31. децембар 2010.

Srećna Nova Godina

Kolekcionar je uspešno "preživeo" prvu godinu postojanja zahvaljujući Vama, čitaocima, kolekcionarima, prijateljima... Iako je ovo virtuelni svet, ipak okruženi prijateljima i ljubiteljima kolekcionarstva uopšte, nije nam teško da radimo ovaj "posao", ono što volimo. Čini nas srećnim što svakodnevno novi ljudi otkrivaju Kolekcionar i nadamo se da smo pomogli da dođete do informacija koje Vas zanimaju. Kolekcionar, bez Vas, ne bi ni postojao... U 2011. godini želimo Vam puno zdravlja i sreće i upotpunjenje svih kolekcija!




27. децембар 2010.

Crteži jednog genija

Kako je moguće da je pored Mikelanđelove neverovatne produktivnosti (računa se da je stvorio oko 70.000 radova) sačuvan neverovatno mali broj njegovih crteža i skica?

Sem nesrećnih okolnosti – pljački, radova stradalih u požarima ili propalih pod oštrim zubom vremena, hronike govore o tome da je Mikelanđelo kao nemilosrdan samokritičar i perfekcionista uništavao svako delo koje je smatrao nedovoljno dobrim. Zahvaljujući istoričaru umetnosti Đorđu Vazariju (1511-74) poznato nam je i da su se za Mikelanđelove radove, pored mecena, otimale i kolege i poznanici, te da se značajan broj skica, studija i crteža izgubio u rukama kolekcionara bez uticaja i imena. Posledično, danas možemo da govorimo o svega šest stotina crteža raštrkanih po čitavom svetu.

Jednom od najznačajnijih predstavnika visoke i pozne renesanse – Mikelanđelu Buonarotiju (1475–1564) – bečki muzej Albertina posvećuje retrospektivu crteža kojom nastavlja seriju visokokaratnih izložbenih sadržaja. Na postavci na koju je svet čekao više od dve decenije i koja traje do 09. januara, pokazano je 110 crteža u tehnici pera i tinte, skica i radnih studija u kredi i ugljenu iz svih faza sedamdesetpetogodišnje karijere slavnog italijanskog vajara, arhitekte, pesnika i slikara. Javnosti do sada nije nikada pokazano toliko Mikelanđelovih crteža na istom mestu, te je retrospektiva u Albertini već privukla 250 hiljada duša. Tek slabu senku na izložbu bacaju sumnje o autentičnosti šest radova – direktor Albertine dr Albert Šreder poriče sve glasine o spornosti umetnina koje su sastavni deo muzejske riznice. Ostali radovi potiču iz trideset internacionalnih kolekcija od kojih: Ufici i Kaza Buonaroti iz Firence, Luvra, Metropolitena, iz umetničke kolekcije britanske kraljevske porodice, Britanskog muzeja...

Pripreme kustosa Ahima Gnana za realizaciju retrospektive „Mikelanđelo – crteži jednog genija” trajale su tri i po godine. Koncept glasi – pravolinijska hronologija jedne plodonosne umetničke karijere sa osvrtom na razvoj crteža kao samostalnog žanra. U Albertini su pokazane skice i studije za neka od najpoznatijih remek-dela renesanse potpisana Mikelanđelovim imenom: Bitke kod Kašine (1505) za Veliku većničku salu u firentinskom Palaco Vekijo, skulpture „Mojsija kojisedi” (1515-16) i „Vezanih robova” (1513) za nadgrobni spomenik pape JulijaII u Crkvi Svetog Petra u lancima (Rim), za čuvenog Davida (1501-04) i Pijetu (1498), kao i za freske na tavanici Sikstinske kapele (1508-12). Shodno tome, posetilac prolazi kroz sledeće tematske stanice: Mikelanđelo i njegova epoha, Ljudsko telo u Mikelanđelovim crtežima, Crtež – riznica ideja i po prvi put autonomno umetničko delo, rani crteži, bitka kod Kašine, Sikstinska kapela, nadgrobni spomenik za Papu Julija II, Mikelanđelo i Sebastijano del Pjombo, grobna kapela Medičijevih, Leda sa labudom, crteži na poklon Tomasu de Kavalijeru, Strašni sud, projekti za sprijateljene umetnike (između ostalih: Marčelo Venusti i Danijele da Voltera) i raspeća iz poznog perioda stvaralaštva.

Dok boravi na dvoru Lorenca Medičija (1488-1492) Mikelanđelo kopira kapitalna dela firentinskih slikara, između ostalog i freske iz crkve Santa Marija del Karmine. Njegovi najveći uzori su Đoto i Mazačo, kao i Domeniko Girlandajo kod koga 1488. izučava slikarski zanat. Od svoga učitelja preuzima tehniku šrafure koju usavršava i stvara sopstveni stil – fine razlike u debljini i gustini linija koje naglašavaju muskulaturu tela, estetski približavaju crtež skulpturalnoj izražajnosti. Na izložbi u Albertini nalaze se tri Mikelanđelove kopije Đota: deo „Prizora iz života Jovana Jevanđeliste” (prema originalu u kapeli Peruci, crkva Santa Kroče), „Dve muške figure” i „Leva podlaktica i jedna druga anatomska studija” (sve tri nastale između 1490-92). Mikelanđelo preuzima Đotove kompozicije uz modifikaciju detalja poput nabora na odori koji počinju da prate nagib tela ili šrafurom popravlja ono što vidi kao neidealno osenčenje na originalu. U svim kopijama, kao i uostalom kasnije na autorskim crtežima, Mikelanđelo teži da se na papiru što više „približi istini”: obraća pažnju na silu Zemljine teže (npr. u padu tkanine), na perspektivu i na anatomski korektno prikazivanje ljudskog tela. Rezultat je skladnost koja će mu za života doneti nadimak „božanski” (Ildivino).

Po imenovanju za prvog arhitektu bazilike Svetog Petra u Vatikanu (1546) od strane pape Pavla III, Mikelanđelo se potpuno predaje planiranju izgradnje njene kupole. Tokom tri godine će nastati nacrti prema kojima će, po smrti arhitekte, radove do kraja izvesti Đakomo dela Porta.

Uz studije za naručene radove od kojih je najveći prostor posvećen Sikstinskoj kapeli, na izložbi u Albertini su pokazani Mikelanđelovi nacrti kako za dovršene, tako i za nikada izvedene projekte.


Link: albertina.at

25. децембар 2010.

Otkriven grad pod Golijom

Otkriven je novi vizantijski grad na području planine Golije koji je imao oko 300 kuća. Bilo je to veoma bogato naselje.

Za ovaj, gotovo neverovatan podatak ne zna stručna javnost. Lokalitet na Goliji, zapravo, još nije ni detaljno ispitan, a pronašli su ga arheoamateri Srbije. Kažu da će na proleće otkriti tačan položaj ovog vizantijskog grada, kako bi nadležne institucije mogle da nastave sa daljim istraživanjima.

Arheolozi amateri Srbije okupljeni su u udruženje, osnovano početkom ove godine, a čije je sedište u Čačku. Udruženje za sada ima oko 60 članova, a među njima su ljudi raznih struka i profila, ali svi su, kažu nam, zaljubljenici u prošlost.

- Dugo vremena sam proveo u inostranstvu i tamo sam video kolika se pažnja poklanja arheologiji, kako su svi lokaliteti očuvani, a javnost upućena u svoju istoriju - ispričao nam je predsedenik Udruženja arheologa amatera Srbije Čačanin Aleksandar Vukadinović (38). - Zato sam rešio da pokrenem priču o osnivanju ovog udruženja, kakva postoje širom sveta, a čiji su rezultati dali veliki doprinos arheologiji. To je i nama cilj.

Za razliku od takozvanih divljih tragača, koji sve što pronađu, počev od raznih predmeta, lokaliteta, pa i zakopanog blaga, prodaju na crnom tržištu, arheolozi amateri, prema svom Statutu, sve što pronađu prijavljuju nadležnim državnim institucijama, odnosno lokalnim muzejima.

- Svako od nas traga za onim što ga najviše interesuje. Neki su opčinjeni Rimljanima, drugi srednjovekovnom Srbijom, Vizantijom, blagom Nemanjića, novijom istorijom, Prvim i Drugim svetskim ratom - objasnio je Vukadinović. - Evo, nedavno smo na Goliji, koja je, inače, potpuno neistražena, pronašli vizantijsko naselje, sa oko 300 kuća. Na ovoj planini smo registrovali i četrdesetak temelja crkava, koje datiraju pre dolaska Turaka, ili iz vremena njihove vladavine na ovim prostorima.

IZGUBILI NOVČIĆE
Arheolozi amateri susretali su se na terenu sa mnogim zanimljivostima, ali posebno sa neupućenim seljanima, koji nemaju predstavu o značaju pronađenih predmeta. Tako je, pričaju nam oni, jedna baka u svojoj njivi pronašla jako retke novčiće iz doba Rimljana, čuvala ih na prozoru, a potom ih je dala deci da se igraju. Oni su ih u igri ponovo izgubili.

17. децембар 2010.

Prirodnjački muzej - 1895-2010

Prirodnjački muzej u Beogradu obeležava 115 godina postojanja, i tim povodom sutra će u Galeriji muzeja na Kalemegdanu biti otvorena izložba "Pet dragulja", najavio je muzej.

Izložba obuhvata pet bibliotečkih rariteta - najstarije i najdragocenije bibliotečke jedinice Specijalne biblioteke u okviru Prirodnjačkog muzeja: najstarija strana knjiga iz 1681, najstarija domaća knjiga iz 1802, najstariji strani (1832) i najstariji domaći časopis (1871) i najstarija geološka karta iz 1888. godine.

Na izložbi će biti prikazane i kopije tabli, u vidu postera, rukom crtanih i bojenih biljaka i životinja iz knjiga štampanih tokom 19. veka, kao i posebno izdanje "Bibliografija radova iz Glasnika Prirodnjačkog muzeja u Beogradu, serija A, B, C".

Autor izložbe je bibliotečki savetnik Marina Mučalica, a izložbu će, kako je najavljeno, otvoriti specijalni savetnik ministra kulture Srbije Zoran Hamović.

Izložba će trajati do 27. decembra.

Vek avijacije u Srbiji

16. децембар 2010.

Nove filipinske novčanice pune grešaka

Mapa Filipina koja vrvi od grešaka i papagaj obojen bojama koje nisu njegove našli su se na novim novčanicama koja je izdala centralna banka u Manili.

Na jednoj strani novčanice od 500 pesosa (8,60 evra) prikazan je papagaj sa plavim potiljkom - pripadnik retke filipinske vrste - sa žutim kljunom i zelenim perjem ispod repa.

Taj papagaj u prirodi ima crven kljun i žuto perje ispod repa.

Na istoj novčanici je i mapa Filipina na kojoj je nekoliko lokaliteta na pogrešnim mestima, kao što je slučaj sa jednom rekom ponornicom koja je uvrštena na Uneskovu listu svetske baštine.

„Napravili su veliku glupost sa papagajem”, izjavio je Frans presu Džon Viljasper, kartograf i član filipinskog društva ornitologa.

„Pogrešili su za 400 kilometara kad su locirali greben Tubataha, a Batanska ostrva su nestala sa karte”, dodao je.

Mapa Filipina, koja se nalazi na šest različitih novčanica, prikazuje obris zemlje: severna granica je 150 kilometara južnije nego u stvarnosti, a Batanska ostrva, koja su na severu, više ne pripadaju Filipinima.

Portparol centralne banke priznao da je postoje greške ali smatra da je veličina novčanica primorala umetnike da sebi daju malo više slobode.

Godine 2005. centralna banka bila je primorana da povuče novčanice na kojima je netačno bilo napisano ime tadašnje predsednice zemlje, Glorije Arojo.



Avers i revers nove novčanice Filipina

15. децембар 2010.

96. godišnjica Kolubarske bitke

U Lazarevcu je održana centralna manifestacija povodom 96. godišnjice Kolubarske bitke vođene u Prvom svetskom ratu.

Odate su državne i vojne počasti kod Spomen-crkve Svetog Dimitrija u tom gradu, u čijoj kripti počivaju posmrtni ostaci stradalih srpskih i austro-ugarskih vojnika.

Kolubarska ili Suvoborska bitka, vođena od 16. novembra do 15. decembra 1914, jedna je od najvećih i najznačajnijih bitki između vojske Kraljevine Srbije i Austro-ugarske u Prvom svetskom ratu.

Bitka je vođena na frontu od 200 kilometara, a okončana je uspešnom protivofanzivom srpskih snaga pod komandom generala Živojina Mišića (1855-1921), protiv brojnije i nemerljivo bolje opremljene austrougarske vojske.

Mišić je docnije unapređen u čin vojvode, a njegova strategija u toj bici izučava se na vojnim akademijama širom sveta.

U Kolubarskoj bici poginulo je 22.000 vojnika Kraljevine Srbije i 28.296 vojnika balkanske vojske Austrougarske monarhije, među kojima 1.080 oficira.

Spomenik 1300 kaplara na Rajcu
Tradicionalna manifestacija „Dani Kolubarske bitke”, započeta 5. decembra polaganjem venaca na spomenik Dimitriju Tucoviću, na Vračem brdu kod Ćelija, završava se sutra uveče tribinom „Velike sile i Srbija u Prvom svetskom ratu”.

Kao učesnici te tribine u lazarevačkoj biblioteci „Dimitrije Tucović” najavljeni su Mira Radojević, Miloš Ković i Ljubodrag Dimić.

U Aranđelovcu položeni venci
Polaganjem venaca kraj Spomen-kosturnice u Aranđelovcu, u kojoj su sahranjena 3.892 srpska i austrougarska vojnika i pomenom koji su služili sveštenici Orašačkog namesništva, obeležena je 96. godišnjica srpske pobede u slavnoj Kolubarskoj bici.

Vence su položili predstavnici aranđelovačkog SUBNOR-a i opštine, a o tom događaju koji je odredio sudbinu Prvog svetskog rata govorio je predsednik boračke organizacije u Aranđelovcu Radomir Milošević.

U programu su učestvovala kulturno-umetnička društva, a predstavljen je i najnoviji broj časopisa „Zavet”, u kome su zabeležene aktivnosti boračke organizacije u Aranđelovcu.

Manastir Lazarica, FDC povodom 80 godina Kolubarske bitke

14. децембар 2010.

Blagoslovena Vukašinova čaša

Čaša cara Dušana iz 14. veka je trenutno najtraženiji eksponat u Muzeju primenjene umetnosti, koji je povodom šest decenija postojanja priredio izložbu „Srebrne čaše poznog srednjeg veka u Srbiji”, autorke Mile Gajić. Nijedan od izloženih predmeta, koji će moći da se pogledaju do 31. januara naredne godine, ne liči na ono što mi danas nazivamo čašama, već nas njihov oblik podseća na plitke činijice, bez postamenta, uglavnom srebrne ili pozlaćene, dok se na njihovom dnu nalazi medaljon sa različitim motivima. Iz njih se pilo vino, nisu bile korišćene u kultu i pripadale su bogatijim Srbima, neke od njih i vladarima. Kada bi ove čaše mogle da govore, njihove priče bi sigurno nadmašile našu maštu, jer su bile deo blaga bogatih ljudi, bile su kradene, zakopavane, pretapane, a pred turskom najezdom su sklanjane u Dubrovnik.

– Pred publikom je senzacionalan materijal koji se sastoji od 92 eksponata, reč je o čašama koje su nastale kod nas od 14. do 18. veka, a među njima je našoj javnosti najviše poznata vladarska čaša cara Dušana. Međutim, mnoge druge čaše naši posetioci videće prvi put, u zanimljivoj opremi koju je osmislila Ozarija Marković, inženjer arhitekture i koja još više ističe lepotu eksponata. Muziku je specijalno za ovu postavku napisao Aleksandar V. Marković, dok je obiman katalog dizajnirao Dušan Tkačenko, kaže za „Politiku” kustoskinja Gajić.

Kako saznajemo, pored čaša koje potiču iz fundusa MPU, tu su eksponati iz Narodnog muzeja, Muzeja grada Beograda, iz Eparhije niške, Kruševca... većina ovih predmeta potiče iz čitave Srbije i sa Kosova. Neke od ovih čaša izuzetne lepote stigle su na izložbu pravo iz privatnih kolekcije poput one koja pripada Vitoru Ristoviću, poznatom beogradskom kolekcionaru.

Na pitanje da li je reč o vladarskim čašama, naša sagovornica ističe da su ove posude iz 14. i 15. veka uglavnom vladarske.

– To nisu ni pehari, ni putiri, na njima čak i piše „ovo je čaša...” pa se navodi ime vlasnika. Izložbu završavamo čašama iz 18. veka , tipične forme, namene i sa motivima očuvanim iz ranog perioda. Ipak, akcenat postavke je na čašama iz 16. i 17. veka koje su bile namenjene ispijanju vina. Eksponati iz druge polovine 14. i 15. veka izazivaju kod publike veliku pažnju. Kao, na primer, čaša sa prikazom viteza na konju. Ona je u poslednji čas dospela na izložbu i nismo stigli da je ubacimo u katalog. Svaki segment izložbe ima svoju publiku.

Kustoskinja Gajić potom navodi da je izložba pripremana oko dve godine, ali je rezultat istraživačkog rada započetog pre pet godina.

– Dok sam radila na pripremi odjednom mi je puklo pred očima da je Srbija u teškim istorijskim trenucima imala jednu neverovatnu produkciju ovih predmeta. U prilici smo da se upoznamo sa specifičnim segmentom starog zlatarstva. U dubrovačkim arhivima čaše iz Srbije se obilato pominju, srebrne i zlatne. Despot Đurađ je predao u jednoj ostavi 50 čaša iz prve polovine 15 veka. I ne samo on. Turci su bili pred vratima i vlastela je sklanjala iz Srbije svoje dragocenosti u ostave u Dubrovniku.

Mila Gajić potom od svega što ova izložba nudi izdvaja čašu iz Đunisa kod Kruševca koja potiče s kraja 16. veka sa predstavom jednoroga i kaže:

– Za mene je to bila radost, jer jednoroga kao jedini motiv do sada nisam videla. Jednorog me asocirao na predstave sa tapiserija iz 15. i 16. veka karakteristične za evropsku primenjenu umetnost, mislim pre svega na Francusku i Italiju. Na eksponatima se pojavljuje i drugi motiv, figurica jelena na čašama 16. veka na teritoriji Srbije od Smedereva do Kosova, a najlepše su one iz okoline Negotina. Raniji istraživači su naglašavali da je to povezano direktno sa psalmima, ali nisam mogla da zanemarim antička tumačenja pojedinih životinja u skladu sa kultom Dioniza.

U istraživanju su bile važne različite poruke, koje su mogle da se pročitaju na čašama i Gajićeva ističe, na primer, natpis: „Ovo je čaša Vukašina, tko te pije pomozi mu Bože”. I dodaje:

– Čaša iz Đunisa nosi natpis „Ovo je čaša Rakina”, na Dušanovoj imamo zvanične oznake, medaljon u sredini sa predstavom dvoglavog orla i natpis: „Stepan Car u Hrista blagoverni”. Pored ovih postoje i natpisi iz 16. i 17. veka: „Ko kupi ovu čašu da pije u zdravlje Hrista i svetog koga slavi”.


Čaša iz Đunisa

Na pitanje iz koje čaše bi rado ispijala vino, Mila Gajić kaže:

– Bila bi to čaša sa predstavom konjanika, ali slaba sam na Vukašinovu čašu, pokušala sam i da tragam o kom Vukašinu je reč, a izabrala bi i čašu iz Dobrog Dola kod Pirota.

Ovih dana, kad je izložba otvorena, do mene je stigla informacija o nekim novim čašama iz privatnog vlasništva. Jednu sam videla i ostala sam bez reči. Znam da ovo nije kraj, već početak priče o čašama.


Supa stara 2400 godina

Kineski arheolozi pronašli su bronzani lonac u kojem se, kako veruju, nalazi supa skuvana pre 2.400 godina, piše danas kineska štampa.

Lonac je pronađen prilikom iskopavanja groba u okolini drevne kineske prestonice Sijan, piše list Global tajms.

"To je prvi put u kineskoj arheološkoj istoriji da je pronađena supa sa kostima", kazao je listu Liju Daijun iz Arheološkog instituta provincije Šanksi.

"Ovo otkriće biće posebno korisno za izučavanje prehrambenih navika iz perioda od 5. do 3. veka pre nove ere", dodao je.

Grobnica i lonac za zelenkastom tečnošću pronađeni su prilikom radova na proširenju aerodroma u Sijanu, gradu slavnom po vojsci od ratnika od pečene gline.

Tečnost će biti analizirana kako bi se ustanovilo koji su sastojci u njoj i potvrdilo da jeste reč o supi.

Arheolog Liu Deijun pokazuje ostatak životinjske kosti iz sadržaja 2400 godina starog bronzanog "tronošca"


Link: chinadaily.com

12. децембар 2010.

Srbija raj za kradljivce arheološkog blaga

Nedavno presečena mreža krijumčarenja predmeta korišćenih za obredne radnje iz 12. i 13. veka kod Preševa samo je kap u moru „divlje arheologije“ koja cveta u Srbiji. Uhapšen je Beograđanin Koča Bošković kada je pokušao da u Makedoniju prošvercuje 53 predmeta izuzetne vrednosti. Arheolozi Narodnog muzeja u Vranju procenili su da je kataloška vrednost ovih predmeta oko 23.000 evra, mada cena na crnom tržištu može da premaši i 100.000 evra.

Najugroženija su nalazišta na jugu Srbije, na granici sa Bugarskom i Makedonijom, ali stradaju i vojvođanski lokaliteti.

Miomir Korać, direktor Arehološkog parka Viminacijum kod Kostolca, iznosi da je Srbija raj za trgovinu arheološkim blagom, te da je jedino rešenje da se vredno nasleđe zaštiti - oživljavanje nalazišta.

- Arheološko blago koje se iz naše zemlje iznese prebacuje se najpre u Ženevu, gde se „sređuje“ kroz papire u 43 agencije, tako da uz odgovarajuće potvrde postane legalno. Otuda neometano putuje na druge evropske destinacije, radi prodaje - kaže Miomir Korać. - Onog momenta kada arheološki park postane pun turista, ima život, razgranat sistem bezbednosti, za pljačkaše tu više nema mesta. Mi smo tako rešili taj problem.

U Arheološkom društvu Srbije tvrde da su na meti praktično sva nalazišta u Srbiji - antička, srednjovekovna, kasnosrednjovekovna, te da su tragači za blagom povezani sa trgovcima antikvitetima. Pojam arheološka mafija odavno se spominje u ocenama stručnjaka kada je o ovoj trgovini reč.

- Problem je veoma ozbiljan, jer se generalno uništavaju lokaliteti u Srbiji - ističe prof. dr Dušan Mihailović, predsednik Arheološkog društva Srbije, koji je došao do velikih otkrića u praistorijskim pećinama Mala i Velika Balanica kod Sićeva, pored Niša. - Zakon mora drastičnije da kažnjava i tako obeshrabri divlje „arheologe“. Zasad niko ne preduzima ništa. Mi smo ovog leta pronašli sjajne praistorijske nalaze u Jelašnici, koji su u međuvremenu uništeni, i slučaj prijavili nadležnom Zavodu za zaštitu spomenika u Nišu.

U ovoj ustanovi saznajemo da od registrovanih oko 4.000 lokaliteta, koje teritorijalno pokriva zavod, od Majdanpeka do Preševa, krađe nije pošteđen nijedan! Sistem pojedinačnih „istraživanja“ radi zarade, međutim, drastično se izmenio. Moderni kopači, koji su u dosluhu sa preprodavcima, opremljeni su najsavremenijom opremom. U jugoistočnoj Srbiji se, tako, prema našim saznanjima, čak otkupljuju parcele od lokalnog življa samo da bi se prekopavale i da bi se zakupci bogatili preprodajom.

- Oni danas sistematski istražuju, kao da su u pitanju ozbiljna arheološka ispitivanja! - upozorava Toni Čerškov, arheolog niškog zavoda. - Do blaga dolaze na dva načina - površinskim i dubinskim kopanjem. Ovo drugo obavlja se uz pomoć traktora! Tako se „rigluje“ zemlja dubine do jednog metra, a potom sve češće metal-detektorima. Rušenjem arheoloških slojeva stradaju i blago i nauka. Mi smo na terenu nailazili čitava crkvišta iskopana, deo naselja, ostatke srednjovekovne građe, zidina...

Na lokalitetu Caričin grad (Justinijana Prima) kod Leskovca stručnjaci su naišli na iskopan mozaik! Tragače nije interesovao, već ono ispod njega.

Justinijana Prima panorama i primer "iskopavanja" i idealna rekonstrukcija

Slično je i u Toplici.

- U selu Zlata, gde su ostaci većeg naselja iz doba Justinijana bio je rasturen mozaik. Potom se dogodilo da se dva puna džaka mozaičnih kockica prodaju na pijaci u Kuršumliji - kaže Čerškov.

U Zavodu za zaštitu spomenika u Kragujevcu, koji teritorijalno pokriva 12 opština, napominju da ne postoje instrumenti zaštite... Tragom vesti da se iz sela Drenovac odnose praistorijske figurine pozvali smo Zavod, gde kažu da je tako nešto moguće.

- Nalazili smo samo u opštini Rekovac, gde je utvrđeni srednjovekovni grad Županjevac, tragove divljeg kopanja - iznosi za „Novosti“ arhitekta-konzervator Jelena Milosavljević, šef tehničke službe zaštite kragujevačkog zavoda.

Po zakonu iz 1994. godine, koji još uvek važi, smešne su novčane kazne ukoliko neko ošteti kulturno dobro, dodaje Jelena Milosavljević.

- Problem je i što se, u okviru budžeta Ministarstva kulture, skromna sredstva izdvajaju za službu zaštite - iznosi Milosavljević.

U Čačku je 14. januara ove godine osnovano Udruženje arheo-amatera, koje broji 60 članova. Njihov cilj je, navode, da spreče dalje uništavanje arheoloških lokaliteta. U prvom razgovoru za medije Aleksandar Vukadinović, predsednik društva, navodi da su u evropskim arheološkim otkrićima amateri pružili značajnu pomoć, te da su se s tom ambicijom i udružili.

- Naš rad je javan, registrovali smo se i imamo pravo da istražujemo terene koji nisu zaštićeni zakonom - priča za Vukadinović. - Svi naši članovi dobili su vodič sa jasnim pravilnikom šta smeju da rade. Pretražujemo mini-laboratorijom, imamo bio-sonare, bio-radare, metal detektore, sa dozvolom za rad. Tu smo da pomognemo državnim instutucijama. Mislim da postoji arheološka mafija, ali da većina kopa iz očaja. Pretražuju i uništavaju lokalitete jer im je baba ispričala da na nekom mestu postoji zakopano blago, jer su sanjali, čuli od vračara...

Lopove najviše zanimaju rimski novčići, zlato, nakit... Iz neznanja, prema nezvaničnim saznanjima, najočajniji prodaju umetnine kao lomljeno zlato, upola cene.

Neki radoznali arheolozi iz hobija prosto ne žele institucijama da predaju pronađene predmete, jer im ne veruju. Tako je D. Đ. na lokalitetima Crkvište, u ataru sela Gornje Brijanje, nalazio ulomke rimskih tabula iz 6. veka. Više od 40 godina pretražuje terene kod Puste Reke, kaže nam - za svoju dušu. Ne preprodaje ih.

Među retkim pošteđenim lokalitetima je Feliks Romulijana kod Zaječara, koja uživa zaštitu Uneska. Praksa uništavanja poznatog gamzigradskog nasleđa zaustavljena je ozbiljnim radom na zaštiti.

- Nismo suočeni sa drastičnim uništavanjima lokaliteta - iznosi Maja Živić, arheolog Narodnog muzeja u Zaječaru.

Felix Romuliana

- Imamo noćne i dnevne čuvare, video nadzor tokom 24 sata. Imala sam ranije prilike da vidim fotografiju seta nakita koji potiče sa Romulijane, ali danas takvih primera nema. Po konvenciji Uneska, koju država treba tek da usvoji, skoro 200 hektara nalazišta trebalo bi da se zaštiti i bezbednosno pokrije.

Divlji
U narodnom muzeju u Vranju kažu da od 200 arheoloških nalazišta koja im pripadaju samo Kale Krševica kod Bujanovca ima čuvara. Muzej u Vranju nema čuvara na platnom spisku, već ih angažuje preko projekata koje odobrava Ministarstvo kulture. Koliko, pak, košta to što će neko danonoćno da nadgleda antičke zidine, nismo uspeli da saznamo.

- Pitajte arheologa Gorana Mitrovića, on piše te projekte, on najviše o tome zna. Mi čuvara u muzeju nemamo - upućuje nas Slađan Ivanović, direktor Vranjskog muzeja.

Mitrović, međutim, ne želi da razgovara na tu temu.

- Šta god ja kažem novinari izvrnu. Nemam komentar na vaše pitanje - ljut je arheolog Mitrović.

A kad je nedavno uhapšena osoba koja je u Makedoniju pokušala da prošvercuje iskopine izuzetne vrednosti, Mitrović je izjavio da predmeti i nakit pronađeni u automobilu ovog Beograđanina potiču iz perioda između XII i VIII veka p.n.e. Naveo je i da su „sa ovih prostora, ali sa nekog većeg nalazišta za koje mi trenutno ne znamo“.

I upravo to je najveći problem - divlji arheolozi na nalazišta stignu pre pravih „kolega“ i uzmu sve što mogu da ponesu. Navodno, najviše ih zanima antika. Odnose nakit, novčiće, kamene i bronzane statue i reljefe, oruđe za rad... A, pošto ne mogu da ih ponesu i preprodaju, uništavaju ostatke drevnih grobnica, amfiteatara i kuća.

Ova priča se ponovila i na arheološkom nalazištu Sebrat kod Bujanovca. Kad je pre godinu dana pisan projekat za ovo nalazište, ono je bilo netaknuto. Sada, kad su na njemu otpočeli radovi, nema mesta na kome već nije zariven ašov...



Kale - Krševica kod Bujanovca

11. децембар 2010.

10. децембар 2010.

Italija i konzervacija veličanstvenog kratera

Nastavljajući tradiciju intenzivne saradnje zemalja u regionu, Narodni muzej u Beogradu ponovo je u prilici da italijanskoj javnosti predstavi neprocenjivu i jedinstvenu arheološku kolekciju, dobro poznatu naučnim krugovima. Izložba Italija i konzervacija veličanstvenog kratera. Remek-dela Narodnog muzeja u Beogradu predstavlja rezultate zajedničkog projekta i uspešne saradnje Generalnog sekretarijata Predsedništva Republike Italije, Ministarstva kulture Republike Italije, laboratorije za konzervaciju Soprintendenza Speciale per i Beni Archeologici di Roma i Narodnog muzeja u Beogradu. Konzervacija bronzanog kratera realizovana je zahvaljujući finansijskoj podršci Fondacije Štedionice Padova i Roviga, svesrdnoj pomoći kompanije Dunav osiguranje a.d.o. i pokroviteljstvu Ministarstva kulture Republike Srbije.

Dugogodišnja saradnja Italije i Srbije u domenu zaštite kulturne baštine rezultirala je temeljitom studijom i uspešnom konzervacijom veličanstvenog kratera, velike bronzane posude koja datira iz poznog VI veka pre nove ere, a koja je otkrivena 1932. godine tokom sistematskih arheoloških iskopavanja u Trebeništu. Krater je u Italiju stigao još 2007. godine kada je, kao jedan od 230 eksponata, publici predstavljen na reprezentativnoj izložbi Balkan. Antička civilizacija između Dunava i Jadrana. Da bi se ovaj dragoceni predmet sačuvao i dobio relevantnu stručnu i popularnu interpretaciju, nakon završetka izložbe započeta je realizacija Projekta konzervacije bronzanog kratera iz Trebeništa. Stručnjaci zaposleni u Soprintendenza Speciale per i Beni Archeologici di Roma su, primenjujući savremenu tehnologiju i odgovarajuću naučnu metodologiju, tokom proučavanja i konzervacije kratera došli do vrednih i značajnih rezultata, koji ne samo da potvrđuju kulturnu relevantnost artefakta već i otkrivaju lokaciju radionice u kojoj je izrađen. Bronzani krater spada u vrhunske domete grčke toreutike, a jedinstvenim ga čine ne samo izuzetna ornamentika već i neuobčajeni dodatak u vidu tronošca.
Kako bi se povest o krateru i produkciji jedne grčke zanatske radionice približila posetiocima, biće predstavljena još dva kratera iz Magna Graecia koja se danas čuvaju u Arheološkom muzeju u Agrigentu i Arheološkom muzeju u Santa Marija Kapua Vetere. Priča o bronzanom krateru, te složenom postupku konzervacije i restauracije, publici će biti predstavljena i nizom video zapisa snimljenih u različitim fazama rada kao i bogato opremljenim katalogom. Nakon gotovo tri godine zalaganja većeg broja italijanskih i domaćih stručnjaka, krater je danas iznova vidljiv u svojoj nekadašnjoj raskoši i veličanstvenosti, a ujedno i svedoči o dinamičnosti i celovitosti kultura gvozdenog doba centralnog Balkana.

Izložbom Italija i konzervacija veličanstvenog kratera javnosti će biti predstavljena najznačajnija otkrića sa kraja VI i početka V veka pre nove ere koja govore o bogatstvu, kompleksnosti i jedinstvenosti gvozdenodopskih kultura centralnog Balkana. Da bi se u potpunosti sagledao istorijski kontekst jedinstvenog kratera iz Trebeništa, kao i kulturni horizont kneževskih grobova iz VI - V veka pre nove ere, na izložbi će pored tri kratera biti izloženo i 28 izuzetnih arheoloških artefakata iz bogatih zbirki Narodnog muzeja.

Izložba remek-dela iz kolekcije Narodnog muzeja u Beogradu, zapravo na originalan i zanimljiv način govori o tradiciji, napretku, promenama, živim kulturnim vezama i uticajima tokom praistorijskih epoha. Pružajući sažet, ali reprezentativan pregled jednistvenog istorijskog konteksta i kulture, koja se pod uticajem grčkog kulturnog kompleksa razvijala negujući istovremeno svoje specifičnosti, izložba opravdano insistira na posebnosti kultura centralnog Balkana i značaju Srbije na arheološkoj mapi Evrope.

Budući da je krater ponovo, nakon dugo vremena, zablistao u svom prvobitnom sjaju, nadamo se da će tokom 2011. godine i domaćoj publici biti pružena prilika da pogleda ovu izložbu i spozna izuzetnost bronzanodopskih kultura centralnog Balkana, te jedinstvenost zbirki Narodnog muzeju u Beogradu.