20. април 2012.

Obnova crkve iz X veka


Trideset godina od kada su slučajno u smederevskoj tvrđavi otkriveni ostaci crkvice iz X veka, konačno će u četvrtak početi njena konzervacija. Veruje se da je ovde, kroz vekove, na istim temeljima podizana pravoslavna, katolička crkva i džamija.

Burna istorija lokaliteta počinje u desetom veku, pola milenijuma pre nego što će na istom mestu nići Đurđeva tvrđava. Veruje se da je najpre izgrađena vizantijska crkva, da bi u prvoj polovini XV veka despot Đurađ obnovio crkvicu, koja je potom porušena padom pod Turke 1459. godine. 

Onda je tu nikla džamija, čijeg minareta se obrisi i danas vide. Kada je Austrija krajem XVII i početkom XVIII veka zavladala ovim prostorom, džamija je pretvorena u katoličku crkvu. Turci su je ubrzo srušili i nikada više nije obnovljena.

- U prethodnih 25 godina u velikoj meri su urušeni završni delovi ostataka zidova, pa je prilikom njihovog čišćenja, otkopana velika količina kamena. Sakralni kompleks čini nekoliko građevina. Najstariji su ostaci crkve trikonhalne osnove u severnom delu kompleksa. Na osnovu arheoloških nalaza datirana je u X vek, znatno pre izgradnje tvrđave. 

Nažalost, usled kasnijih građevinskih intervencija njeni zidovi su oštećeni do te mere da su danas postojani samo u temeljnoj zoni, u visini od oko trideset centimetara - kaže Veroljub Ranković, direktor Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Smederevu.

Regionalni zavod je prošle godine završio Projekat konzervacije i prezentacije sakralnog kompleksa koji daje prioritet srednjovekovnoj crkvi.

- Na osnovu podataka sa očuvanih delova, tehničke i foto dokumentacije, rekonstruisana je crkva u pretpostavljenoj modularnoj mreži. 

Prostor oko kompleksa će se proširiti i biće prezentovan na prvobitnoj koti terena. 

TAJNA CRKVE
Veruje se da je u tvrđavi postojala saborna crkva u kojoj su prvobitno pohranjene mošti Svetog Luke. Nemački stručnjaci obavili su geomagnetna snimanja podzemlja i sačinili satelitsku mapu, ali ostaci Blagoveštenske crkve nisu nađeni.


Gladijatorka

Mala bronzana statua žene koja se nalazi u muzeju u Hamburgu, najverovatnije predstavlja gladijatorku, pokazalo je novo istraživanje. Za statuu se prethodno mislilo da predstavlja sportistkinju, ali Alfonso Manas sa univerziteta u Granadi tvrdi da se radi o ženi koja se borila u arenama, prenosi sajt "Live Science".

Žena ima dugu vezanu kosu, obučena je samo u komad tkanine omotan oko kukova i ima zavoj na kolenu, što je česta karakteristika gladijatora. Manas smatra da ona nije bila sportistkinja jer one nisu prikazivane obnaženih grudi, za razliku od gladijatorki, koje su bile robinje ili pripadnice nižih klasa. Ona je visoko podigla levu ruku i u njoj drži predmet za koji Manas tvrdi da je sika – kratki zakrivljeni mač koji su koristili borci u arenama. U prilog njegovoj tvrdnji ide i njena poza, jer je podizanje mača u vazduh uobičajena poza u kojoj su predstavljani gladijatori koji proslavljaju pobedu.
Ana Mekalou, profesorka sa univerziteta u Ohaju smatra da statua može da predstavlja gladijatorku, ali je rekla da joj je čudno to što nema ni oklop ni štit ni šlem. Manas veruje da je to zato da bi bilo što jasnije da se radi o ženi.

Ukoliko se potvrdi da ova statua predstavlja gladijatorku, to će biti tek drugi poznati prikaz ovih žena boraca. Do sada je je pronađen reljef u Halikarnasu (današnji Bodrum) na kome se vide dve gladijatorke koje se bore. O gladijatorkama ima malo sačuvanih tekstova, ali zna se da su one zabranjene tokom vladavine cara Septimija Severa 200. godine nove ere.

18. април 2012.

Peni prodat za 1,15 miliona dolara

Redak novčić od jednog penija iz 1792. godine prodat je na aukciji u Čikagu za 1,15 miliona dolara.

Kako prenosi agencija AP, "milionski" peni kupio je izvesni Kevin Lipton sa Beverli Hilsa u ime neimenovane grupe investitora.

Neobična kovanica napravljena je od bakra i uokvirena je srebrnim prstenom koji je dodat da bi bila teža. Nikada nije stavljena u opticaj, a veruje se da u svetu postoji svega 14 takvih primeraka.
 

13. април 2012.

Iznošenje starih knjiga iz Srbije samo uz dozvolu


Građani Srbije koji u kućnoj biblioteci imaju stare, retke knjige, spise, rukopise ili štivo koje bi moglo da ima status kategorisanog kulturnog dobra, ali i ona dela koja brižljivo čuvaju kao nasleđe svojih predaka, nikako ne bi smeli da ih iznesu van granica zemlje ako pre toga nisu konsultovali stručnjake Narodne biblioteke Srbije (NBS). Na osnovu procene ove centralne ustanove čiji je zadatak, između ostalog, i zaštita kulturnog blaga u domenu pokretnih dobara, vlasnik makar i jedne stare ili retke bibliotečke građe je u obavezi da pre polaska na put donese spisak dela koja potom podležu stručnoj proceni. Ako tim NBS oceni da je reč o kategorisanom kulturnom dobru ili onom koje uživa prethodnu zaštitu, vlasnik može da dobijedozvolu za njegovo iznošenje iz Srbije, ali postoje određena pravila koja moraju da se poštuju.

Vlasnici retkih ili starih knjiga, kao što je recimo Rajićeva „Istorija” koje ima u više primeraka u zemlji, od Ministarstva kulture, informisanja i informacionog društva dobijaju uslovnu dozvolu za iznošenje u inostranstvo, ali pre toga takvo štivo mora da se digitalizuje i zavede u bazu podataka. Beležimo ime vlasnika, njegovo kulturno dobro, mesto i zemlju gde putuje i vremenski period u kojem će biti odsutan – objašnjava Olivera Stefanović, načelnica Odeljenja posebnih fondova u Narodnoj biblioteci Srbije.

To ipak ne znači da svaki građanin koji polazi na godišnji odmor, službeno putovanje, ili seli kućnu biblioteku u neku drugu zemlju, treba da se javi NBS.

– Ne treba tražiti dozvolu od NBS za knjige iz 20. veka, mada neke retke publikacije, kao što su dela iz ratnih godina minulog veka (1914–1918, 1941–1945), mogu da imaju svojstva kulturnog dobra od izuzetnog ili velikog značaja. Naš zadatak je da procenimo dali ona imajustatus kategorisanog kulturnog dobra koje po važećem zakonu ne može da se iznese iz zemlje – ističe Stefanovićeva.

Kada krug procenjivanja bude završen, procedura za dobijanje dozvole je sasvim jednostavna, jer da bi vlasnik dela mogao da ga iznese iz zemlje prethodno treba da izdvoji 750 dinara za republičku administrativnu taksu i 580 dinara koliko staje nadoknada NBS za izdavanje dozvole.

– Onaj ko ne poseduje dozvolu rizikuje da bude vraćen sa granice. Dela koja imaju našu dozvolu za prelazak carine „odlaze” na put bez ikakvih problema – precizira načelnica Odeljenja posebnih fondova.

U Upravi carina potvrđuju da su propisi jasni i da je Uredbom o privremenom izvozu i uvozu robe data mogućnost da domaći i strani državljani sa prebivalištem u Srbiji mogu pri odlasku u inostranstvo, sem predmeta ličnog prtljaga, privremeno izneti i predmete koji su im potrebni za vreme boravka u inostranstvu.

– Knjige, takođe, spadaju u taj propis – ističu u Upravi carina.

Na vrata NBS tek poneko zakuca da bi zatražio dozvolu za iznošenje knjiga. Savesniji građani dolaze da se raspitaju o vrednosti dela koje čuvaju u svojoj biblioteci, interesuje ih da li smeju da se usude da krenu na put bez dozvole, ali se dešava i da vlasnici starih i retkih knjiga već znaju šta poseduju pa redovno dolaze po dozvole.

– U proseku četiri puta mesečno dolaze nam sugrađani da preuzmu rešenja, ali se i raspitaju šta im je potrebno od dokumentacije u slučajevima selidbe ili odlaska na službeni put – ističe Olivera Stefanović.

U ovoj ustanovi uspostavljen je sistem zaštite stare i retke bibliotečke građe, a u bazu podataka unosi se svaki naslov proglašen kulturnim dobrom. Knjige su kategorisane na kulturna dobra od izuzetnog i velikog značaja.

– U sistem zaštite kompletne bibliotečke građe ne ulaze samo stare i retke knjige, već i fotografije, grafike, karte, rukopisi – objašnjava Stefanovićeva.

Prva lista starih i retkih knjiga usvojena je u Skupštini Republike Srbije 1979, pa 1990, 2000. i na kraju 2010. godine. U njima za sada ima oko 3.000 naslova.

10. април 2012.

Utvrđenje iz VI veka

Verovatno da selo Maskare kod Varvarina ne bi ni zainteresovalo javnost da arheolozi nisu na periferiji ovog seoceta našli ranovizantijsko utvrđenje iz šest veka. Tako je skoro preko puta mnogo poznatijeg srednjovekovnog grada Stalaća sa lokalitetom poznatim pod imenom Bedem, oživelo i selo.

Stručnjaci će uskoro ponovo biti na terenu. U Narodnom muzeju u Kruševcu najavljuju sistematska arheološka istraživanja Bedema. Podrška je stigla i od Ministarstva kulture, sredstva od 400.000 dinara pomoći će da se još više rasvetli istorija neobičnog utvrđenja. Zajedno sa kolegama sa Arheološkog instituta iz Beograda sistematska istraživanja Bedema započeta su najpre 2008. godine, a nastavljena su u jesen 2010. godine.

Lokalitet Bedem nalazi se nekoliko stotina metara od Zapadne Morave, a nedaleko od sastava sa Južnom Moravom. Ranovizantijsko utvrćenje nije malo, čak 130 sa 130 metara.
- Među značajnijim otkrićima je velika trobrodna ranovizantijska bazilika, nažalost, sačuvana samo u temeljima - napominju stručnjaci Narodnog muzeja. - Jednako su interesantni i slojevi praistorije, te kulturni horizonti iz 10. veka.

Kopanjem se došlo i do ostataka poluzemunice sa ognjištem i keltske jame. Arheolozi ovaj lokalitet definišu kao „redak tip nizijske fortifikacije ovog perioda“.

Inače, u kruševačkom kraju postoji 27 ranovizantijskih utvrđenja. Među očuvanijima su Petika i Gobelj u bruskoj opštini, kao i Ukosa blizu Stalaća.

Beba mamut iz ledenog doba

Ljuba, jednomesečno mladunče mamuta, izgleda kao da je baš maločas samo na trenutak zadremala. U stvari, nesrećna mamutica stradala je pre 42.000 godina i sve do pre pet godina počivala je u komadu zamrznutog sibirskog tla.

Najbolje očuvano telo mamuta koje je ikada pronađeno od četvrtka je na azijskoj „turneji“, a prva stanica je izložba u Hongkongu. Iako je Ljuba tokom milenijuma provedenih u ledu ostala bez prepoznatljivog vunastog krzna i čupave „frizure“, a divlji psi su joj izgrizli uši i rep pre nego što je pronađena, ostatak tela je gotovo netaknut.

- Ljuba ima surlu koja je skoro netaknuta, a to je retkost jer je reč o najranjivijem delu mamutovog tela - objasnila je Galina Karzanova iz muzeja Šemanovski u Salehardu, na severu Rusije. - Takođe, njene uši su manje-više još tu. Koža joj je neoštećena i što je najvažnije za naučnike, unutrašnji organi su uglavnom sačuvani.
Kada je telo otkriveno, naučnici širom sveta ujedinili su se u nastojanju da ga prouče do detalja koristeći najsavremeniju tehnologiju. Žele da saznaju zašto je beba mamuta umrla i šta može da nam kaže o mamutima na kraju poslednjeg ledenog doba. Uzeli su uzorke unutrašnjih organa, ispitali njenu unutrašnjost i ostatke hrane koji su sačuvani u stomaku. Uzorci organa su sačuvani kako bi detaljnija ispitivanja mogla da budu obavljena u budućnosti.

Mamut će biti izložen u Hongkongu do sledećeg meseca, a potom se seli u Makao, Džakartu, Indoneziju i Singapur, a „turneja“ se završava sledeće godine u Tajvanu.

Nomad pronašao Ljubu
Mladunče mamuta Ljubu otkrio je 2007. godine Jurij Kudi, sibirski nomad iz plemena Nenet, koje uglavno živi od čuvanja polupripitomljenih irvasa. Mnogi pripadnici ovog plemena veruju da su mamuti stvorenja iz podzemnog sveta duhova, koja donose nesreću svakome ko ih pronađe. Kudi, koji je prepoznao značaj svog otkrića, putovao je stotine kilometara da bi Ljubu doneo naučnicima.