12. децембар 2014.

100 godina od rođenja Ljubice Cuce Sokić

Ljubica Cuca Sokić (9. 12. 1914 – 8. 01. 2009.) je čuvena srpska slikarka, profesor Beogradskog univerziteta i akademik. Ona je svojom ličnošću i delom obeležila srpsku i jugoslovensku umetnost 20. veka i pravi je predstavnik srpskog intimističkog slikarstva. Bila je slikar običnog i svakodnevnog života, bilo da slika enterijer, mrtvu prirodu, ili se posvećuje slikanju pejsaža, figure ili portreta. Kasnije je u svojim delima težila ka uprošćavanju formi, geometrizaciji i umerenoj apstrakciji, što će je dovesti do toga da slikarstvo svede na rafinirani odnos bojenih površina: sivih, plavičastih, zelenih i smeđih. Od 1961. Ljubica Sokić radi i u pastelu. Povremeno je koristila tehnike kolaža i eksperimentalnih materijala. Pored slikarstva, bavila se ilustracijom dečjih knjiga i časopisa, kao i izradom skica za filmove. Kao za mnoge naše slikare-intimiste, školovanje u Parizu, u drugoj polovini tridesetih godina, za Cucu Sokić bilo je presudno.

Francuska umetnost i francuski kulturni milje odredili su tok i duh Beogradske slikarske škole, čiji je jedan od najistaknutijih predstavnika bila Cuca Sokić. Njeno slikarstvo je bilo elegično, lirsko i intimno, na prvi pogled jednostavno, a u suštini veoma slojevito.

Cuca Sokić je potekla iz bogate građanske porodice, školovana, poštovana, ne samo kao veliki slikar, već i kao ličnost visokih moralnih nazora. Svi koji su je poznavali isticali su njeno građansko vaspitanje, ljudsko dostojanstvo, skromnost i poštenje. Odeljenje likovne umetnosti Srpske akademije nauka i umetnosti, čiji je Cuca Sokić bila član, pokrenulo je inicijativu da se jedna od beogradskih ulica nazove imenom ove slavne slikarke.

Umetnička obrada marke: mr Marina Kalezić, akademski slikar.

Stručna saradnja: Srpska akademija nauka i umetnosti.
Kataloške informacije
9. decembar 2014.
Umetnička obrada Marina Kalezić
Štampa: višebojni ofset „ZIN” Beograd; z.č. 13 3/4
Tiraž: 23,00 din (višebojna) 25.000
Tabak: 8 + vinjeta
Koverat sa žigom PD: 1
Nacrt: Portret Ljubice Cuce Sokić.
Veličina marke: 37,5 x 30 mm.
Važe neograničeno.

5. децембар 2014.

25 godina od uspostavljanja diplomatskih odnosa sa Republikom Korejom

Republika Srbija i Republika Koreja 27. decembra 2014. obeležavaju 25. godišnjicu diplomatskih odnosa. Naša zemlja je bila među prvima u Centralnoj i Istočnoj Evropi koja je prepoznala pozitivne političke promene u Južnoj Koreji krajem 80-tih godina prošlog veka, što je urodilo uspostavljanjem zvaničnih diplomatskih odnosa.

Posle završetka Korejskog rata (1950-53), Republika Koreja je ostvarila izuzetan privredni i društveni razvoj. Uprkos nedostatku prirodnih resursa i krajnje nepovoljnom međunarodnom okruženju, jedna od naj-siromašnijih zemalja u svetu je, u periodu od samo šest decenija, postala industrijski i tehnološki gigant, 13. svetska ekonomija i jedina zemlja koja je od primaoca postala davalac razvojne pomoći nerazvijenim zemljama. Južna Koreja je to ostvarila nesebičnim zalaganjem svojih građana i zahvaljujući razvoju industrije zasnovane na najsavremenijim tehnologijama, izgradnji infrastrukture i velikim ulaganjima u obrazovanje. Ovaj preobražaj se stoga često naziva „čudo na reci Han“ - po nazivu reke koja protiče kroz glavni grad Seul.

Sa svojih 50 miliona stanovnika na teritoriji nešto većoj od površine Srbije, Republika Koreja gaji prijateljske odnose sa našom zemljom. Ukupni bilatelarni odnosi su u usponu, a korejske firme poslednjih nekoliko godina otvorile su svoja predstavništva i fabrike u Srbiji, dok svetski poznate korejske kompanije Samsung, LG i Hyundai-KIA uživaju veliki ugled i poverenje građana naše zemlje.

Umetnička obrada bloka: akademski grafičari Jakša Vlahović i Marija Vlahović.

Stručna saradnja: Ministarstvo spoljnih poslova Vlade Republike Srbije.
Kataloške informacije
03. decembar 2014.
Umetnička obrada Jakša Vlahović i Marija Vlahović
Štampa: višebojni ofset „ZIN” Beograd; z.č. 13 1/4
Tiraž: 220,00 din (50,00 + 170,00) (višebojna) 15.000
Tabak: blok (2 marke)
Koverat sa žigom PD: 1
Nacrt: Motiv na marki nominale 50,00 din. levo u bloku, Narodna skupština Republike Srbije, zastava Republike Srbije, motiv na marki nominale, 170,00 din. desno u bloku, Seul kao glavni grad Republike Koreje, zastava Republike Koreje.
Veličina maraka u bloku: 42 x 29 mm.
Veličina bloka: 114 x 59 mm.
Važe neograničeno.

30. новембар 2014.

150 godina od rođenja Nikolaja Krasnova

Nikolaj Petrovič Krasnov (Moskva, 1864 - Beograd, 1939) bio je jedan od najznačajnijih arhitekata koji je svojim stvaralaštvom, kako u oblasti arhitekture i urbanizma, tako i u oblasti enterijera i primenjene umetnosti, ostavio značajan trag u izgledu i kulturi Beograda i Srbije između dva svetska rata. U Beograd je došao 1922. godine, posle trogodišnjeg izbegličkog boravka na Malti i zaposlio se u Ministarstvu građevina, gde je ostao do smrti 1939. U toku tih sedamnaest godina, Krasnov je zadužio Beograd velikim brojem reprezentativnih objekata bez kojih je danas gotovo nemoguće zamisliti glavni grad. Tu spadaju objekti Vlade Srbije i Ministarstva inostranih poslova, Arhiva Srbije i crkve Ružice na Kalemegdanu, dogradnja i preoblikovanje zgrade Ministarstva finansija i Jugoslovenskog dramskog pozorišta (nekadašnji „Manjež“), enterijeri Doma narodne skupštine, Kraljevog dvora na Dedinju, obalski mostovski piloni Mosta Kralja Aleksandra (sada Brankov most)...

Izvan Beograda, projektovao je i izveo kosturnicu srpskih vojnika na ostrvu Vidu, enterijer kapele na srpskom vojnom groblju na Zejtinliku u Solunu, Njegoševu kapelu i grobnu crkvu na Lovćenu, enterijer crkve Sv. Georgija na Oplencu u Topoli, Banski dvor na Cetinju... Čak i projekti koje nije realizovao, kao i oni koji pre svega pripadaju oblasti primenjene umetnosti, predstavljaju jedinstvena i dragocena ostvarenja, kao što su projekti za: zgradu Agrarne banke u Beogradu, novu zgradu Ministarstva finansija, rekonstrukciju zgrade Ministarstva građevina u Beogradu, lovački dom u Petrovčiću, vrtni paviljon sa reflektivnim jezerom u vrtu Kraljevog dvora na Dedinju, spomenik i niz spomen-obeležja na putu povlačenja srpske vojske kroz Albaniju, pa mnogobrojne nacrte za realizovanu ili nerealizovanu opremu crkava (ikonostasi crkve u Šilopaju, crkve vojnog groblja u Skoplju, kapele Sv. Andreja Prvozvanog u sastavu Kraljevog dvora na Dedinju...). Radio je i nacrte za crkveni tekstil, oltarsku opremu, nalonje, tronove, lustere, kandelabre, vandarme, nameštaj, pa i nakit, odlikovanja i diplome, funerarni dekor, čak i dekoraciju pogrebnog vozila za sahranu kralja Aleksandra Prvog. Rad Nikole (kako se potpisivao u znak zahvalnosti novoj domovini) Krasnova, srpskog i ruskog akademika, spada u sam vrh arhitektonskog i primenjeno-umetničkog stvaralaštva, a njegova je produktivnost ostala zapamćena kao svojevrsni fenomen u svom vremenu. Krasnov je sahranjen na ruskom nekropolju beogradskog Novog groblja.

Umetnička obrada maraka: Anamari Banjac, akademski slikar i Radomir Bojanić, akademski slikar.

Stručna saradnja: arh. Dragomir Acović.
Kataloške informacije
27. novembar 2014.
Umetnička obrada Anamari Banjac i Radomir Bojanić
Štampa: višebojni ofset „ZIN” Beograd
Tiraž: 23,00 din (višebojna) 20.000; 35,00 din (višebojna) 20.000; 70,00 din (višebojna) 20.000
Tabak: karnet
Maksimum karta: 4
Koverti sa žigom PD: 3
Veličina maraka u karnetu: 42 x 29 mm.
Veličina karneta: 114 x 59 mm.
Važi neograničeno.

20. новембар 2014.

Dečja marka 2014.

Gotovo sve poštanske uprave sveta svake godine objavljuju emisiju prigodnih poštanskih maraka pod nazivom Dečja marka. Motivi ovih maraka su najčešće omiljeni dečji ljubimci i junaci iz sveta bajki i literature, dečjih igračaka, crtanih filmova. Dečje marke mogu imati i obrazovne i vaspitne sadržaje u animiranom obliku, odnosno crtežom prikazane pojedine teme koje deca inače uče u školama: poznati naučnici i pojave koje oni izučavaju, istorijske ličnosti i događaji, sportski junaci, kućni ljubimci i odnos prema njima... Svi oni prikazani su na način koji je interesantan i razumljiv i maloj deci.

Tema ovogodišnjeg izdanja Dečja marka su basne – kratke priče u kojima se životinje ponašaju kao ljudi. Basne su i poučne priče, sažeto i na duhovit način ispričane, a sadrže značajne istine o životu. Basne koje su uzete za motive na markama, prikupio je i objavio Dositej Obradović, srpski prosvetitelj i basnopisac.

Motivi na markama: 23 din – Pas i njegova senka; 35 din – Lisica i gavran; 46 din – Petao i dragi kamen; 70 din – Kornjača i Orao.

Motivi na kovertama: a – Dva miša; b – Svinja i hrast.

Umetnička obrada maraka: akademski grafičari Jakša Vlahović i Marija Vlahović.
Kataloške informacije
17. novembar 2014.
Umetnička obrada Jakša Vlahović i Marija Vlahović
Štampa: višebojni ofset „ZIN” Beograd
Tiraž: 23,00 din (višebojna) 25.000; 35,00 din (višebojna) 25.000; 46,00 din (višebojna) 25.000; 70,00 din (višebojna) 25.000
Tabak: 8 + vinjeta
Koverti sa žigom PD: 2
Nacrti: Prikaz basne Pas i njegova senka; Prikaz basne Lisica i gavran; Prikaz basne Petao i dragi kamen; Prikaz basne Kornjača i orao.
Veličina maraka: 37,5 x 30 mm.
Važe neograničeno.

24. октобар 2014.

70 godina od oslobođenja Beograda

Bitka za oslobođenje Beograda ili Beogradska operacija je najveća i jedna od presudnih bitaka na Balkanu u toku Drugog svetskog rata.

U pripremama za bitku, Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije (NOVJ) je, uz podršku savezničke avijacije, presekla sve komunikacije nemačkoj Grupi armija E, koja je krenula iz Grčke, a iz Bugarske su na tlo Jugoslavije stupili delovi Trećeg ukrajinskog fronta Crvene armije SSSR. U operaciji je učestvovala Prva armijska grupa NOVJ, pod komandom generala Peka Dapčevića i Četvrti gardijski motomehanizovani korpus Crvene armije, pod komandom maršala Vladimira Ivanoviča Ždanova.

Borbe na teritoriji grada Beograda su trajale od 14. do 22. oktobra 1944. godine. Beograd je opkoljen s juga i istoka i udružene armije su dejstvovale živom silom, tenkovima, topovima i minobacačima. Beograd je pretrpeo velike materijalne štete, a oslobodilačke armije su položile ljudske žrtve. NOVJ je imala oko 2950, a Crvena armija oko 960 mrtvih boraca. Međutim, Vermaht je pretrpeo daleko veće materijalne i ljudske gubitke, imao je oko 17.000 mrtvih.

Bitka za oslobođenje Beograda je znatno doprinela bržem kraju rata u Evropi. Nemačke armije, koje su se povlačile iz Grčke i Albanije, više nisu mogle da koriste glavnu komunikaciju duž Vardara i Morave, već su bile upućene na daleko lošije planinske komunikacije preko Sandžaka, Bosne i Dalmacije. To je usporilo njihovo kretanje i povećalo ljudske i materijalne gubitke.

Stručna saradnja: Milorad Jovanović, PTT muzej, Beograd.

Umetnička obrada bloka: Radomir Bojanić, akademski slikar i Jakša Vlahović, akademski grafičar.
Kataloške informacije
20. oktobar 2014.
Umetnička obrada Jakša Vlahović i Radomir Bojanić
Štampa: višebojni ofset „ZIN” Beograd; z.č. 13 1/4
Tiraž: 220,00 din (50,00 + 170,00) (višebojna) 20.000
Tabak: blok (2 marke)
Koverat sa žigom PD: 1
Nacrt: Motiv na marki nominale 50,00 din. levo u bloku porušeni mostovi i zgrade u Beogradu stradali u ratu, motiv na marki 170,00 din. desno u bloku grafički prikaz sadašnjeg Beograda, zgrada Narodne skupštine, hram svetog Save.
Veličina maraka u bloku: 42 x 29 mm.
Veličina bloka: 114 x 59 mm.
Važi neograničeno.

21. октобар 2014.

Božić 2014.

Ceo hrišćanski svet praznik Rođenja Hristovog svetkuje 25. decembra. Budući da tri pravoslavne patrijaršije – Jerusalimska, Ruska i Srpska vreme računaju po Julija-nskom kalendaru, za njihovu pastvu, zbog razlike od 13 dana, ovaj praznik stiže 7. januara. Božić je jedan od najznačajnijih i najradosnijih hrišćanskih praznika, a njegova poruka je poruka mira i ljubavi.

Božić se kod nas slavi tri dana. To je pre svega porodični praznik, a običaji vezani za njega su brojni. Na dan uoči Božića, Badnji dan, unosi se badnjak od hrastovog drveta u kuću, pali se kandilo, prostire slama u koju se stavljaju slatkiši, suve šljive, orasi, šećer i novčići. Slama simbolizuje jasle u kojima je Isus Hristos rođen. Badnjak je simbol dugovečnosti i čvrstine trajanja hrišćanstva, kao i toplote ljubavi koju nam Hristos donosi svojim rođenjem i dolaskom na Zemlju. Na sam dan Božića, rano ujutru, zvone zvona na hramovima i objavljuju dolazak i rođenje Hristovo. Narod odlazi u crkvu na Božićnu liturgiju i svi se pozdravljaju rečima „Hristos se rodi“ i „Vaistinu se rodi“.

Motiv na marki nominalne vrednosti 23,00 dinara: Freska „Božićna himna“ iz manastira Žiča, 1309-1316. godina. Motiv na marki nominalne vrednosti 70,00 dinara: Centralni motiv freske „Božićna himna“ iz manastira Žiča – Bogorodica sa Hristom i note sa pesmom Damaskina Grdaničkog.

Grafička obrada maraka: Jakša Vlahović, akademski grafičar.

Stručna saradnja: Muzej Srpske pravoslavne crkve, Beograd, Narodni muzej i Galerija fresaka, Beograd.
 
Kataloške informacije
17. oktobar 2014.
Umetnička obrada Jakša Vlahović
Štampa: višebojni ofset „ZIN” Beograd; z.č. 13 3/4
Tiraž: 23,00 din (višebojna) 50.000; 70,00 din(višebojna) 50,000
Tabak: 25
Koverat sa žigom PD: 1
Nacrti: Freska „Božićna himna” iz manastira Žiča, 1309-1316god; Centralni motiv freske „Božićna himna” iz manastira Žiča – Bogorodica sa Hristom i note sa pesmom Damaskina Grdaničkog.
Veličina marke: 37,5 x 30 mm.
Važe neograničeno.

12. октобар 2014.

Nauka 2014.

100 godina od rođenja Petra Stevanovića (1914–1999)
Petar Stevanović, profesor geologije Univerziteta u Beogradu, redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti, predsednik Srpskog geološkog društva, naučnik svetskog renomea, poslednji je iz plejade učenika čuvenog srpskog geologa Jovana Žujovića.

Svoj radni vek otpočeo je 1938. godine u Prirodnjačkom muzeju kao kustos i rukovodilac Geološko-paleontološkog i Mineraloško-petrološkog odeljenja. Ratni period (1941–1945) proveo je u zarobljeništvu u radnom logoru Osnabrik u Nemačkoj. Pedagoški i naučno-istraživački rad započeo je 1946. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Doktorsku disertaciju „Donji pliocen Srbije i susednih oblasti“ odbranio je na Paleontološkom institutu u Moskvi (SSSR) 1948. godine. Bio je predavač na predmetima: Istorijska geologija, Uvođenje u samostalne geološko-paleontološke radove, Paleontologija, Metode biostratigrafsko-paleontoloških istraživanja, Stratigrafija Jugoslavije i Geologija kvartara. Autor je udžbenika: Istorijska geologija II – paleozojske periode, Istorijska geologija – kenozojske periode i Geologija kvartara.

Kao vrstan poznavalac stratigrafije tvorevina neogene starosti panonskog basena, izdvojio je dva nova potkata (vremenska intervala): Portaferrian (gornji pont) i Serbian (gornji panon) i identifikovao četrdeset za nauku novih taksona (vrste i podvrste školjaka i puževa). Tokom dugogodišnjih geoloških terenskih istraživanja otkrio je mnogobrojne, nove fosilonosne lokalitete na području grada Beograda, Kolubarskog basena, Kostolca, Krupnja, Koceljeva, Loznice i u Timočkoj Krajini. Dobro poznavanje nekoliko svetskih jezika (ruski, francuski, nemački) omogućilo mu je da uspešno prati dostignuća iz domena geologije i da učestvuje u radu međunarodnih ekspertskih timova i komisija. Njegov prvi rad štampan je 1937. godine a do 1999, objavio je preko 200 naučnih i stručnih radova.

Bio je član Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti, Slovenske akademije znanosti in umetnosti i Akademije nauka Bosne i Hercegovine, kao i počasni član Mađarskog geološkog društva i Paleontološkog društva SR Nemačke. Za svoj uspešni i plodonosni rad nagrađen je brojnim odlikovanjima i priznanjima (Orden rada sa zlatnim vencem, dve Oktobarske i Sedmojulska nagrada). Zahvaljujući velikoj radnoj energiji i samodisciplini ostvario je vrhunske naučne rezultate i dao svoj doprinos: razvoju i unapređenju geologije i geološke škole u Srbiji; obrazovanju i usavršavanju generacija geologa i paleontologa; afirmaciji i popularizaciji geologije i geoloških nauka; razvoju muzeologije i zaštiti i očuvanju geološkog nasleđa Srbije.

Stručna saradnja: Aleksandra Maran Stevanović, Prirodnjački muzej, Beograd.

200 godina od rođenja Josifa Pančića (Ugrine, 1814 – Beograd, 1888)
Kada je odlučio da se bavi botanikom Pančić nije ni slutio da će ga to odvesti u Srbiju gde će postati najčuveniji botaničar, i jedan od velikana srpske nauke. Prirodu je zavoleo još kao dete, i želja da o njoj nauči što više vodila ga je preko Gospića, Rijeke i Zagreba do Pešte, gde je studirao i doktorirao na Medicinskom fakultetu. U Srbiju je došao 1846. i tu ostao zauvek.

U svoja dva najznačajnija dela, Flora Kneževine Srbije (1874) i Dodatak Flori Kneževine Srbije (1884), naveo je čak oko 68% danas poznatih vrsta srpske flore. Njegovo najznačajnije otkriće je omorika (Picea omorika), do tada u nauci nepoznati endemični i reliktni četinar.

Iako je najznačajniji srpski botaničar i jedan od najvećih srpskih naučnika, Pančić je mnogo više od toga. Kao doktor medicine i sa znanjem nekoliko jezika (latinski, nemački, engleski, francuski, italijanski, španski) bio je jedan od najobrazovanijih ljudi tadašne Srbije. Začetnik je prirodnjačke misli i nauke u Srbiji jer je prvi: kompleksno istraživao prirodu, predavao prirodne nauke i bio profesor sledećoj generaciji čuvenih srpskih prirodnjaka, napisao udžbenike za prirodne nauke, stvorio stručnu terminologiju na srpskom jeziku za biljne i životinjske organe i geološke pojave, pisao o potrebi pažljivog korišćenja prirodnih dobara, napisao prve radove o fauni Srbije (štampane u Srbiji), osnovao Jestastvenički [Prirodnjački] kabinet čije su zbirke postale inicijalni fondovi Prirodnjačkog muzeja, osnovao prvu Botaničku baštu. Bio je poznata i uvažavana javna ličnost: prvi predsednik Srpske kraljevske akademije (danas SANU), šest puta rektor Velike škole, prvi upravnik Botaničke bašte, potpredsednik Narodne skupštine, državni savetnik, narodni poslanik. Zalagao se za unapređenje školstva i širenje obrazovanja i kulture. Bio je borac za mir i bratstvo među slovenskim narodima i kao lekar je učestvovao u svim oslobodilačkim ratovima koje je u to vreme vodila Kneževina Srbija. Postigao je sve to jer se celog života držao ubeđenja da: „Čovek sa znanjem može u mnogo prilika da bude od koristi nekome, ali da je neznanje uvek od štete celom društvu“.

Stručna saradnja: Olga Vasić, Prirodnjački muzej, Beograd.
 
Kataloške informacije
8. oktobar 2014.
Umetnička obrada Boban Savić
Štampa: višebojni ofset „ZIN” Beograd; z.č. 13 3/4
Tiraž: 23,00 din (višebojna) 25.000; 74,00 din (višebojna) 25.000
Tabak: 10
Koverti sa žigom PD: 2
Nacrti: Portret Petra Stevanovića, školjka Limnocardium; Portret Josifa Pančića, Pančićeva omorika Picea Omorika.
Veličina marke: 30 x 37,5 mm
Važi neograničeno.

5. октобар 2014.

Muzejski eksponati 2014.

Pojava grbova, znamenja pojedinaca ili određenih zajednica, vezuje se za srednji vek u Evropi. Prva pravila heraldike, nauke o grbovima, koja se odnose na izgled i namenu grbova, datiraju još iz 11. veka.

Srpska heraldika ima korene u heraldičkim znamenjima srednjovekovne srpske države i tadašnje vlastele, dok početak tzv. ilirske heraldike, odnosno heraldike južnoslovenskih zemalja, predstavlja zbornik grbova rađen oko 1590. godine za admirala Petra Grgurića Ohmučevića. Jedan od najstarijih sačuvanih prepisa ovog grbovnika, kome je izgubljen trag, je rukopisni Beogradski grbovnik II s početka 17. veka, koji se čuva u kolekciji Muzeja primenjene umetnosti u Beogradu od 1963. godine.

Beogradski grbovnik II ima uobičajen sadržaj za ilirske grbovnike. Sadrži 158 paginiranih strana sa predstavama grbova južnoslovenskih zemalja, država cara Dušana i Uroša, i grbova 141 plemićke porodice. Grbovi su slikani temperom, zlatom i srebrom (uz latinične legende u trakama ispod grbova), na papiru koji se, prema vodenim znakovima, prozvodio u Pragu ili Gracu od 1574. do 1603. Povez potiče s početka XIX veka. Grbovi su slikani veoma vešto, a u likovnom pogledu Beogradski grbovnik II, bez sumnje je najuspeliji grbovnik od svih poznatih prepisa.

Motiv na marki noninalne vrednosti 23,00 dinara: grb Nemanjića, nastao početkom 17. veka; motiv na vinjeti: grb Srbije, nastao početkom 17. veka; Motiv na marki nominalne vrednosti 69,00 dinara: grb Brankovića, nastao početkom 17. veka; motiv na vinjeti: grb Raške, nastao početkom 17. veka.

Motiv na noverti: grbovi Nemanjića i Lazarevića, rekonstrukcije prof. dr Aleksandra Palavestre.

Stručna saradnja: dr Aleksandar Palavestra, redovni profesor Odeljenja za arheologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu i Muzej primenjene umetnosti u Beogradu.

Grafička obrada maraka: Anamari Banjac, akademski slikar, Beograd.
Kataloške informacije
1. oktobar 2014.
Umetnička obrada Anamari Banjac
Štampa: višebojni ofset „ZIN” Beograd; z.č. 13 3/4
Tiraž: 23,00 din (višebojna) 45.000; 69,00 din (višebojna) 45.000
Tabak: 9 + vinjeta
Koverat sa žigom PD: 1
Nacrti: Grb Nemanjića, nastao početkom 17 veka; Grb Brankovića, nastao počekom 17 veka.
Veličina marke: 30 x 37,5 mm.
Važe neograničeno.

25. септембар 2014.

Dan marke 2014.

Sa pojavom pisane reči javila se i potreba da se napisana poruka i prenese. Stari Rimljani su posebnu pažnju posvećivali prenosu pisama kroz svoje carstvo. I sama reč pošta (posta, poste, post) vodi poreklo od latinskog glagola ponere, što znači postaviti, namestiti. Dok je u latinskom jeziku ova reč označavala pojam o mestu gde se nalazila putna stanica za promenu konja i odmor vesnika, danas je ona postala skoro univerzalni pojam koji obuhvata celokupnu poštansku ustanovu sa svim njenim mnogobrojnim funkcijama.

Pismo je vid pisane komunikacije među odsutnim licima, razgovor između pošiljaoca i primaoca, koji su prostorno razdvojeni. Ono služi za iznošenje misli, želja i osećanja, kao i za prenošenje obaveštenja i poruka. Svrha pisanja pisama bila je oduvek od velike važnosti, bilo lične, bilo državne, bilo opšte.

Pisana komunikacija u srednjem veku slabije je razvijena nego za vreme Helena i Rimljana, a najstarije poznato srpsko pismo je ono koje je Sveti Sava uputio studeničkom igumanu Spiridonu sa svoga putovanja u Svetu zemlju, oko 1230. godine. Zbog svog značaja i uloge, ne samo u poštanskom sistemu već i u razvoju društva, ovogodišnje tradicionalno izdanje „Dan marke” posvećeno je pismu.

Kao motiv na marki prikazano je preporučeno pismo iz 1868. godine upućeno iz Brze Palanke ispravno frankirano parom maraka od 40 para i markom od 20 para na pelir papiru sa likom knjaza Mihaila Obrenovića. Marke su poništene odgovarajućim uokvirenim žigom NAPLAĆENO, koji se u ovoj pošti koristio od sredine pedesetih godina 18. veka. Iznad maraka je odgovarajući žig PREPORUČENO, a sa strane okrugli crni žig BRZOPALANAČKA, koji je na pošti u Brzoj Palanci bio u periodu od 1863. do 1865. godine. Pismo (savijen omot) je prve stope težine, odnosno 1 1/2 drama, za koje je poštanska tarifa 20 para, preporuka 40 para i povratni recepis 40 para. Pismo je upućeno Carskom i Kraljevskom Austrijskom generalnom konzulatu u Beogradu i jedino je poznato pismo te vrste.

Umetnička obrada marke: Jakša Vlahović, akademski grafičar.

Stručna saradnja: Bora Stanković.
Kataloške informacije
23. septembar 2014.
Umetnička obrada Jakša Vlahović
Štampa: višebojni ofset „ZIN” Beograd; z.č. 13 3/4
Tiraž: 23,00 din (višebojna) 45.000
Tabak: 25
Koverat sa žigom PD: 1
Nacrt: Preporučeno pismo iz 1868. godine upućeno iz Brze Palanke ispravno frankirano parom maraka od 40 para i markom od 20 para na pelir papiru sa likom knjaza Mihajla Obrenovića.
Veličina marke: 37,5 x 30 mm.
Važi neograničeno.

12. септембар 2014.

100 godina od rođenja patrijarha srpskog Pavla

Patrijarh Pavle (na krštenju Gojko Stojčević) rođen je 11. septembra (na Usekovanje) 1914. godine u selu Kućanci, srez Donji Miholjac (Slavonija), od roditelja zemljoradnika. U rodnom mestu je završio osnovnu školu, nižu gimnaziju u Tuzli, a višu sa ispitom zrelosti u VI muškoj gimnaziji u Beogradu. Šestorazrednu Bogosloviju je završio u Sarajevu 1936. godine. Završio je Bogoslovski fakultet u Beogradu.

Drugi svetski rat ga je zatekao u vojsci. Kao izbeglica bio je u manastiru Sveta Trojica u Ovčaru. Za vreme okupacije bio je veroučitelj deci iz izbeglištva u Banji Koviljači, do 1944. godine. Obolevši tada, dolazi u manastir Vujan, gde je bio do 1946. godine da bi dve godine kasnije prešao u manastir Blagoveštenje u Ovčarsko-kablarskoj klisuri. Od 1949. do 1955. godine bio je sabrat manastira Rače vršeći razna poslušanja. U međuvremenu je jednu školsku godinu, 1950/51, proveo kao suplent Bogoslovije u Prizrenu, upravo kada je prva posleratna generacija stigla do bogoslovskog ispita zrelosti. U manastiru Blagoveštenju primio je monaški postrig 1948. godine.

Rukopoložen je u čin jerođakona iste godine, a u čin jeromonaha 1954. godine. Odlikovan je činom protosinđela 1954. godine. Na postidplomskim studijama na atinskom Bogoslovskom fakultetu bio je od Božića 1955. do maja 1957. godine. Tokom boravka u Grčkoj posebno se bavio novozavetnim studijama kao i pitanjima iz Liturgike, što mu je kasnije bilo od ogromne koristi u radu na izdavanju mnogih bogoslužbenih tekstova na crkvenoslovenskom i srpskom jeziku. Za episkopa raško-prizrenskog izabran je 29. maja 1957. godine. Ustoličen je 13. oktobra 1957. godine u Sabornoj prizrenskoj crkvi. Za strpljiv, pouzdan naučni rad na bogoslovskom polju, Bogoslovski fakultet mu je 1988. godine dodelio zvanje počasnog doktora bogoslovlja.

Episkop Pavle 1. decembra 1990. godine izabran je za patrijarha Srpske pravoslavne crkve. Novoizabrani Arhiepiskop pećki, Mitropolit beogradsko-karlovački i Patrijarh srpski G. Pavle ustoličen je sutradan, 2. decembra, u Sabornoj crkvi u Beogradu. U svojoj pristupnoj besedi novi Patrijarh je uputio verujućem srpskom pravoslavnom narodu, pravoslavnoj vaseljeni, hrišćanskom svetu i svim ljudima dobre volje poruku mira i ljubavi. U manastiru Pećke Patrijaršije, ustoličen je u tron pećkih patrijaraha 22. maja 1994. godine. Upokojio se na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, 15. novembra 2009. godine.

Umetnička obrada maraka: mr Boban Savić, akademski slikar.

Kataloške informacije
11. seprembar 2014.
Umetnička obrada Boban Savić
Štampa: višebojni ofset „ZIN” Beograd; z.č. 13 3/4
Tiraž: 23,00 din (višebojna) 25.000
Tabak: 8 + vinjeta
Koverat sa žigom PD: 1
Nacrt: Portret patrijarha srpskog Pavla, saborna crkva u Beogradu.
Veličina marke: 30 x 37,5 mm.
Važi neograničeno.

7. септембар 2014.

100 godina od bitke na Gučevu

Uz državne i vojne počasti na Gučevu kraj Loznice obeleženo je 100 godina od početka bitke za Kotu 708, bitke u kojoj je 60 hiljada srpskih ratnika 55 dana nadčovečanskim žrtvama sprečavalo prodor više od 130 hiljada austrougarskih vojnika u Srbiju.

Bitka na Gučevu vođena je u sklopu bitke na Drini od 8. septembra do početka novembra 1914. godine. Srpske trupe su oko 26. septembra stigle na Gučevo, ali kako ga nisu mogle osvojiti, utvrdile su se u neposrednoj blizini neprijateljskih linija.
Gučevska bitka poznata je kao jedna od prvih rovovskih bitaka iz Prvog svetskog rata. Srpski i austrougarski rovovi bili su na veoma maloj udaljenosti, koja je na pojedinim kotama iznosila pet do sedam metara. Na frontu od Šapca do Sokolske planine sukobljene strane su iskopale rovove na razdaljini od 300 do 150 metara, a na nekim mestima rovovi su bili udaljenosti svega 50 metara jedni od drugih. Na Eminovim vodama najmanje službeno zabeleženo rastojanje između dva rova bilo je svega 7 metara.

Neki rovovi su bili duboki i po dva metra, sa postavljenim nastrešnicama radi zaštite od šrapnela, protezali su se u obliku izlomljenih linija ivicama šume i preko njiva. Kako je nastupilo jesenje vreme, sa čestim kišama, vojnici su stanovali u zemunicama. Blatnjavi rovovi su obično bili puni vode pa su smišljani razni načini kako bi se ona eliminisala.

Ovako mala udaljenost između srpskih i austrougarskih rovova paralisala je je topove austrougarske artiljerije, koja je bila daleko nadmoćnija od srpske. Osnovni cilj austrougarske ofanzive, da se probije kroz centar i opkoli srpska krila, nije ostvaren i pored opšte nadmoći neprijatelja i početnih uspeha. Ipak, padom kota 708, Eminove vode i Kulišta, 6. novembra palo je i Gučevo, a jedinice kombinovane divizije morale su da se povuku na desnu obalu Štire. U borbama na Gučevu srpske trupe imale su znatne gubitke, ali su ostvarile cilj, parališući austrougarsku vojsku na tom delu fronta skoro dva meseca.

Srpska Vrhovna Komanda naređuje postepeno povlačenje Prve, Druge i Treće armije za odbranu Valjeva, nadajući se, da će u tom vremenu popuniti redove novim ljudstvom i da će stići očekivana municija iz Soluna. Opšte povlačenje ka Valjevu naređeno je 8. novembra, ali pod vrlo teškim okolnostima, jer se sa vojskom kretalo i sve stanovništvo, koje nije smelo čekati po drugi put austrijsku invaziju. Do 14. novembra, sve tri srpske armije bile su prikupljene za odbranu Valjeva i delimično popunjene regrutima, ali kako očekivana municija i ostala vojna oprema još nije stigla, Srpska Vrhovna komanda naređuje povlačenje svoje tri armije i to na desnu obalu Kolubare, njenu pritoku reku Ljig i na planinu Suvobor, što je uvod u Kolubarsku bitku, koja je otpočela već 16. novembra 1914. godine.