27. јун 2010.

Zajedničko izdanje Rusije i Srbije

Pošta Srbije je, prvi put u svojoj istoriji, realizovala zajedničko filatelističko izdanje sa Poštom Rusije, pod nazivom “Umetnost - ikone", saopštilo je u ponedeljak to javno preduzeće.

Prigodno izdanje su, u Moskvi, u Muzeju drevne ruske kulture i umetnosti “Andrej Rubljov", u prisustvu visokih zvaničnika, svečano pustili u opticaj direktor Savezne agencije za komunikacije Rusije Valery Bugaenko i generalni direktor Pošte Srbije Goran Ćirić.

Na seriji od dve poštanske marke nalaze se vrhunska umetnička dela - naša ikona Bogorodice Odigitrije (14. vek - vlasništvo Narodnog muzeja u Beogradu) i ruska ikona Arhanđela Mihaila (15. vek - vlasništvo Državne Tretjakovske galerije u Moskvi), delo čuvenog Andreja Rubljova. Prigodne marke su nominala 50 dinara, namenjene za frankiranje pošiljaka u međunarodnom poštanskom saobraćaju, a umetnička obrada delo je akademskog slikara Marine Kalezić.

Interesantno je da je rusko izdanje izašlo još u maju 2010. godine, a naše, 28. juna, na Vidovdan.

 
 
 

Arheologija i(li) turizam

Antička konjska kola, zvana dvopreg, pronađena pre dve godine rekonsturisana i vraćena na bugarski lokalitet Karnovo, gde su i otkrivena pre dve godine. Nova tendencija u arheologiji je da se dela vrate na mesto gde su pronađena, što pospešuje i turizam.

Bugarski restauratori arheolozi uspeli su da rekonstruišu pre dve godine prononađena antička konjska kola u selu Karanovo u Južnoj Bugarskoj.



Reč je veoma raskošnom nalazu koji se pripisuje tračkom aristrokarati iz prvog veka nove ere, koji je vraćen na mesto nalaza, kako bi poštovaoci starina moli da se s njim upoznaju u potpuno autentičnom abijentu.

Prema rečima arheologa Veselina Ignjatova koji ih je i pronašao prilikom zaštitnih iskopovanja tračkog tumulusa, "zanatski radovi na dvopregu su bili izuzetno kvaliteno urađeni sa ukrasima od bronze koji prikazuju erose, veoma prisutna polubožanstva kod Tračana".

Ignjatov smatra da je ovakvim načinom rada arheologija napravila pravi potez, jer posetioci na mnogo bolji način mogu da sagledaju vrednost samog nalaza. Ignjatov se zalaže da se takava obrada lokaliteta primenjuje ne samo u bugarskoj nego u celokupnoj svetetskoj arheogogiji, gde je to moguće.

Samo Karanovo je jedan od značajnih lokaliteta Balkana, jer su u slojevima debljine preko dvananaest metara pronađani impozantni tragovi skoro svih kultura od ranog neolita pa do kasnog srednjeg veka.

Kranovo je nakada bilo značajno samo za arhelogiju da bi, kako pišu mediji, u poslednje vreme je postalo sve značajnije i za turizam, pošto ga posećuje sve veći broj gostiju.

25. јун 2010.

Zakopano rimsko blago pronađeno na polju u Somersetu

Jedna od najvećih zaliha rimskih novčića u Velikoj Britaniji otkrivena je na jednom polju u Somersetu, na jugozapadu Engleske. Novčiće je otkrio amaterski lovac na blago, uz upotrebu detektora za metal.

Zalihu čini oko 52.000 uglavnom bronzanih novčića koji potiču iz perioda trećeg veka nove ere. Oni su dobro očuvani, a nalazili su se u ćupu pokopanom nedaleko od grada Froma.

Još nije izvršena zvanična procena vrednosti pronađenog blaga.

Arheolozi su veoma uzbuđeni zbog ovog otkrića, jer će ono dati nove podatke o turbulentnim vremenima, kada je Britanija prolazila kroz varvarsku invaziju, ekonomsku krizu i građanske ratove.

Dejv Kriso, koji je pronašao novčiće, kaže da je regovao kada je detektor počeo da emituje čudan signal.

"Zavukao sam ruku i izvukao nešto gline sa malim bronzanim rimskim novčićem. Bio je veličine nokta na prstu", rekao je Kriso.

Na nekima od novčića utisnut je lik Marka Aurelija Karausija, vojnog komandanta koji je preuzeo vlast krajem trećeg veka i proglasio se za cara Britanije i severne Galije.

Etikete Zaječarske pivare I deo

Da ne bude zabune na slici su i tri etikete drugih pivara...

10 najlepših kutija šibica 1971.

Sada već davne 1971. godine "Politikin zabavnik" u broju 1010 objavio je nagradni konkurs za 10 najlepših šibica. Prispeo je veliki broj sličica sa šibica, a predstavljeno je 49 nagrađenih, koje su objavljene u Zabavniku od 25. juna 1971. godine.

U čast biciklista

Međunarodna biciklistička trka „Kroz Srbiju” je sportska manifestacija sa najdužom tradicijom uSrbiji. Ove godine održano je 50, jubilarno, izdanje. Kako značaj događaja daleko premašuje regionalne okvire, a kao još jedan oblik promocije i obeležavanja jubileja u vezi sa sportom, Pošta Srbije pustila je u opticaj 1. juna prigodnu poštansku marku nominale 50 dinara.

Trka „Kroz Srbiju” sedmu godinu uzastopno se vozi pod sloganom „Turizam i biciklizam zajedno”. Ovogodišnje takmičenje posvećeno je banjama Srbije: Vrnjačkoj banji, Gamzigradskoj banji i Zlatiboru. O ugledu i značaju manifestacije svedoči činjenica da je predsednik Organizacionog odbora bila Snežana Samardžić-Marković, ministarka za omladinu i sport Srbije, a u odboru su bila još dva ministra – unutrašnjih poslova Ivica Dačić i ekonomije Mlađan Dinkić. Osim sportskog karaktera, trka „Kroz Srbiju” doprinosi širenju afirmativne slike naše zemlje u svetu, regionalnoj integraciji i promoviše prirodne lepote, kulturnu baštinu i turističke potencijale.

Pošta Srbije je jedan od sponzora trke i nosilac zelene majice. Na konferenciji za novinare u Turističkoj organizaciji Srbije, koja je takođe sponzor takmičenja, dan uoči početka prve etape zamenik direktora Pošte Srbije Miloš Miščević predstavio je prigodnu poštansku marku. Tom prilikom je naglasio da su Pošta i biciklizam usko povezani, jer u mnogim gradovima i mestima poštari raznose pošiljke koristeći bicikl.

Ovogodišnja, jubilarna trka svrstana je u kategoriju 2,2 za svetske bodove i trajala je do 19. juna.Učestvovalo je 109 takmičara u okviru 19 ekipa, iz 17 zemalja. Staza je bila podeljena u šest etapa ukupne dužine od 1.073 kilometra, što je osma najduža trka u istoriji ovog takmičenja, sa 18 prolaznih i pet brdskih ciljeva od kojih su dva prve kategorije. Takmičenje je bilo tako koncipirano da su date prilike kako za sprintere tako i za brdske vozače.

Trasa trke je bila Beograd–Zaječar–Vranje–Vrnjačka Banja– Zlatibor–Pale (Republika Srpska) –Ruma. Trka „Kroz Srbiju” nalazi se u Svetskom kalendaru etapnih trka UCI (Svetske biciklistike federacije) i bodovi osvojeni na njoj računaju se za plasman na Svetsko prvenstvo i ulaze, što je posebno bitno za naše sportiste, u borbu za kvalifikacije za Olimpijadu u Londonu 2012.

Inače, trka je osnovna 1939. godine pod pokroviteljstvom porodice Karađorđević, a održana je i sledeće 1940. godine sa namerom da bude tradicionalna. Međutim, rat je prekinuo nit, koja je obnovljena 1963, od kada se održava neprekidno.

Ovo jeprva prigodna marka u ovoj godini, koja je dizajnirana u obliku romba. U centralnom delu marke prikazana je grupa biciklista, iznad kojih je amblem trke i nominalna vrednost. Kako je marka namenjena za međunarodni poštanski saobraćaj, ceo tekst je napisan latiničnim pismom. Amblem trke sa godinom 1939, kada je održano prvo takmičenje, prikazan je i na vinjeti tabačića.

Umetničku obradu marke uradila je Nadežda Skočajić, grafički dizajner iz Beograda. Stručnu saradnju za odabir motiva na marki, kao i za tekst, dao je Ljubomir Živanović, predsednik Međunarodne biciklističke trke „Kroz Srbiju”. Marke su štampane u novosadskoj štampariji Forum tehnikom višebojnog ofseta i u šalterskim tabačićima od osam komada sa vinjetom u sredini tabačića. Tiraž je 38.000 komada.

Vek stripa

Vek stri­pa u Sr­bi­ji obe­le­ža­va se ove go­di­ne. Za­gor, Di­lan Dog, Teks, Ho­gar, Bet­men i Ta­lič­ni Tom odav­no su po­zna­ti sva­kom lju­bi­te­lju de­ve­te umet­no­sti, ali su u pr­voj po­lo­vi­ni pro­šlog ve­ka pa­žnju ta­da­šnje de­ce i onih sta­ri­jih za­o­ku­plja­li ra­do­vi Đor­đa Lo­ba­če­va, Kon­stan­ti­na Ku­znje­co­va ili Ser­ge­ja So­lo­vje­va, ko­ji su cr­ta­li stri­po­ve po mo­ti­vi­ma srp­skih na­rod­nih pe­sa­ma i baj­ki.

Ko­li­ko je da­nas strip, na pra­gu svog dru­gog ve­ka, pri­su­tan u Sr­bi­ji i pri­znat kao de­ve­ta umet­nost i mo­že li i sa­da­šnjoj ge­ne­ra­ci­ji mla­dih da po­slu­ži kao spo­na sa sve­tom ozbilj­ne knji­žev­no­sti, kao što je to bio slu­čaj sa ro­di­te­lji­ma da­na­šnjih ti­nej­dže­ra, po­ku­ša­li smo da sa­zna­mo od na­ših sa­go­vor­ni­ka.

Pi­sac i pre­vo­di­lac Go­ran Skro­bo­nja za naš list ka­že da je strip ne­ka­da bio pri­pre­ma mla­di­ma za ne­što što se zo­ve ozbilj­na knji­žev­nost, dok to da­nas vi­še ni­je ta­ko.

– Kra­jem 60-ih i po­čet­kom 70-ih go­di­na u ta­da­šnjoj Ju­go­sla­vi­ji na ki­o­sci­ma ima­li smo ve­li­ki broj stri­pov­nih iz­da­nja. Prak­tič­no smo ra­sli uz ne­ke ju­na­ke ko­ji su da­nas le­gen­dar­ni, kao što su Alan Ford, ra­zni ju­na­ci „Stri­po­te­ke“. To, po me­ni, ni­je bi­la sa­mo pu­ka za­ba­va, već je, na ne­ki na­čin, tim naj­mla­đim či­ta­o­ci­ma bio pro­zor u ša­ro­li­ku žan­rov­sku po­nu­du sa­mog sve­ta knji­žev­no­sti – is­ti­če Skro­bo­nja.

Pre­ma nje­go­vim re­či­ma, ulo­ga stri­po­va u for­mi­ra­nju mla­dog či­ta­o­ca bi­la je ve­o­ma zna­čaj­na, ali da­nas to vi­še ni­je ta­ko.

– Da­nas me­di­ji od­vla­če pa­žnju mla­dih sa bi­lo če­ga što je štam­pa­no u prav­cu ono­ga što je vir­tu­al­no, te sto­ga ni­sam si­gu­ran da strip ima ulo­gu kao ne­kad. Strip je da­nas vi­še po­stao jed­na vr­sta elit­ne umet­no­sti i oli­čen je, pre­vas­hod­no, u iz­da­nji­ma ko­ja se na­zi­va­ju gra­fič­kim no­ve­la­ma, u onim luk­su­znim cr­ta­nim ro­ma­ni­ma i knji­ga­ma ko­je su te­ško do­stup­ne ši­ro­kom kru­gu omla­di­ne, jer su po pra­vi­lu ve­o­ma sku­pe – na­po­mi­nje Skro­bo­nja.

Za to što da­nas ne­ma to­li­ko stri­po­va kao ne­ka­da, ne tre­ba kri­vi­ti iz­da­va­če, jer, ka­ko ka­že Skro­bo­nja, oni se pre sve­ga ru­ko­vo­de za­ko­ni­ma tr­ži­šta.

– Za­što bi i oni gu­bi­li no­vac na iz­da­nja ko­ja ni­ko ne­će da ku­pi? Da­na­šnja la­ka do­stup­nost mno­gih stva­ri ni­je sa­mo obez­vre­di­la ulo­gu stri­pa, već i knji­žev­no­sti i dru­gih umet­no­sti uop­šte – tvr­di Skro­bo­nja, ko­ji je pre de­se­tak go­di­na do­bio pri­zna­nje za strip iz­da­nje go­di­ne u Evro­pi za strip „To­čak“, či­ji je bio sce­na­ri­sta i ko­ji je ra­đen po nje­go­voj isto­i­me­noj no­ve­li.

Knji­žev­nik De­jan Sto­jilj­ko­vić sla­že se u oce­ni da strip mo­že bi­ti od­li­čan pu­to­kaz mla­di­ma za svet knji­žev­no­sti, ali da ni u ve­ku stri­pa u Sr­bi­ji „de­ve­ta umet­nost“ ne­ma sta­tus ko­ju za­slu­žu­je.

– Mo­ja ge­ne­ra­ci­ja od­ra­sla je na stri­po­vi­ma i na­u­či­la da či­ta pre­ko Za­go­ra i Ve­li­kog Ble­ka, a ka­sni­je smo ot­kri­va­li i ozbilj­nu li­te­ra­tu­ru. Strip je va­žna kul­tur­na de­lat­nost, ali iako je već či­tav vek pri­su­tan u Sr­bi­ji, i da­lje je na ne­koj vr­sti dru­štve­ne mar­gi­ne. Ima­mo od­lič­ne cr­ta­če i sce­na­ri­ste, kao i iz­da­va­če, i ima­mo šta da po­nu­di­mo sve­tu. Pla­ni­ram usko­ro da svoj hit ro­man „Kon­stan­ti­no­vo ras­kr­šće“ pre­to­čim u tri strip al­bu­ma, ko­ji će iza­ći u iz­da­nju „Si­stem ko­mik­sa“ – ka­že Sto­jilj­ko­vić.

Glav­ni ured­nik „Ve­se­log če­tvrt­ka“, tre­nut­no vo­de­ćeg do­ma­ćeg strip iz­da­va­ča, Du­šan Mla­de­no­vić, ka­že da su sa­da­šnji če­tr­de­se­to­go­di­šnja­ci knji­žev­nost za­vo­le­li upra­vo pre­ko stri­po­va „Bo­ne­li“ pro­duk­ci­je, ko­ji od pre dve go­di­ne po­no­vo iz­la­ze u Sr­bi­ji.

Glav­ni ured­nik „Ve­se­log če­tvrt­ka“, tre­nut­no vo­de­ćeg do­ma­ćeg strip iz­da­va­ča, Du­šan Mla­de­no­vić, ka­že da su sa­da­šnji če­tr­de­se­to­go­di­šnja­ci knji­žev­nost za­vo­le­li upra­vo pre­ko stri­po­va „Bo­ne­li“ pro­duk­ci­je, ko­ji od pre dve go­di­ne po­no­vo iz­la­ze u Sr­bi­ji.

– Za­gor, Teks i Mi­ster No pred­sta­vlja­ju po­čet­nič­ki ni­vo ula­ska u svet stri­pa, a ka­sni­je slu­že i kao ma­mac za ma­lo ozbilj­ni­je stri­po­ve pa na kra­ju i za ozbilj­ni­ju li­te­ra­tu­ru. Da bi se do­šlo do či­ta­nja Do­sto­jev­skog u zre­lim go­di­na­ma mo­ra se za­po­če­ti sa či­ta­njem stri­po­va, kao što je re­ci­mo Za­gor – tvr­di Mla­de­no­vić, i do­da­je da u klu­bu či­ta­la­ca „Ve­se­log če­tvrt­ka“, ko­ji bro­ji 6.000 čla­no­va, naj­vi­še ima onih iz­me­đu 20 i 40 go­di­na sta­ro­sti.

– Tru­di­mo se da ti­nej­dže­re upo­zna­mo sa stri­pom, ali i sa li­te­ra­tu­rom, ta­ko da smo po­kre­nu­li edi­ci­ju „Strip kla­si­ci“, gde su u for­mi stri­pa ob­ja­vlje­na de­la Vik­to­ra Igoa, Fran­ca Kaf­ke, Ed­ga­ra Ala­na Poa, kao i Eg­zi­pe­ri­jev „Ma­li princ“ – ka­že Mla­de­no­vić.

Pred­stav­nik iz­da­vač­ke ku­će „Be­li put“, ko­ja se ba­vi iz­da­va­njem kva­li­tet­nih stri­po­va i knji­ga za mla­de i sta­ri­je, Vla­di­mir Ro­ga­no­vić ka­že da je jed­na od osnov­nih funk­ci­ja stri­pa upra­vo da mla­de lju­de uve­de u svet knji­žev­no­sti.

– Strip u Sr­bi­ji ima svo­je ver­ne lju­bi­te­lje, ko­ji pra­te svet­ska kre­ta­nja i sa­ma strip sce­na je vr­lo raz­vi­je­na. Strip je, za­i­sta, de­ve­ta umet­nost, ko­ja je na­šla u na­šoj ze­mlji plod­no tle, i sma­tram da će kao me­dij tra­ja­ti i da­lje, kao što tra­je već či­tav vek – sma­tra Ro­ga­nić.

Strip je, da­kle, ušao u dru­gi vek svog po­sto­ja­nja u Sr­bi­ji, a da li će us­pe­ti da se iz­bo­ri sa no­vim teh­no­lo­gi­ja­ma, stek­ne no­vu či­ta­lač­ku pu­bli­ku i usme­ri je ka pi­sa­noj re­či, osta­je da se vi­di. Ako je ve­ro­va­ti strip ju­na­ci­ma ko­ji se ni­ka­da ne pre­da­ju i na kra­ju uvek po­be­de, „de­ve­toj umet­no­sti“ u Sr­bi­ji se ipak sme­ši sta­bi­lan dru­gi vek.

16. јун 2010.

Nove kovanice NBS

Narodna banka Srbije pustiće u opticaj 16. juna 2010. kovani novac apoena od 1 dinar (koji je izrađen od čeličnog jezgra), kovani novac apoena od 2 i 5 dinara koji je izrađen od legure bakra, cinka i nikla (% Cu 75, Zn 24,5, Ni 0,5) i kovani novac apoena od 10 i 20 dinara koji je izrađen od legure bakra, cinka i nikla (% Cu 70, Zn 18, Ni 12).

Kovani novac apoena od 1, 2, 5 i 10 dinara ima oznaku godine kovanja „2010“, dok su ostala obeležja neizmenjena u odnosu na ranija izdanja tih apoena kovanog novca.

Kovani novac apoena od 20 dinara takođe ima oznaku godine kovanja „2010“, ali i znatno izmenjena obeležja – na licu tog apoena kovanog novca nalazi se lik Đorđa Vajferta.

Kovani novac apoena od 1, 2, 5 i 10 dinara prvenstveno će služiti za zadovoljavanje redovnih godišnjih potreba gotovinskog platnog prometa, dok će se izdavanjem kovanog novca apoena od 20 dinara, pored navedene namene, obeležiti 160. godišnjica rođenja Đorđa Vajferta, srpskog industrijalca, dugogodišnjeg guvernera Narodne banke Srbije (ukupno 26 godina, u periodu od 1890. do 1902. i od 1912. do 1926. godine).

Godina izdanja: 2010.
Godina kovanja: 2010.
Legura:
70% Cu, 12% Ni, 18% Zn
Prečnik:
28 mm
Masa:
9,00 g
Opis aversa:
oznaka nominalne vrednosti, lik Đorđa Vajferta
Opis reversa:
Veliki grb Republike Srbije
U opticaju:
od 16. juna 2010.

115 godina Prirodnjačkog muzeja

Kada biste Beograđane nasumično zaustavili na ulici i pitali ih gde se u njihovom gradu nalazi Prirodnjački muzej, verovatno većina ne bi znala da kaže ili bi rekli da je na Kalemegdanu. Odgovor bi bio tek delimično tačan, jer se na Kalemegdanu nalazi samo mala Galerija Muzeja, dok je sama zgrada smeštena na uglu ulica Njegoševe i Kneginje Zorke. Ona, međutim, ni po izgledu, niti po bilo kakvom okolnom znamenju, ne ostavlja utisak institucije u kojoj se čuva prirodno blago. Deluje kao lepa starinska kuća dobrostojeće porodice i – ništa više.

U ovom našem jedinom Prirodnjačkom muzeju u zemlji, ako se izuzmu povremene tematske izložbe u Galeriji na Kalemegdanu, nema čak prostora ni za stalnu postavku...

Dragocene kutije
Bogat fond ovog muzeja – prirodna i kulturna baština, podeljena je u 117 prirodnjačkih zbirki sa približno 1.500.000 različitih primeraka iz Srbije, Balkanskog poluostrva, ali i celog sveta. Po broju primeraka izdvajaju se: mineraloška, petrološka, zbirke fosilnih i recentnih mekušaca, insekata, ptica, sisara, kao i generalni herbarijum Balkanskog poluostrva, koje imaju veliku naučnu i muzejsku vrednost.

Po broju prirodnjačkih rariteta, unikata i originala, ovaj muzej zauzima jedno od vodećih mesta među prirodnjačkim muzejskim institucijama u Evropi. Muzej čuva i zbirku originala koja broji oko 300 holotipova i genotipova, koja samim tim predstavlja značajnu muzejsku vrednost evropskih i svetskih razmera.

U depoima se nalaze primerci sa lokaliteta koji više ne postoje, celokupan prirodnjački materijal sakupljen na području Đerdapa pre izgradnje hidroelektrane, zatim na području Pančevačkog rita, Negotinskog blata, okoline Beograda i drugih.

Tu je smeštena i evroazijska zbirka lovačkih trofeja Evgenija Demidova, jednog od najpoznatijih lovaca na svetu, izuzetno značajna za zoologe sistematičare. Primerci su sakupljeni (ulovljeni) na području Kavkaza, Altaja, Kamčatke. Značaj ove zbirke je utoliko veći što se ona više ne može obnoviti. Sličnu, ali manju zbirku ima samo Britanski prirodnjački muzej u Londonu i Zoološki muzej u Petrogradu. A u Beogradu je sve spakovano u kutije kojima je teško prići.

Privremeno već 115 godina
Iako ostavlja utisak veselog i nasmejanog čoveka, Slavku Spasiću, baš kao ni direktorima pre njega, nije lako da bude na čelu ustanove koja nema osnovnih uslova za ispunjenje svoje namene. Uz to, Muzej je već 115 godina „privremeno“ smešten u neadekvatan prostor, o čemu priča direktor Spasić:

– Osnovan 1895. godine, Muzej je, zajedno s etnografskom zbirkom Narodnog muzeja 1899. godine privremeno smešten u zadužbinu Stevče Mihajlovića na Vračaru, dok se ne izgradi namenski objekat. Zadužbina je srušena 40 godina kasnije kako bi na istom mestu bila podignuta nova zgrada, ali se to nikada nije dogodilo, a nije nađeno ni neko drugo odgovarajuće rešenje. Ovo koje je nađeno – dve zgrade nekadašnje Prve ženske gimnazije od oko 1.200 kvadrata ukupno, niti je podesno, niti dovoljno za potrebe Muzeja sa gotovo 120 geoloških i bioloških zbirki, kao i tri naučna centra.

Sve u jednom pogledu
U prizemlju zgrade u Njegoševoj nalaze se opšte službe, na prvom i drugom spratu kancelarije kustosa i biblioteka, a u podrumu geološki depoi. Tu je negde smešten i stan baka Koviljke koja je nekada radila u Muzeju, a kako je tu ostala i da stanuje – ne zna se. U onoj drugoj zgradi, u Ulici knjeginje Zorke, na prvom i drugom spratu su i kancelarije i botaničke zbirke poređane do plafona, a između negde u dvorištu denula se neka šupica koja je „avanzovala“ u depo.

– Površine od oko 100 kvadrata, Galerija na Kalemegdanu služi samo za privremene tematske izložbe. Jako je loš utisak kada stanete na ulazna vrata i vidite sve. To ne može da se zove muzej.

Kao u filmu
Geološki depo u podrumu idealno je mesto za snimanje horor filmova. Pored nabacanih sanduka i kutija u kojima je čitav arsenal stena i minerala, iz mračnih ćoškova vrebaju razne vrste lobanja, razjapljenih čeljusti, rogova, prepariranih riba, kosti mamuta... Nema mesta čak ni da se to složi kako treba, obradi i konzervira, a kamoli da se zbirke uvećavaju, da ne govorimo o izlaganju. A kad se jave donatori, jedini odgovor koji mogu da dobiju je: „Divni ste, ali gde to da stavimo!“

Povezujući ovu temu s impozantnom prošlogodišnjom izložbom dinosaurusa iz Argentine, koju je u paviljonu „Impuls“ hotela „Kontinental“ za devet meseci posetilo oko 150.000 ljudi, direktor Spasić kaže:

– Možda sam i mogao da ih otkupim, ali gde? I skelet mamuta pronađenog u Kikindi je još u delovima, u sanduku. Znam da nismo jedini muzej s takvim problemima, ali 115 godina u neadekvatnim uslovima stvarno je previše. Mada za zbirke nije baš dobro da putuju, jer su to vrlo osetljivi eksponati, dovijamo se sa putujućim izložbama.

Bizonarijum u dvorištu
Pretprošlog leta na otvorenom prostoru dvorišta Muzeja, zaštićena debelom plastičnom folijom, otvorena je stalna postavka „Bizonarijum“, sa oko 250 lobanja i tridesetak drugih kostiju bizona s ovih prostora koji su živeli krajem ledenog doba.

– Jednim udarcem smo ubili dve muve: oslobodili smo prenatrpan depo i napravili izložbu uvek dostupnu javnosti. Izabrali smo fosilne ostatke stepskog bizona (Bison priscus) i tura ili divljeg goveda (Bos primigenius), česte u aluvijalnim naslagama Srbije. Veći deo tih lobanja otkupili smo pre desetak godina od nekog čoveka iz Braničeva koji ih je, opet, otkupio od bagerista što vade šljunak kod Rama na Dunavu – priča paleontolog dr Zoran Marković.

Stare i retke knjige
Prirodnjački muzej poseduje jednu od najstarijih i najbogatijih stručnih biblioteka na Balkanu.
– Osnovana je 1903. godine, a početni fond bio je legat čuvenog biologa Lazara Dokića. Poznata je po retkim i starim knjigama iz biologije i geologije, pa nam i danas mnogi naučnici poklanjaju svoje biblioteke, a fond uvećavamo i razmenom sa sličnim institucijama u svetu. Imamo oko 70.000 knjiga i više od 1.100 naslova časopisa, a izdajemo i svoj „Glasnik prirodnjačkog muzeja“ – priča mr Marina Mučalica, bibliotekar i savetnik u Prirodnjačkom muzeju.


Najstarija domaća kniga, karta i strana knjiga

Link: Prirodnjački muzej, Biblioteka muzeja,

Fauna na markama 2010 - gradske ptice

Pošta Srbije puštila je u prodaju 12. aprila izdanje prigodnih maraka u okviru "Faune na markama". Vrabac pokućar, crna crvenperka, golub visoko letač i velika senica predstavnici su gradskih ptica u ovogodišnjem izdanju. Njih je, u njihovom prirodnom ambijentu, uz prepoznatljive panoramske prikaze značajnih objekata pojedinih srpskih gradova, Beograda, Kruševca, Niša i Subotice, dočarala mr Marina Kalezić, kreator maraka.

Ovo izdanje je štampano u tabacima po 20 maraka sa petorednom središnjom vinjetom, koja se prikazom ambijenta uklapa u skladnu celinu izdanja. Opremi la ga je novosadska štamparija „Forum”, štampajući ga višebojnom ofset tehnikom u tiražu od 38 hiljada primeraka; zupčanje 13¾. Nominale maraka su 22, 33, 46 i 50 dinara.

Izdanje prate dva prigodna koverta sa odgovarajućim pratećim tekstom Daliborke Stanković, kustosa Prirodnjačkog muzeja u Beogradu, koja je i pružila stručnu pomoć u realizaciji ovog izdanja.
 

8. јун 2010.

Groblje gladijatora pronađeno u Jorku

Britanski arheolzi veruju da su u Jorku našli groblje gladijatora koje je najbolje očuvana takva nekropola u svetu, javile su svetske agencije.

Eksperti Arheološke fondacije Jorka su našli osamdesetak skeleta iz perioda od prvog do četvrtog veka.

Više elemenata navelo ih je na zaključak da je reč o ostacima gladijatora, profesionalnih boraca koji su se sukobljavali međusobno ili sa divljim životinjama i tako zabavljali rimsku publiku.

Većina su skeleti muškaraca snažne građe i natprosečne visine.

Velikom broju je odsečena glava, a na jednom od skeleta su tragovi ujeda.

"Jedan od najznačajnijih indikatora je veliki trag ujeda mesoždera, verovatno lava, tigra ili medveda što je povreda bez sumnje naneta u areni", ocenio je vođa arheološkog tima Kurt Hanter-Man.

Pored toga, analiza više skeleta pokazala je da su neki muškarci imali jednu ruku dužu od druge, što je čest slučaj kod boraca koji od mladosti nose teško oružje.

"Za sada je naša glavna teorija da veliki broj skeleta pripada rimskim gladijatorima. Ali, analize se nastavljaju i moramo da ostanemo otvoreni" za druge mogućnosti, kazao je Hanter-Man.


FIFA Svetsko prvenstvo u fudbalu 2010

Pošta Srbije emitovala je 06. maja dve prigodne marke sa motivima fudbalske igre i sa zvaničnim znakom XIX Svetskog prvenstva koje se održava u Južnoafričkoj republici.

Bližimo se početku Svetskog prvenstva u fudbalu, a na našim poštama već se mogu naći marke koje obeležavaju, pored olimpijade u Vankuveru, najveći sportski događaj ove godine. Prigodan blok pušten je u opticaj nešto kasnije - 02. juna.

Tridesetdve reprezentacije sa svih kontinenata raspoređene su u osam grupa i boriće se da stignu do finala Svetskog prvenstva, koje počinje 11. juna. Nacionalni tim Srbije je u grupi D, sa Nemačkom, Australijom i Ganom.

Utakmice će se igrati na deset stadiona u devet gradova JAR. Prvi Mundijal na afričkom kontinentu igraće se na pet novih i pet rekonstruisanih stadiona u čiju izgradnju i obnovu je uloženo oko dve milijarde dolara. Domaćini su uložili velika sredstva i u hotele i saobraćajnu infrastrukturu kako bi što spremnije dočekali sportiste, navijače i turiste.

Prema programu izdavanja prigodnih poštanskih maraka za ovu godinu povodom Svetskog prvenstva u fudbalu bile su predviđene dve marke sa nominalom od 22 i 50 dinara. Međutim, emitovan je i prigodna blok nominale od 177 dinara, koji su filatelisti sa zadovoljstvom prihvatili.

Naime, prema preporuci Međunarodnog udruženja filatelista, samo bi poštanske uprave čije su selekcije izborile pravo učestvovanja u JAR trebalo da emituju i blokove. Ovakva preporuka je donesena sa ciljem da se uvede kakav - takav red u emitovanju maraka povodom XIX Mondijala.

Zanimljivo je da je prva marka Jugoslavije sa motivom fudbalera emitovana 1952. godine u prigonoj seriji od šest maraka povodom XV Olimpijskih igara održanih u Helsinkiju. Marka od 100 dinara ima za motiv fudbaler pri volej šutu. Naša reprezentacija osvojila je srebrnu medalju na ovom takmičenju.
Prigodna serija povodom OI u Helsinkiju 1952. godine
Motiv na markama iz ove godine je borba za fudbalsku loptu - detalj iz igre, a u pozadini je afrički kontinent. U gornjem desnom uglu je zvanični logo XIX Mondijala.

Na marki od 50 dinara, kao i na obe vinjete, prikazane su zastave zemlje domaćina i Srbije. Na vinjeti tabačića marke od 22 dinara prikazan je autentičan predstavnik jednog plamena Južnoafričke republike.

Tekst na marki od 22 dinara napisan je ćirilicom i namenjen je unutrašnjem poštanskom saobraćaju, dok je tekst na marki od 50 dinara na latinici i ova marka je za međunarodni saobraćaj.

Umetnička obrada maraka i blokova rad je Marine Kalezić, akademskog slikara iz Beograda, a stručnu saradnju pružio je Grada Branković, direktor marketinga FSS.

Marke su štampane tehnikom višebojnog ofseta u novosadskoj štampariji "Forum" u dve vrste šalterskih tabaka od po osam i od po dvadesetpet komada. Tiraž marke od 22 dinara je 528.000 komada, a marke od 50 dinara 128.000 komada. Pri tome svega 28.000 komada maraka štampano je u šalterskom tabačiću od osam maraka, dok su ostale štampane u šalterskom tabačiću od po 25 komada.

Tabačić od osam maraka predstavlja jedinstveno likovno rešenje, koje se razlikuje od svih ostalih tabačića kod nas emitovanih. Uz levu i desnu marginu prikazane su zastave svih zemalja učesnica šampionata, pri čemu počasno mseti omaju zastava Srbije i JAR-a. Ovakav tabačić može se posmatrati kao prigodan blok, što će izazvati još veću pažnju filatelista.
 
 
 
 

4. јун 2010.

2011. - "Godina domaćeg filma"

Povodom stogodišnjice postojanja igranog filma u Srbiji i na Balkanu, Jugoslovenska kinoteka pokrenuće inicijativu da 2011. bude proglašena “godinom domaćeg filma”

Prvim srpskim igranim filmom smatra se "Život i dela besmrtnog vožda Karađorđa” (1911) Čiča Ilije Stanojevića, koji je pronađen u Austrijskom filmskom arhivu u Beču posle gotovo 90 godina, nakon čega je restaurisan. Taj film je počeo da se prikazuje mesec dana pre nešto ranije snimljenog igranog filma "Urlih Celjski i Vladislav Hunjadi", u produkciji Svetozara Botorića, a takođe ga je režirao Stanojević, a snimio Mađar Lajoš Pitrolf, pod francuskim pseudonimom Luj de Beri.

Restaurisana kopija filma "Život i dela besmrtnog vožda Karađorđa" premijerno je prikazana 2004. godine u Beogradu, u okviru centralne proslave dva veka moderne srpske države i Prvog srpskog ustanka. Međunatpisi su rađeni na osnovu drame "Karađorđe" Miloša Cvetića, i narodne pesme "Početak bune na dahije", kao i na osnovu biografskih dokumenata.

Igrani ep “Ulrih Celjski i Vladislav Hunjadi” istorijska je drama iz 15. veka zasnovana na istinitom događaju koji se odigrao u beogradskoj tvrđavi u novembru 1456. godine, kada su u svađi oko prevlasti u ugarskom kraljevstvu ljudi zapovednika grada Vladislava (Lasla) Hunjadija ubili grofa Ulriha Celjskog, tutora i ujaka kralja Ladislava V.

Snimanje filma “Ulrih Celjski i Vladislav Hunjadi” završeno je u prvoj polovini jula 1911. godine, nešto pre uporedo snimanog “Život i dela besmrtnog vožda Karađorđa”. “Ulrih Celjski i Vladislav Hunjadi” je premijerno prikazan kasnije od “Karađorđa”, pa se po arhivističkim pravilima vodi kao drugi srpski igrani film, mada to hronološki nije.

Prva filmska projekcija u Beogradu i na Balkanu bila je 25. maja, odnosno 6. juna 1896. godine u kafani "Zlatan krst" na Terazijama, a Jugoslovenska kinoteka taj dan proslavlja kao svoj rođendan. Prva filmska projekcija održana je kada su predstavnici kompanije braće Limijer, Andre Kar i Žil Žiren iz Liona prikazali "Prvi program Limijerovih filmova". Nepunih šest meseci kasnije, Kar ponovo dolazi u Srbiju, gde uz prikazivački program snima i prve domaće filmove(Kalemegdanska šetnja, Tramvajska stanica na Terazijama, Izlazak radnika iz fabrike duvana, Kraljev povratak iz Sofije i Proslava 22. februara).

Link: srpskifilm.com,