra, ali pod vrlo teškim okolnostima, jer se sa vojskom kretalo i sve stanovništvo, koje nije smelo čekati po drugi put austrijsku invaziju. Do 14. novembra, sve tri srpske armije bile su prikupljene za odbranu Valjeva i delimično popunjene regrutima, ali kako očekivana municija i ostala vojna oprema još nije stigla, Srpska Vrhovna komanda naređuje povlačenje svoje tri armije i to na desnu obalu Kolubare, njenu pritoku reku Ljig i na planinu Suvobor, što je uvod u Kolubarsku bitku, koja je otpočela već 16. novembra 1914. godine.

4. септембар 2014.

Radost Evrope 2014.

Susreti dece „Radost Evrope“, svake godine, od daleke 1969, okupljaju decu Evrope uzrasta od 7 do 15 godina koja različitim aktivnostima promovišu prijateljstvo kao simbol jedinstva dečjeg sveta, ali predstavljaju i stalnu razmenu različitih kultura. Autentična dečja kreativnost, iskazana u što neposrednijem kontaktu sa građanima Beograda, svakog oktobra (od 2. do 5.), otvara vrata boljem međusobnom razumevanju i boljem razumevanju dečjeg sveta uopšte.

Dečji kulturni centar Beograda već 40 godina organizuje dečji likovni konkurs „Radost Evrope“, a radovi naj-talentovanije dece iz Evrope i sveta nalaze mesto na prigodnim poštanskim markama i kovertima prvog dana Pošte Srbije.

Motiv na marki: K. Banučander, 10 godina, Indija.

Motiv na vinjeti: A. Sandep Kumar, 18 godina, Indija.

Motivi na koverti: Andrea Tomović, Srbija; Mateuš Prevcing, 11 godina, Poljska; Matilda Milisavljević, 11 godina, Srbija; Krutart Šah, 6 godina, Indija.

Stručna saradnja: Dečji kulturni centar Beograd.

Grafička obrada marke: Anamari Banjac, akademski slikar.
Kataloške informacije
2. septembar 2014.
Umetnička obrada Anamari Banjac
Štampa: višebojni ofset „ZIN” Beograd; z.č. 13 3/4
Tiraž: 70,00 din (višebojna) 25.000
Tabak: 8 + vinjeta
Koverat sa žigom PD: 1
Nacrt: K. Banučander, 10 godina, Indija.
Veličina marke: 37,5 x 30 mm.
Važi neograničeno.