30. август 2011.

Srpski mostovi

Pošta Srbije uvela je u Program izdavanja prigodnih maraka seriju pod nazivom "Nauka", koju emituje na svake dve godine. Prva dva izdanja, koja su se pojavila u poštama 2007. i 2009. godine, bila su posvećena obeležavanju godišnjica naših i svetskih naučnika. Između ostalih, bile su emitovane prigodne marke povodom Čarlsa Darvina i našeg Pavla Savića.

Ove godine serija "Nauka" posvećena je mostovima.

Serija sadrži tri marke na kojima su kao motivi predstavljeni po jedan naš most, a puštena je u opticaj krajem juna. Mostovi su omiljena tema filatelista, tako da se očekuje dobar prijem srpskih izdanja. Nažalost, lep utisak kvari veliki format maraka, koje jedva da mogu da stanu na razglednicu.

Na marki nominale 22 dinara prikazan je most preko Dunava kod Beške, sagrađen 1975. godine, autora i glavnog projektanta Branka Žeželja. Projekat mosta izrađen je u Centru za prenapregnuti beton - IMC, Beograd. Most od prenapregnutog betona, ukupne dužine 2,250 metara, nalazi se na Koridoru 10. Glavna kontinualna konstrukcija je preko tri polja, gde je srednji plovni otvor raspona 210 metara, što je bio najveći raspon grednih sistema u Evropi u trenutku izgradnje mosta. Glavna konstrukcija mosta izvedena je konzolnim postupkom, pri čemu je na ovom mostu prvi put primenjen novi način konzolnog betoniranja glavnog nosača.
Na marki nominale 44 dinara motiv je novi železnički most preko Save u Beogradu autora i glavnih projektanata akademika Nikole Hajdina i Ljubomira Jevtovića, sagrađen 1979. godine. Ovo je čelični most sa kosim kablovima ukupne dužine 1.928 metara, a projekat mosta izrađen je u "Mostoprojektu" u Beogradu. Bio je prvi most sagrađen kao železnički u ovom sistemu konstrukcije. Centralni deo čini čelična konstrukcija iznad reke sa plovnim rasponom od 253,7 metara.
Na marki nominale 46 dinara prikazan je drumski "Most slobode" preko Dunava u Novom Sadu autora i glavnog projektanta Nikole Hajdina, izgrađen 1981. godine. Most je srušen tokom agresije NATO-a 1999. godine i bio je prikazan na prigodnoj marki iz te godine u seriji "Posledice NATO bombardovanja". Zanimljivo je da su marke iz ove serije upola manje u odnosu na ovogodišnju seriju "Nauka".

"Most slobode" rekonstruisan je i ponovo pušten u saobraćaj 2005. godine. Glavni plovni raspon mosta je 351 metar, što je u vreme izgradnje mosta bio svetski rekord u ovom sistemu konstrukcije. Piloni su visine 57,8 metara i raspoređeni su simetrično u odnosu na raspon mosta, a nalaze se u sredini poprečnog preseka. Ukupna širina mosta je 27,68 metara sa šest saobraćajnih traka, po tri u svakom smeru. Generalni izvođač radova na sva tri mosta bila je "Mostogradnja" iz Beograda.

Umetničku obradu maraka uradila je Marina Kalezić. Stručnu saradnju u izboru motiva i izradi prigondog teksta pružio je prof. dr Đorđe Vuksanović, dekan Građevinskog fakulteta u Beogradu i član Filatelističkog društva "Beograd".

Marke su odštampane u novosadskoj štampariji "Forum" tehnikom višebojnog ofseta u šalterskim tabacima od 25 komada. Tiraš marke nominale 22 dinara je 100.000 komada, dok su marke od 44 i 46 dinara štampane u tiražima od po 25.000 komada. Na dan emitovanja serije u glavnoj pošti u Beogradu bio je u upotrebi prigodan žig prvog dana.

50 godina grafičke komunikacije u Srbiji 1960/2010

U Galeriji Muzeja primenjene umetnosti (MPU) 1. septembra biće otvorena izložba “Pedeset godina grafičke komunikacije u Srbiji (1960-2010)” autora Radomira Vukovića. Izložbu će otvoriti Branislav Mitrović, profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, a grafički dizajner Borut Vild govoriće o knjizi “Znakovito 3″, koja će tom prilikom biti predstavljena.

Mr Milica Cukić, savetnik u MPU, kaže da je ova izložba jedinstvena po svom karakteru i da predstavlja poslednju etapu velikog istraživačkog posla, koji je realizovao arhitekta i dizajner Radomir Vuković poslednjih desetak godina.

- Ona prikazuje radove dizajnera s ovih prostora. U času opšte globalizacije, ovaj pristup ima za cilj ukupno sagledavanje domaće dizajnerske produkcije. Kao i u katalogu, na izložbi je predstavljeno više od 300 autora, više od 620 alfabeta, brojeva, logotipa, piktograma i vizuelnih sistema nastalih tokom ovog perioda.

Cukić objašnjava da je ideja o prikupljanju i referentnom predstavljanju radova naših grafičkih dizajnera nastala na autoritetu i obimnoj redakcijskoj dokumentaciji časopisa “Kvadart”, koji je uređivao i izdavao Radomir Vuković u periodu od 1992. do 2006. godine.

- Kapitalno izdanje “Znakovito”, koje sadrži 2.500 znakova grafičke komunikacije, objavljeno je u tri toma 2002. godine, i iste godine dobilo je nagradu “Pavle Vasić” kao izdavački poduhvat godine, bilo je više nego podsticajno za njegovog autora. Vuković je nastavio sa sakupljanjem radova, pa njegova zbirka trenutno broji oko 6.000 predmeta. Komplet časopisa “Kvadart” nalazi se i u Kongresnoj biblioteci u Vašingtonu, SAD – navodi naša sagovornica.

Sav materijal do koga se došlo, kaže Cukić, u proteklom vremenu poklonjen je Muzeju primenjene umetnosti. S obzirom na značaj ove donacije Muzej je doneo odluku da organizuje izložbu pod naslovom 50. godina grafičkih komunikacija u Srbiji 1960/2010. Selekcija radova, kao i pisanje kataloškog teksta, poverena je Radomiru Vukoviću. U međuvremenu, “Službeni glasnik” se priključio projektu izdavanjem knjige “Znakovito 3″ u kojoj su predstavljeni preostali grafizmi (alfabeti, brojevi, logotipi, piktogrami, vizuelni sistemi). Tako ispred sebe imamo izbor najreprezentativnijih znakova i sistema grafičke komunikacije u proteklih pola veka u Srbiji, koje je, sa velikom strašću i prilježnošću, prikupio i priredio Vuković, sagledavajući individualne doprinose domaćih grafičkih dizajnera u kontekstu šireg nacionalnog istorijskog diskursa.

Autor Radomir Vuković, objašnjavajući svoju ideju, kaže:

- Sve je znak za onog ko hoće da gleda, sve je poruka ko ume da čita, sve je smisao ko može da razume.

- Umetnost kao duhovna nadgradnja života oko nas jedini je raspoloživi prostor u kojem kreativni ljudi mogu da traže neku odstupnicu. Dizajn kao operativna kategorija prepoznaje i rešava novonastale situacije. U ovom procesu dizajneri slike života oko sebe dovode u nivo znakova i simbola, koji će razumeti i neki drugi. Tome se oni nadaju. Jer grafičke komunikacije su zbog svoje univerzalne vizuelne propulzivnosti postale jedinstveni internacionalni poligon, u kojem je kodirano sporazumevanje trenutak sadašnjosti, ali i sintagma budućnosti – kaže umetnik.

Vuković smatra da, u vremenu kada se elektronski komunikološki standardi vrtoglavo menjaju, važnost slika i znakova pored puta postaje sve veća.

- Njihova sugestivnost i njihova otpornost na ljude, vreme i medijske turbulencije čine ih relevantnim pokazateljem naših učenja, nadanja, verovanja… Od Altamire do “Skajlaba” ljudi iscrtavaju prostor u kome borave. Ti znakovi razumljivi su svima, pa njihovim dovođenjem u ravan života one postaju elementi svekolikog sporazumevanja.

Sakupljanje znakova se nastavlja
Ceo projekat knjige “Znakovito” i “Znakovito 3″ je njork-in-progress, koji se nastavlja i posle otvaranja izložbe, a sakupljanje podataka teče sve do nove, još sveobuhvatnije sistematizacije.

Ćirić “predznak” Vukovićeve izložbe
- Izložba Miloša Ćirića “Grafički identitet 1961-1981″, održana 1982. godine u okviru Salona Muzeja primenjene umetnosti, uz Ćirićevu knjigu “Grafičke komunikacije 1954-1984″, može se posmatrati kao “predznak” ove izložbe Radomira Vukovića, koja posle tri decenije sumira dostignuća najznačajnijih srpskih autora znakova i vizuelnih sistema od 1960. godine do danas – istakao je u katalogu kustos ove izložbe Slobodan Jovanović.

RAD, građevinsko preduzeće * 1956 * Dragoslav Stojanović Sip

REVIJA, časopis * 1968 * Miloš Ćirić

9. KONFERENCIJA NESVRSTANIH * 1989 * Dušan Mrkonja

HELSINŠKI KOMITET * zaštita ljudskih prava * 1999 * Borut Vild

ISTOČNIK * edicija * 1994 * Mile Grozdanić

KENTAUR * edicija * 1978 * Dobrilo Nikolić


Link: kvadart.rs

29. август 2011.

Pronađen okrugli sto kralja Artura

Arheolozi koji tragaju za legendarnim okruglim stolom kralja Artura, pronašli su kružni predmet ispod ostataka bašte King’s Knot kod škotskog zamka Stirling.

King’s Knot (Kraljev čvor) je nekadašnji kraljevski vrt, od koga su danas ostali samo brežuljci oblikovani u četvorougaone i osmougane figure.
Taj zamak i vrt su već vekovima povezivani sa raznim mitovima pa i legendom o kralju Arturu. Iako datira iz XVII veka, centralni deo vrta je prema nekim tvrdnjama mnogo stariji.

Arheolozi su istraživali King’s Knot neinvazivnim metodama i otkrili da se ispod njegovog centra zaista nalazi okrugli objekat stariji od vidljivog dela vrta, prenosi britanski "Telegraf".

“Otkriće ukazuje da je vrt nastao na ostacima mnogo starije tvorevine i baca novo svetlo na tvrdnje o tome da se okrugli sto kralja Artura nalazi u ovoj oblasti”, izjavio je istoričar Džon harison, načelnik Stirlinškog lokalnog istorijskog društva koje je pokrenulo projekat zajedno sa arheolozima iz univerziteta u Glazgovu i Stirlinškog arheološkog društva.

Vekovima se ova zanimljiva zemljana tvorevina spominje kao moguće mesto gde su se okupljali vitezovi kralja Artura.

U XIV veku je škotski pesnik Džon Barbur pisao da se “okrugli sto” nalazio južno od zamka Stirlinga, a krajem XV veka istoričar Vilijam od Vustera je rekao da je “kralj Artur čuvao okrugli sto u zamku Stirling”.

Danas postoji više teorija o tome gde se nalazio okrugli sto, a prošle godine su neki istoričari tvrdili da je on bio deo jednog rimskog amfiteatra.

O kralju Arturu su pričane mnoge legende, ali danas većina istoričara veruje da je on bio kralj Brita u V ili VI veku, koji je branio narod od napada Saksonaca.


Link: telegraph.co.uk

26. август 2011.

Iskopavanja na Margumu

Stručnjaci Narodnog muzeja u Požarevcu i Arheološkog instituta u Beogradu već dva meseca istražuju arheološko nalazište na lokaciji rimskog grada Margum, na ušću Velike Morave u Dunav. Grad pronađen ispod zemlje bio je naseljen u kontinuitetu, od praistorije do srednjeg veka. Radovi će trajati do kraja septembra, a arheolozi se, na osnovu pronađenih predmeta, nadaju da će doći do značajnih otkrića iz života i rada stanovnika Marguma.

Za sada se još istražuje srednjovekovni sloj, u kome je pronađeno dosta keramike iz svakodnevnog života, rimski novac, bronzana posuda za livenje nakita i drugo.

Saradnik Arheološkog instituta u Beogradu Perica Špehar kaže da su istraživači na terenu od proleća, i da su najpre morali da iskrče sitno rastinje na površini od dva hektara, a da trenutno rade na sondi veličine 20 sa 10 metara.

- Sada iskopavamo srednjovekovne slojeve naseljavanja sa ostacima trošne arhitekture, gde najčešće nailazimo na peći. Na višim kotama iskopali smo nekoliko ostataka tih kamenih peći i jedan srednjovekovni grob, bez ikakvih dodatnih predmeta, a sada istražujemo jednu poluukopanu srednjovekovnu kuću. Do sada smo otkrili veliku količinu keramike, metalnih predmeta, klinova i klanfi, ali i nekoliko lepih nalaza kalupa za izradu nakita, srebrni rimski novac, pozlaćenu rimsku aplikaciju kvadratnog oblika s ispupčenjem na sredini, koja je bila inklusirana zlatom, a najverovatnije se radi o proizvodu koji je nastao na prostoru centralne ili zapadne Evrope – kaže Špehar.

Arheolozi se, dodao je, nadaju da će posle ovog srednjovekovnog doći do bogatog rimskog sloja, jer je Margum poznat po rimskom horizontu, a posle toga predstoji i istraživanje praistorijskog dela.

- Ovde, na terenu, bićemo do kraja septembra, i sem ove sonde na lokalitetu Crkvine biće otvoreno još nekoliko sondi, da bi se utvrdilo da li se tu zaista nalazi nekropola, kako se pretpostavlja, a onda ćemo istraživati i teren kod takozvanih Malih termi, gde je u ranijim istraživanjima konstatovana kasnoantička nekropola. Mi smo još na početku iskopavanja, a kasnije očekujemo vredna otkrića – kaže arheolog Špehar.

Na Margumu svakodnevno radi tridesetak radnika, uz čiju pomoć se arheolozi nadaju da će doći do veoma značajnih otkrića, jer je ovaj grad bio veoma značajan centar u različitim epohama.

O Margumu, koji se nalazi na najvećoj raskrsnici kopnenih i vodenih puteva, i koji je bio u kontinuitetu naseljen od praistorije do srednjeg veka, pisali su mnogi putopisci, poput grofa Marsilija, koji je ovde prošao posle Požarevačkog mira u 18. veku, pa sve do Feliksa Kanica, koji je više puta boravio u Margumu i o njemu ostavio bogate zapise. Veće interesovanje za ovaj lokalitet počinje posle Drugog svetskog rata, kada su seljaci po njivama i alasi u Velikoj Moravi počeli da pronalaze razne predmete, koji su poticali sa Marguma, a koje je voda raznosila plaveći ovaj grad. Tako je pronađena skulptura glave imperatora Karimusa, koji je 295. godine poginuo kod Marguma u borbi sa Dioklecijanom.

Arheološkim istraživanjima, koja su obavljena od 1948. do 1953. godine, pronađeno je obilje predmeta od praistorije do srednjeg veka koji se čuvaju u muzejima u Beogradu i Požarevcu, kao što su bronzani kotao iz gvozdenog doba, bronzani mačevi iz 12. veka pre naše ere, srebrni keltski pojas, bronzana skulptura dečaka sa lampom, obilje keramike, a iz rimskog perioda pero za pisanje – kalamus.

Tragači za blagom već nasrću
Tragači za blagom, čim su počela ovogodišnja iskopavanja, došli su sa detektorima za metal da pretražuju ovaj teren.

- U dva navrata bili su na lokalitetu i tražili metal. Mi smo to prijavili policiji, ali smo sada uspeli da obezbedimo čuvara koji dežura kada mi ne radimo – kaže Perica Špehar.

Arheološki park za posetioce
Direktor Narodnog muzeja u Požarevcu Milorad Đorđević kaže da on planira da, uz pomoć donatora iz EU, koja i finansira ovogodišnja istraživanja, na Margumu podigne arheološki park i ogromno kulturno-istorijsko blago ponudi posetiocima koji Dunavom dolaze iz raznih mesta Evrope, jer se u Dubravici nalazi i pristanište.

24. август 2011.

Istorija u zvoniku

Krštenice, pisma, popisi stanovništva, izveštaji o bolestima u Srbiji i druga dragocena crkvena arhivska građa već dve decenije propadaju na zvoniku crkve svetog Marka u Beogradu. Da bi se uverili u kakvom stanju su spisi koji čuvaju istoriju srpskog naroda, u sredu su se na zvonik popeli i patrijarh Irinej, ministar kulture Predrag Marković i Miroslav Perišić, direktor Arhiva Srbije.

Dočekali su ih spisi, među kojima su mnogi stari i po dva veka, koji i dalje leže u prašini. Sada su samo smešteni u kutije i prekriveni najlonima. Čekaju da ih neko odnese na neko bolje mesto, započne preko potrebne konzervaciju i restauraciju.

Načekali su se već ovi dokumenti na crkvenom tavanu. Još 1991. godine smetali su nekome u patrijaršijskoj zgradi, pa su preseljeni na crkveni tavan. Kroz polupane prozore ulazili su golubovi, pravili gnezda i umirali među gomilama papira. Padala je prašina, spise nagrizala vlaga, a kada su početkom 2008. godine arhivisti ušli, kako bi počeli da saniraju štetu, zatekli su spise zatrpane golubijim izmetom. Radovi su tada započeti ambiciozno, a onda zbog manjka para stali.

Danas, gotovo četiri godine od tog dana, nije se mnogo promenilo. Radnici su, istina, očistili dva kilometra građe od prašine, odvojili zdravo od bolesnog i stavili u kutije i pod najlone, ali papiri i dalje čame na tavanu i čekaju trajni dom. Mali deo prebačen je u nekadašnju zgradu Bogoslovskog fakulteta u Kralja Petra 2, u Beogradu.

- Ovde se nalazi šest šlepera građe i sva će da bude premeštena u drugi prostor za čije sređivanje je Ministarstvo kulture izdvojilo milion dinara. Dogovoren je red koraka kojima će se ovi dokumenti sređivati - rekao je ministar Marković nakon obilaska.

Nije želeo da kaže koliko novca i godina je potrebno da se oko 25 tona papira pretvori u upotrebljivu arhivsku građu, koju će istoričari moći da proučavaju.

A prema najavama Miroslava Perišića, direktora

Arhiva Srbije, ovde se krije pravo arhivsko blago, koje svedoči o životu našeg naroda u poslednja dva veka.

- Niko ne zna precizno šta se tu sve nalazi. Ali, slučajnim uzorcima pronašli smo, recimo, dokument iz 1832. godine - kazao je Perišić. - Ima tu podataka o popisima stanovništva, u kojima Srbija oskudeva, kao i o bolestima koje su vladale, što može da bude dragoceno za istoriju zdravstva u našoj zemlji.

Nađeni su među spisima i jedan dokument iz XIV veka, vredni zapisi Beogradske mitropolije iz 1830. godine, a šta se još sve krije na tavanu crkve na Tašmajdanu, znaće se tek kada država pronađe novac da se ovaj posao okonča.

I CRKVE I NARODA
- Nažalost, ova građa je stajala na zvoniku i propadala godinama. Crkvenom arhivu treba trajno rešenje, da dobije svoju građevinu, gde će spisi biti, ne samo sređeni, nego i dostupni za korišćenje - rekao je patrijarh Irinej. - Ovde je blago ne samo crkve, nego i celog srpskog naroda.

15. август 2011.

Pronađena grobnica vojnika u Kuršumliji

U porti crkve Svetog Nikole u Kuršumliji arheolozi su otkrili 35 lobanja u jednoj grobnici, a naučnici navode da je reč o glavama srpskih vojnika koji su poginuli u borbi sa Turcima.

Ti vojnici su poginuli 25. decembra 1877. godine, u borbi za oslobođenje Kuršumlije od Turaka. Turci su Srbima odsekli glave i nabili ih na kočeve koje su postavili po gradu. Glave su skinuli preživeli srpski vojnici i zakopali ih u do sada nepoznatu grobnicu.

Arheolozi su do tog otkrića došli slučajno. Pre desetak dana tim arheologa je počeo radove kod prve Nemanjine zadužbine, crkve Svetog Nikole, kako bi otkrili i obeležili obuhvatni bedem tog kulturno-istorijskog spomenika.

- Posle 30 godina konačno smo krenuli da istražujemo ovu lokaciju i sasvim slučajno smo naišli na grobnicu sa lobanjama. Ove lobanje su gotovo neoštećene, položene su u grobnicu veoma pažljivo i precizno, sve imaju zube i nijedna vilica nije odvojena od lobanje, iako je prošlo 133 godina od kada leže u zemlji - objasnila je arheolog Julka Kuzmanović-Cvetković.

Arheolozi su sigurni da je reč o glavama srpskih vojnika, jer postoji dnevnik o tom događaju koji je vodio oficir Dimitrije Petrović. On je opisao kako su preživeli srpski vojnici sa kočeva skinuli 35 glava srpskih vojnika.

Tadašnje “Novine Srpske” objavile su izveštaj novinara o događajima po oslobađanju Kuršumlije 1878. U tekstu koji je objavljen 10. januara 1878, navodi se da “Kuršumlija beše iskićena glavama srpskih vojnika, koji u bojevima mrtvi ili ranjeni na bojištu ostadoše, sve te glave behu poskidane sa tela pa nataknute na kolje”.

"Među ovim glavama poznadosmo glavu poručnika Milana Petrovića i glavu potporučnika Vladimira Mašića, pored glava još 24 vojnika srpska", navodi se u novinskom tekstu starom 133 godine.

Arheološka istraživanja u porti crkve Svetog Nikole trajaće još mesec dana. Pored toga što arheolozi očekuju da nađu ceo obuhvatni zid tog srpskog srednjovekovnog manastira, očekuju i otkrivanje i grobnice gde su odvojeno sahranjena tela srpskih vojnika. Arheološka istraživanja finansira Ministarstvo kulture, a za početna istraživanja je izdvojilo 800.000 dinara.