27. јун 2011.

Zagor Te-Nej - prvih 50 godina

Godine 1960. susreću se Serđo Boneli (Sergio Bonelli), mladi scenarista i sin Đanluiđi Bonelija (Gianluigi Bonelli) i Galijeno Feri (Gallieno Ferri), mladi i perspektivni crtač. Vrlo brzo među njima nastaje veliko prijateljstvo koje zatim prelazi i u poslovnu saradnju iz koje se 15. juna 1961. godine rađa lik interesantnog naziva Zagor (ustvari radi se o skraćenici od Za-gor Te-nay, što na dijalektu Anglokina znači "Duh sa sekirom").

Naravno, samo ime nema veze sa stvarnim dijalektom, pretpostavlja se da je Serđo Boneli uzeo slog "Za" od "Za-La-Mort", popularnog junaka italijanskog nemog filma, dok se za slog "gor" pretpostavlja da dolazi od "Gordon". Prvobitno ime koje je Serđo Boneli izabrao je bilo Ajaks (Ajax), po poznatom heroju iz grčkih mitova, ali je od njega odustao kad je video da postoji deterdžent istog imena!

Glavne odrednice ovog junaka su pustolovina i akcija, uz primese horora, kriminalistike i pogotovo u zadnje vreme fantastike. Inspirirani nekim strip junacima (Superman, Tarzan...) Serđo Boneli i Galijeno Feri stvorili su lik atletskog izgleda, velikih fizičkih predispozicija i zanimljivog prepoznatljivog kostima. Vremenski period u kojem se odvijaju pustolovine je prva polovina XIX veka, tačnije period između 1820. i 1840. godine na području Severne Amerike.

Glavno mesto radnje u Zagorovom svetu je Darkvud (Darkwood), Zagorovo kraljevstvo, izmišljena šuma smeštena na području Severne Amerike u blizini Velikih jezera i Kanade, u kojoj Zagor obitava smešten u kolibi na malenom ostrvu u Darkvudskoj močvari, okružena živim peskom koji drži na distanci mnoge nepozvane goste! Darkwood osim močvare predstavlja veliko područje u kojem obitavaju mnoga indijanska plemena kao i vojnička utvrđenja, traperske kolibe i manji gradovi u kojima žive pretežno belci. Između svih njih Zagor se trudi postići potrebnu ravnotežu sklada i razumevanja, ponekad na granici incidenta i većih problema sa pokojim izgubljenim životom i razaranjem, a ponekad na miran način i bez nepotrebnih žrtava.

Naravno, pustolovnog duha Zagor neretko kreće na daleka putovanja ostavljajuči Darkvud iza leđa, najčešče odazivajuči se da bi pomogao prijateljima. Uz to što je proputovao gotovo celu Severnu Ameriku posjetio je i Artik, Grenland, Škotsku, Karibe, pa čak i Afriku.

Zagor se spašava zahvaljujuči ocu koji ga baca u rijeku iz koje ga nešto kasnije izvlači , simpatični lutalica i filozof koji je napustio civilizaciju da bi živio u miru i tišini u prirodi. Fitzy zamjenjuje Zagoru izgubljenog oca i podučava ga mnogim vještinama. Upravo njegovom zaslugom Zagor savladava vještinu rukovanja sjekirom do savršenstva. U konačnom obračunu Zagor ubija a, ubicu svog oca, koji mu na samrti otkriva pravu istinu o njegovom ocu, ali i gubi svog drugog oca i mentora Wandering Fitzya koji je stradao u okršaju. Mladi Patrik Vajlding se zaklinje kako če se do kraja života boriti protiv nepravde, a slučajan susret sa glumačkom skupinom Sullivanovih rezultira osmišljavanjem kostima (crvene majice sa žutim krugom u kojem je lik orla sa raširenim krilima, koji znači da je Zagor izaslanik Manitua) i novog imena .

Zagorovo pravo ime je Patrik Vajlding (Patrick Wilding), a rođen je u kolibi kod Klir Votera (Darkvud). Roditelju su mu se zvali Beti i Majk Vajlding i bili su irskog porekla. Još dok je bio dečak preživeo je strašnu tragediju, roditelje su mu ubili Indijanci Abenake koje je predvodio belac Solomon Kinski (Salomon Kinsky). Zagora je spasao otac bacivši ga u reku pre nego što je zajedno sa njegovom majkom nastradao u zapaljenoj kući koju su zapalili Indijanci. Nakon toga ga iz reke spašava lutalica Fici (Wandering Fitzy), čovek koji je bio bogati trgovac u Bostonu i koji se toga odrekao da bi došao da živi u divljini. Fici ga je naučio da rukuje kamenom sekirom. Tokom odrastanja, Patrik traži Solomona Kinskog da mu se osveti zbog smrti svojih roditelja. Jednog dana saznaje gde se on nalazi i sprema osvetu. Dolazi u selo Indijanaca Abenaka kojima je Kinski bio neka vrsta poglavice i ubija nekoliko Indijanaca iz zasede. Nakon toga Indijance hvata panika i većina napušta selo, dok manji broj ostaje uz Kinskog. Nakon toga ulazi u selo i ubija ostatak Indijanaca i bori se sa Kinskim i savlada ga. Na samrti Kinski mu govori da je njegov otac bio bivši vojni oficir koji je izvršio zločin nad indijancima i da je to razlog zašto su ubili njegove roditelje. Patrik ne može da veruje, ali kada vidi članak u novinama da je njegov otac proglašen krivim za taj zločin, pada na kolena i očajava. Tada Kinski uzima pištolj i nišani u Patrika. U tom trenutku se pojavljuje Fici i pogađa Kinskog sekirom i ubija ga. Ipak i Kinski je stigao da puca i pogađa Ficija, koji nakon nekoliko trenutaka umire na Patrikovim rukama.

Posle tih događaja, Patrik odlazi razočaran, tužan i tada donosi odluku: „Ubuduće ću raditi samo na miru! Pokušaću izmiriti Indijance i belce, uneti više razumevanja za njih. Pomagaću onima koje ocenim pravednima, bez razmišljanja o tome ko kojoj rasi pripada“. Tako je počeo svoj put borbe protiv nepravde. Jednog dana je naišao na grupu Indijanaca koji su napali grupu glumaca sa kočijama. Savladao ih je i ubio njihovog poglavicu. Glumci koje je spasao su bili porodica Salivan koji će kasnije postati njegovi veliki prijatelji. Tokom upoznavanja sa njima, ispričao im je svoju tužnu priču i oni mu prave crveni kostim sa orlom na grudima, a Patrik daje sebi ime „Duh sa sekirom“ (indijanski naziv Za-gor Te-Nej).

Kasnije tokom skupa indijanskih poglavica Darkvuda pojavljuje se u plamenom krugu na jednom proplanku. Indijanci videvši to pomisliše da je to duh i da ga je Manitu poslao. Tada Zagor govori: „Izbacite strah iz srca sinovi Manitua! Veliki Duh me nije poslao na zemlju da bih vas kaznio, nego da bih vam pokazao pravi put, kako bih vam ukazao na mudre odluke. Za-gor Te-Nej je moje ime, a ova sekira je moj znak! Ne zaboravite to“. Sve poglavice su prihvatile Zagora za svog zaštitnika, osim jednog koje se zvao Oga-Ito i koji je mrzeo belce. On Zagora izaziva na dvoboj u kojem ga Zagor pobeđuje i ubija.

Kao i svaki superheroj koji drži do sebe, tako i Zagor ima svog vernog pomoćnika i suputnika u brojnim avanturama. Don Chice Felipe Cayetano Lopez y Martinez y Gonzales ili kraće Čiko je simpatični, prožrdljivi nespretni Meksikanac, kombinacija između komičnog "sidekicka" i Sanča Panse, koji stalno upada u nevolje nadmudrujući se sa sumnjičavim barmenima pokušavajući dobiti ručak na kredit, u čemu mu često pomaže Trampi, simpatični lutalica kome Čiko uvek pokvari "savršeni posao". Kao i Zagor i Čiko ima svoje indijansko ime - "maleni čovek sa velikim stomakom".

Osim Čika, Zagor ima još mnogo prijatelja od kojih ćemo spomenuti samo neke. Tonka, poglavica Mohavka i Zagorov krvni brat i veran prijatelj koji zna za mnoge Zagorove tajne i trikove kojima se Duh sa sekirom koristi da bi održao mir u Darkvudu, ali ga nikada zbog toga nije manje poštovao; Digging Bill, smušeni tragač za blagom, čija velika želja da konačno pronađe zakopano blago vrlo često uvlači Zagora i Čika u potpuno neplanirane pustolovine u kojima ih čekaju brojne neprilike; Kapetan Fishleg, kapetan broda “Golden baby” prekaljeni morski vuk koji je prošao mnoge pustolovine koji zahvaljujući svojoj vjernoj posadi plovi svojim brodom preko mnogih mora; Many eyes (nama poznatiji kao Mnogooki), smešni indijanski vrač koji je dobio ime jer zbog slabog vida nosi naočare koje je prihvatio kao odličan izum belaca i koji je u mnogim situacijama osmislio trikove kojim će se Zagor poslužiti da bi pridobio volju poglavica Darkvuda; Doc Lester, predstavnik trapera i veliki Zagorov prijatelj koji nadimak Doc nosi s razlogom. Naime, dok je bio u civilizaciji bio je zubar.

Pored brojnih prijatelja, tu su još brojniji neprijatelji, među kojima se najviše ističe Hellingen, zasigurno najveći Zagorov neprijatelj. Ovaj izopačeni ludi genije sa izumima ispred njegovog vremena postavio je na noge velikog Titana, sagradio bojeve rakete, ostvario kontakt sa vanzemaljcima i uspeo pobediti smrt; baron Rakosi, vampir s kojim se Zagor susreo nekoliko puta. Kao i Hellingen ovaj stvor ima hiljade života i sigurno će još mnogo puta stati na put Duhu sa sekirom; Kandrax, Keltski druid sa magičnim moćima sa kojim se Zagor također susreo nekoliko puta.

Prvi format u kojem je Zagor izlazio sve do priče "Sablast" (po današnjoj numeraciji br. 68) je striscia ili kaiš format -16,3 x 7,8 cm. Striscia format bi nekom današnjem crtaču bila prava noćna mora, jer daje mnoga ograničenja. Ne trebamo biti profesionalni crtači da bi prostom seljačkom logikom zaključili kako to koči kreativnost. Taj format nije dozvoljavao crtanje nečeg što je danas tako banalno poput velikih vertikalnih slika, crtež koji prelazi u donje i gornje kvadratiće ili glomazne slike koje zauzimaju 2/3 današnje stranice. Naravno, to ne uvjetuje dobar crtež ali svakako iskače iz rutine. Nakon što je stekao veliku naklonost čitatelja u Italiji, 1965. godine preuzima "Tex gigante" iliti "Bonelli format" i nastavlja izlaziti u okviru edicije Zenith. Prve epizode koje su objavljene u striscia formatu ponavljaju se u novom formatu da bi se zatim nastavilo sa novim epizodama. Do 1980. godine glavni scenarist Zagorovih pustolovina bio je Serđo Boneli koji je za obavljanje tog posla koristio pseudonim Guido Nolitta, da bi nakon toga Zagora preuzeli Marcello Toninelli i Ade Capone, da bi zadnjih desetak godina glavni scenaristi postali Mauro Boselli i Moreno Burattini. Zagorove epizode pisali su i drugi poznati italijanski scenaristi kao Alfredo Castelli, Tiziano Sclavi, Gianluigi Bonelli i mnogi drugi...


Striscia ili kaiš format, naslovnice prva tri broja
Naravno, važan deo Zagorovog tima i jedan od glavnih uzroka Zagorova uspeha su odlični crtači, među kojima je legendarni Gallieno Ferri, po mnogima najbolji crtač Zagora, koji je Zagoru podario svoje lice i koji je nacrtao sve Zagorove naslovnice, zatim stari majstori Frank Donatelli i Franco Bignotti koji su nažalost preminuli, te novi talas autora Carlo Raffaele Marcello, Mauro Laurenti, Raffaele Della Monica, Alessandro Chiarolla, Marco Torricelli, Gaetano Cassaro, Stefano Andreucci, Massimo Pesce , Maurizio Dotti i mnogi drugi...

Svi crtači Zagora
Link: svi crtači Zagora po brojevima,

Izložba antičkih svetiljki

„Dobro svetlim – antičke svetiljke iz Muzeja grada Beograda“ naziv je izložbe čiji je autor dr Slavica Krunić, a koja se 30. juna u 12 sati otvara u Konaku knjeginje Ljubice.

„Dobro svetlim“ je noseći multidisciplinarni projekat Muzeja grada Beograda u 2011. godini. Ovaj kompleksni projekat nastao je kao rezultat višegodišnjih istraživanja dr Slavice Krunić, i tima stručnjaka iz Muzeja grada Beograda, vezanih za antički Singidunum.

Naziv projekta inspirisan je delom natpisa sa jedne od lampi nađenoj na teritoriji Singidunuma. Na ovoj fragmentarno sačuvanoj lampi stručnjaci su pročitali reljefni natpis “Recte illuminas”, što se sa latinskog jezika može prevesti kao dobro svetlim. U svetu je pronađen veoma mali broj lampi sa ovakvom vrstom natpisa.

U jedinstvenom prostoru Sale pod svodovima, biće prikazano više aspekata života u antičkom Singidunumu.

Uz priču o upotrebi lampi, tehnologiji goriva, načinima izrade, trgovini i prodavnicama, centralni deo postavke činiće vitrine sa eksponatima podeljenim u nekoliko celina: tzv. “firma lampe” sa pečatima radionice ili majstora, figuralne lampe, kasnoantičke glazirane lampe, bronzane lampe i posebno izdvojeni najreprezentativniji nalazi.

Ova izložba u širem smislu predstavlja i priču o ekspanziji rimske imperije i njenih političkih, vojnih, privrednih, kulturnih i religijskih uticaja na prostorima današnje Srbije, a tada provincije Gornje Mezije. Iz drugog ugla ova izložba može da se prati i kao priča o nastanku masovne proizvodnje i nastanku prvih firmi – brendova.

Izložbu prati katalog izložbe na 40 strana, na srpskom i odvojeno na engleskom jeziku. Dizajn kataloga i izložbe Damir Vlajnić, Dizajn izložbe Stevan Ćuričić Tehnička priprema Predrag Dakić, konzervator Nikolina Adamović, crteži Milovan Ristić, fotografije Vladimir Popović i Aleksandar Radoman.

Sledeće godine planirano je gostovanje izložbe u muzejima širom Srbije: Subotica, Novi Sad, Šabac, Zaječar, Niš, Kraljevo, Kruševac, Kragujevac.


Link: RECTE ILLVMINAS,

26. јун 2011.

Fotografija Bilija Kida na aukciji

Čuveni portret Bilija Kida koji je doveo do pogrešnog uverenja da je ovaj odmetnik levoruk, biće stavljen na prodaju ovog vikenda, prenosi AP.

Veruje se da je fotografija iz 1879. ili 1880. godine snimljena u Nju Meksiku, na kojoj se vidi odmetnik sa vinčesterkom u desnoj ruci i koltom na levom boku, jedina predstava odmetnika poznatog i kao Vilijam H. Boni.

Oni koji ne znaju da su fotografije iz tog vremena bile obrnuto oslikane na podlozi verovali su da je Bili Kid levoruk.

To mišljenje je bilo toliko rasprostranjeno da je Pol Njumen glumio ovog odmetnika u vesternu iz 1958. godine pod nazivom ''Levoruki revolveraš" (The Left Handed Gun).


Fotografija Bilija Kida, za koju se veruje da je jedini autentičan portret čuvenog odmetnika, prodata je u nedelju na aukciji u Denveru za 2,3 miliona dolara, prenosi AP. Stručnjaci su procenjivali da će fotografija dostići najviše između 300.000 i 400.000 dolara.

24. јун 2011.

Novi život za Lepenski vir

Kada se juna 1965. godine ukazao mali, zabiti lokalitet u Đerdapskoj klisuri, niko nije ni slutio čudo. Tek posle dve godine istraživanja tima koji je predvodio akademik Dragoslav Srejović, na obalama Dunava izronila je jedna od najstarijih civilizacija, a Lepenski vir postao najznačajnije arheološko otkriće druge polovine XX veka na Starom kontinentu.

Dragulj naše kulture, ipak, kao da je bio i njeno pastorče. Lokalitet čija se starost procenjuje na 10.000 godina, najcelovitije istraženo i do sada najbolje očuvano preistorijsko selo, sa najstarijom planskom arhitekturom u Evropi, decenijama je tavorio pod trulim gredama i salonitskim krovom. U međuvremenu, napravljeno je čak šest idejnih rešenja za dom kakav po svom značaju zaslužuju „lepenci“. Nijedan se nije primakao realizaciji!
Obraz srpskoj državi, društvu i kulturi spasla je pre tri godine inicijativa opštine Majdanpek da se otpočnu radovi prema projektu čiji su autori arhitekte Marija Jovin i Siniša Temerinski. Novo zdanje koje će čuvati izuzetnu vrednost naše baštine biće svečano otvoreno u subotu.

- Posle četrdesetogodišnjeg boravka pod privremenim pokrivačem, Lepenski vir je spreman da primi posetioce, koji mogu da vide i preistorijsko selo, ali i Dunav i moćnu stenu na suprotnoj obali - s ponosom ističe arhitekta Siniša Temerinski.

Moćna stena ne levoj obali Dunava i rekostrukcija izgleda naselja
Projekat zaštite i prezentacije Lepenskog vira i uređenja zaštićenog područja, izrađen je u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture (u saradnji sa Turističkom organizacijom opštine Majdanpek, uz podršku Sektora za turizam Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja), a pored Marije Jovin i Siniše Temerinskog, u njemu je učestvovalo još 15 projektanata i stručnjaka svih profila. Radovi na rekonstrukciji traju od jeseni 2008. godine i koštali su 342 miliona dinara.

- Završena konstrukcija pokriva 4.000 kvadratnih metara nalazišta, ali i pratećih prostora: amfiteatra, postavke pokretnih nalaza i radionica. Posle četrdeset godina nastavljeni su i konzervatorski radovi na nalazištu, kao i uređenje muzejske postavke. Kao deo prezentacije pripremljena je i virtuelna rekonstrukcija neolitskog sela - priča Temerinski.

Zasad je Lepenskom viru koji bi trebalo da postane deo turističke ponude Đerdapa, moguće pristupiti samo sa magistralnog puta. Ali kako kaže naš sagovornik već su gotovi svi projekti za izgradnju pristaništa za turističke brodove i posete turista koji putuju Dunavom - Koridorom 7, koji je sve značajniji u turističkim programima evropskih turoperatera.

REPLIKE
Lepenski vir je pod okriljem beogradskog Narodnog muzeja. Kada je 1971. godine zbog puštanja u rad Hidroelektrane „Đerdap“ podignut nivo Dunava, lokalitet je izmešten 29 metara uz obalu, a svi žrtvenici i skulpture, kao i predmeti iz kuća, iz bezbednosnih razloga preneti su u depoe našeg nacionalnog muzeja, gde se i danas nalaze. Deo stalne postavke Lepenskog vira činiće i replike „lepenaca“, napravljene prema najmodernijoj tehnologiji.

DžINOVSKI OBLUTAK
Sve što je pronađeno u Lepenskom viru izuzetno je značajno za razumevanje celokupne evropske preistorije, smatrao je Dragoslav Srejović.

- Uostalom, tu je otkrivena prva najstarija monumentalna figura sveta uopšte, urađena od džinovskih, dunavskih oblutaka - objašnjavao je istraživač ovog lokaliteta povodom 30 godina od otkrivanja Lepenskog vira. - Izvesno je i da je to bio centar, religijsko svetilište, za elitu toga doba, pre svega sveštenstvo, čijim istraživanjem se dolazi do otkrivanja filozofije te preistorijske zajednice.


23. јун 2011.

Revolver Skarfejsa na aukciji

Revolver, koji je pripadao američkom gangsteru Alu Kaponeu prodat je za 110.000 dolara na Kristijevoj aukciji u Londonu.

Revolver je prodat privatnom kolekcionaru, koji je kupio i pismo udovice Alovog brata kojim se potvrđuje da je kolt ""samo i jedino koristio Al Kapone sve dok je bio živ"".

Al Kaponeov pištolj je napravljen u maju 1929. godine, nekoliko meseci posle masakra na dan Svetog Valentina u Čikagu, kada je sedam ljudi ubijeno u sukobu Kaponeove i druge bande.

Kupac, koji je želeo da ostane anoniman, pištolj je kupio preko interneta.

21. јун 2011.

Darvinova knjiga vraćena biblioteci posle 122 godine

Jednoj biblioteci u Australiji vraćena je knjiga Čarlsa Darvina koja je pozajmljena još pre 122 godine.

Darvinova knjiga "Insektivorne biljke", u kojoj su opisane biljke koje se hrane insektima, uzeta je na zajam iz biblioteke Umetničke škole Kamden u Sidneju davne 1889, a vraćena tek početkom ovog meseca, prenosi agencija AFP.

Opština na čijoj se teritoriji biblioteka nalazi izračunala je da bi kazna za ovo kašnjenje, duže od veka, iznosilo 35.000 australijskih dolara (37.000 američkih dolara).

Knjiga se oko 50 godina nalazila kod veterinara u penziji Rona Hajna, a pronađena je među predmetima koje je on prošlog meseca poklonio Univerzitetu u Sidneju.

Hajn je izjavio da nije siguran kako je knjiga dospela kod njega, mada misli da ju je tokom 50-ih godina dobio na poklon od kolege veterinara ili profesora Univerziteta u Sidneju.

Knjiga, koja sadrži nekoliko crno-belih crteža biljaka, ubuduće može da se pogleda i čita u biblioteci, ali ne i da se pozajmljuje.

Predstavnica biblioteke izjavila je da je nesavesni građanin koji je knjigu pozajmio 1889. zapravo učinio biblioteci uslugu, jer je ona ostala savršeno očuvana i time je čitaocima danas mnogo interesantnija.

Reč je o retkom pripemerku prvog izdanja čija vrednost zasad nije procenjena.

20. јун 2011.

U opticaju nova novčanica od 50 dinara

Narodna banka Srbije pustila je danas u opticaj novčanicu apoena od 50 dinara s delimično izmenjenim obeležjima, koja će biti paralelno u opticaju s prethodnim izdanjem te novčanice od 2005. godine.

Na licu novčanice od 50 dinara nisu izmenjena obeležja, dok je na naličju izmenjen Veliki grb Republike Srbije.

Izmena je u skladu sa Uredbom o utvrđivanju izvornika Velikog i Malog grba, izvornika zastave i notnog zapisa himne Republike Srbije. Izmenjeni su i godina izdanja (2011) i potpis guvernera.

Novčanice od 50 dinara služiće prvenstveno za zadovoljavanje redovnih godišnjih potreba gotovinskog platnog prometa i za zamenu novčanica tog apoena koje su nepodobne za opticaj, navedeno je u saopštenju.

17. јун 2011.

Porcelan dinastije Ming pronađen na olupini broda

Ogromna količina kineskog porcelana iz doba dinastije Ming, vredna 70 miliona dolara, pronađena je na olupini broda potonulog u XVI veku kod indonežanskog ostrva Java, saopštila je portugalska organizacija Arkeonautas Vorldvajd (AVV), zadužena za izvlačenje istorijskog blaga.

AVV i njen indonežanski partner "RM Diskaveri" istakli su da je izviđačka arheološka operacija potvrdila postojanje "najvećeg potonulog tovara porcelana Ming koji je dosad pronađen".

Procenjuje se da olupina, koja je pod stalnim nadzorom kako bi se sprečile krađe, sadrži blizu 700.000 komada porcelana.

"Kineski trgovački brod iz doba cara Vanlija potonuo je oko 1580. godine na dubinu od 50 metara i oko 150 kilometara od indonežanske obale", navodi se u saopštenju AVV-a, prenosi agencija AFP.

Olupinu su sredinom 2009. godine pronašli ribari, a indonežanska vlada je AVV-u i "RM Diskaveriju" poverila operaciju izvlačenja istorijskog tovara koja bi trebalo da počne narednih meseci.

AVV je dosad otkrio više od 300 olupina u Africi, Aziji i Južnoj Americi.

16. јун 2011.

100 godina IBM-a

Dana 16. juna 1911. godine ‚‚rođen“ je IBM tako što su se tri male firme, udružile u Computing Tabulating Recording Co. Današnje ime nosi od 1924. godine.

Google, Apple i Facebook danas su najčešće u centru pažnje, tako da često zaboravljemo koja kompanija je ‚‚izmislila“ barkod, čiji je računar koji ‚‚razmišlja“ skoro kao čovek, ko nam omogućava da čuvamo fajlove na laptopu ili da podignemo novac sa bankomata.

IBM je ‚‚rođen“ 16. juna 1911, kada su se tri male firme, koje su se bavile proizvodnjom vaga, mašina za poništavanje kartica kojima se beleži kada su radnici došli na posao, različitih pomagala i preciznih mehanizama, udružile u Computing Tabulating Recording Co.

Smeštena u Endikotu u Njujorku, nova kompanija počela je da pravi i mašine koje su sa već otkucanih kartica zaposlenih čitale podatke i skladištile ih u bazu. Do 1930, IBM-ove kartice već su pratile podatke od 26 miliona Amerikanaca, u sklopu programa socijalnog osiguranja koji je tadašnja vlada pokrenula.

Veličinu mašina iz tog vremena prosečan korisnik gedžeta iz iPod ere ne može ni da zamisli, bile su zaista ogromne, ali logika procesa bila je ista kao logika modernih računara. I tada ste imali mesto za skladištenje podataka, matematičko procesiranje informacija, i ‚‚izlaz“.

Nemački ogranak kompanije za vreme Drugog svetskog rata Deutsche Hollerith Maschinen GmbH, u jednom trenutku došao je pod kontrolu nacista, pa je kompanija sporadično bila optuživana za saradnju sa Hitlerovim režimom. Veliki broj dokumenata iz tog perioda je izgubljen, a oni koji su sačuvani stavljeni su na raspolaganje nezavisnim istraživačima sa Univerziteta u Njujorku i Univerziteta Hoenhajm iz Štutgarta.

Posle Drugog svetskog rata kompanija je ulagala značajna sredstva i resurse u održavanje svoje dominantne pozicije na tržištu mainframe kompjutera, koji su zauzimali čitave prostorije.

Do kraja '60. godina, IBM je bio jedina kompanija koja se bavila visokim tehnologijama koja je iz godine u godinu bila u top deset kompanija. Tokom te decenije pet milijardi dolara uloženo je u razvoj serije računara koji bi mogli lako da se apgrejduju, tako da prate rast kompanije koja ih koristi.

Magnetni hard disk predstavljen je 1956, a flopi disk 1971. Prvi bar kod razvila je ova kompanija 1960, čime je otvoren put kucanju računa u supermarketima na kakvo smo danas navikli. IBM stoji i iza brzih transakcija koje nam omogućavaju da uživamo u blagodetima bankomata, a ‚‚ajbiemovci“ su kreirali i tehnologiju magnetne trake za kreditne kartice.

IBM je reputaciju izgradio na pouzdanosti i prisustvu na svim tržištima, kao i na razgranatoj prodajnoj mreži. Ali, kada je birokratija počela da guši kreativnost, sreća je počela da se menja. Gigant je počeo da posrće sa usponom jeftinih mikroprocesora i gubio je korak sa kompanijama koje su mogle da isprate brze promene u industriji.

Svoj prvi personalni računar IBM je predstavio 1981. ali je menadžment kompanije napravio kobnu grešku: u tom trenutku nisu otkupljena prava na softver koji ga je pokretao. Pogađate ko je stajao iza softvera? Microsoft, naravno.

Zahvaljujući IBM-u, PC je postao mejnstrim, ali kompanija je počela da posustaje na tržištu koje je praktično stvorila. IBM je počeo da zavisi od Intelovih procesora i Microsoftovog softvera, što je ‚‚džina“ učinilo ranjivim u trenutku kada je PC industrija počela naglo da raste, a rivalske kompanije da koriste istu tehnologiju.

Sa godišnjim prihodom od oko 100 milijardi dolara, IBM je danas na 18. mestu Fortune 500 liste. Svake godine u istraživanja i razvoj ulaže se u proseku oko šest milijardi, a rezultat takvog pristupa je i superkompjuter IBM Watson.

Istorija logoa IMB-a :

1924. – 1946.

1947. – 1956.

1956. – 1972.

1972. do danas

logo povodom 100 godina kompanije

15. јун 2011.

Povelje i diplome od XVII do XX veka

U Istorijskom muzeju Srbije na Trgu Nikole Pašića svečano je otvorena izložba „Povelje i diplome od XVII do XX veka”, autora dr Dušice Bojić.

Prezentovano je 80 originala i šest kopija povelja i diploma koje su zaslužni srpski pojedinci, gradovi i porodice dobili od domaćih i evropskih vladara.

Postavka, koju je priredila Marina Dokmanović, pruža posetiocima jedinstvenu priliku da prethodna četiri veka srpske istorije sagledaju kroz prizmu originalnog pisanog nasleđa. Tu su i darovi dodeljivani uz povelje i diplome, poput zlatne medalje popa Luke Lazarevića, zlatne sablje vojvode Milana Obrenovića i papskog ordena Pavla Beljanskog.

– Prikazan je reprezentativni arhivski materijal koji prezentuje srpsku istoriju ali i istoriju drugih naroda na prostoru sadašnje Republike Srbije. Govori se o vremenu kada su Srbi bili pod Turcima, na koji način su napredovali, kako su uspevali da dođu do određenih važnih položaja u društvu i kako su od stranih vladara dobijali povelje – kazala je autorka.

Izložba će biti otvorena do 31. avgusta, a pre nego što se posetioci suoče sa samom postavkom, u predvorju će moći da pogledaju uveličane projekcije detalja sa povelja i diploma, kako bi stekli što jasniji uvid u ove dragocene primerke heraldike i krasnopisa.


9. јун 2011.

Markica "Greška u boji" prodata za 2,6 miliona $

Galerija Drajfus saopštila je da je dobro očuvana marka iz 1859. prodata u četvrtak neimenovanom licitatoru iz SAD koji se nadmetao putem interneta.

Poštanska marka na kojoj je prikazan kralj Ferdinand Drugi poznata je pod nazivom "Greška u boji" zato što je greškom štampana u plavoj umesto u narandžastoj boji.

To je druga najskuplja marka na svetu - rekord i dalje drži jedna marka iz Švedske čija je cena bila 3,3 miliona dolara.