30. јул 2012.

Argenteus Gaj Galerija Valerija Maksimijana

Da bi povratio poverenje u monetarnu ekonomiju, Dioklecijan veliki reorganizator carstva dao je rimskom carstvu novi poredak na administrativnom i ideološkom području. Car postaje dominus-gospodar države a rimski građani postaju njegovi podanici.

Izmedju ostalog, obimnu novcanu reformu sproveo je 294. godine. U opticaj je uveo srebrni novac, argenteus i folis, novac od pozlaćene bronze. 

Argenteus koji je vredeo dvostruko više od prethodnog srebrnog novca, bio je slične težine i čistoće kao denar iz vremena cara Nerona. Kako je proizvodjen u vrednosti od 1/96 deo rimske funte, težine oko tri grama, na reversima nekih argenteusa vidi se broj XCVI.

Argenteusi su kovani u velikim kolicinama, ali nisu bili mnogo u opticaju van gradova. Dioklecijanova monterna reforma nije zaživela, inflacija je nastavila da raste, tako da je njihova proizvodnja prestala ubrzo posle kraja I tetrarhije 305. godine.

Pred nama je vrhunski primerak argenteusa rimskog imperatora Gaj Galerija Valerija Maksimijana (latinski Gaius Galerius Valerius Maximianus Augustus), rođenog na ovim prostorima oko 250. godine, Dioklecijanov savladar iz doba tetrarhije od 293. godine, do smrti 311. godine. Novčić je iskovan u periodu oko 305. godine, u kovnici u današnjoj Sofiji (Ulpia Serdica). Težina ovog argenteusa je 3.31 gram.
Avers:
natpis MAXIMIA-NVSNOBC (MAXIMIANVS NOB C), potret sa lovorovim vencem na glavi, koja gleda u desno;
Revers: 
natpis VIRTVS-MILITVM (VIRTVS MILITVM), prikaz otovrene kapije kastruma, bez kapije, sa tri kupole, ispod koje je epigraf •SM•SDS•, što ukazuje na kovnicu Serdica.

29. јул 2012.

Muzejski Eksponati – Arheološke Iskopine Gamzigrad – Romulijana

Na zasedanju Komiteta za svetsku baštinu na Novom Zelandu, 29. juna 2007. godine, u listu svetske kulturne i prirodne baštine Uneska uvršćeno je arheološko nalazište Romulijana. Tim povodom, a u okviru tradicionalnog izdanja "Muzejski eksponati 2007.", Pošta Srbije emitovala je 21. septembra 2007. godine dve prigodne poštanske marke nominale po 46 dinara s motivima tog nalazišta. 
Prema navodima Komiteta, Romulijana predstavlja jedinstveno svedočenje o rimskoj graditeljskoj tradiciji u periodu svoga nastanka. Romulijana je arheološko nalazište utvrđene palate, koje se nalazi u istočnoj Srbiji, nedaleko od Zaječara i sela Gamzigrad. Kompleks pripada posebnoj kategoriji spomenika rimske dvorske arhitekture, vezane isključivo za oblik carske vladavine poznat pod imenom tetrarhije.

Palata je podignuta po zamisli imperatora Gaja Valerija Galerija Maksimijana, krajem III i početkom IV veka, kao testamentarna gradnja. To je mesto gde je rimski imperator sahranjen i uvršćen među bogove. Kompleks je dobio naziv po Galerijevoj majci Romuli, čije je poreklo bilo iz ovih krajeva. To arheološko nalazište naziva se još i Gamzigrad, prema mestu koje se nalazi u njegovoj blizini.

Dva utvrđenja, kao i građevine koje se za njih hronološki vezuju, podignuta su od 297. do 311. godine. Prostor unutar bedema je podeljen glavnom komunikacijskom osom, od severa prema jugu.

Severna polovina obuhvata kompleks carske palate s malim hramom i žrtvenikom lociranim u dvorištu. Na južnoj polovini nalaze se objekti za javnu upotrebu, veliki Jupiterov hram, terme i horeum. Arhitekturu palate dopunjuju podovi u mozaiku, sa apstraktnim i figuralnim motivima, visokog kvaliteta izrade.

Jedan kilometar istočno od palate, na brdu Magura, smešten je kompleks sakralnih objekata, koji čine carski mauzoleji i konsekrativni spomenici posvećeni imperatoru Galeriju i njegovoj majci Romuli. Na pristupnom putu Romulijani takođe se nalaze ostaci monumentalnog tetrapilona.

Palata je otkrivena krajem XIX veka, a sistematska istraživanja počela su 1953. godine. Od 2005. godine arheolozi iz Nemačke i Srbije vrše sistematska premeravanja te kasnoantičke carske palate.

Na kongresu na Novom Zelandu u svetsku baštinu Uneska uvršćene su 22 nove kulturnoistorijske ili prirodne celine, među kojima i čuveni most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, dok su četiri izbrisane. Lista svetske baštine danas ima ukupno 851 celinu, od kojih je 660 kulturnih, 166 prirodnih i 25 kombinovanih.

Umetničku obradu maraka uradila je Marina Kalezić, akademski slikar iz Beograda, a stručnu saradnju pružio je Brana Stojković iz Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Beogradu. Marke su štampane tehnikom višebojnog ofseta u novosadskoj štampariji "Forum", u tiražu od 28.000 kompletnih serija. Šalterski tabak sadrži devet maraka i vinjetu.

Na dan emitovanja serije DP "Jugomarka" pustila je u opticaj prigodan koverat prvog dana sa prigodnim žigom pošte 11101 Beograd.
 

20. јул 2012.

U Rastuškoj pećini pronađene kosti nosoroga

Pećina Rastuša jedino je pećinsko nalazište u severnobosanskoj regiji, a nalazi se 12 kilometara severozapadno od Teslića i Banje Vrućice, na 370 m nadmorske visine. Sastoji se od prostranog kanala i nekoliko manjih sporednih, ukupne dužine 440 m. U speleološkoj literaturi poznata je kao najbolje istražena pećina Republike Srpske, dok je arheološki i paleontološki istražena samo delimično. Istraživanja su na ovoj lokaciji vršena nekoliko puta, a podaci su sadržani u iz­vje­štajima iz 1971, 1973, 1974. i 1978. godine. Generalno, pećina Rastuša je razgranata, gotovo potpuno ravna pećina s atraktivnim pećinskim nakitom: salivima, pećinskim hijeroglifima, stalaktitima i bigrenim kadama. Rastuša je stanište dvije vrste slijepih miševa, a dosadašnja arheološka istraživanja (1972. i 1988.) dala su materijalne dokaza o boravku čovjeka u ovoj pećini još za vrijeme paleolita.

Ove godine, po treći put, pećinu Rastušu posjetila je ekipa arheologa sa Univerziteta Kembridž, sa doktorom Prestonom Miriklom na čelu, prenose agencije.

Posle pronalaska kostiju špiljskog medveda koji je imao brlog u pećini, kostiju jelena, zatim špiljskog lava, imamo dokaze da su tu živeli još i dabrovi, losovi... Ono što nismo očekivali je – nosorog. Da li su oni došli u pećinu radi lova na čoveka ili su ga donele naplavine, još ne znamo. Ovo je najznačajniji otkriće, jer je potpuno neočekivano. Predstoje detaljne analize kostiju da bismo utvrdili da li je u pitanju vunasti nosorog, koji je vezan za hladno vreme, ili neki drugi nosorog.
Prvi arheološki radovi počeli su ranih sedamdesetih godina, a ekipu je predvodio akademik Mirko Malez, koji je bio palentolog i geolog. Oni su otvorili sonde na više mesta u pećini. Otkrili su ostatke špiljskog medveda i dva artefakta od kremena, za koje su pretpostavili da pripada kulturi orinjasten. To je kultura vezana za modernog čoveka, za one koji su došli u Evropu 30.000 – 35.000 godina pre nove ere. 

Sledeća istraživanja usledila su 1988. godine, a njima je rukovodila arheolog Zilka Kujundžić. Zbog izbijanja rat u BiH, ona nije objavila svoje radove.

Arheolozi su ponovo ušli u Rastušu 2010. godine. Prva kampanja trajala je desetak dana, otvorili smo tri sonde u pećini. Prva je bila dosta duboko i bila je povezana sa starom sondom koju je otvorio Mirko Malez. Našli smo velike količine ostataka špiljskog medveda i kremenske artefakte koji po obradi i tehnologiji mogu pripadati periodu musterijena. Musterijen je svugde vezan za neandertalce. Otvorili smo i jednu sondu blizu ulaza u pećinu. Sve sonde su dale rezultate. sonda kod ulaza dala rezultate koje možemo vezati za lovce koji su ovde bili posle otapanja glečera, tu su tragovi ljudi od 10.000 godina pre nove ere. Zadnji ostaci povezuju se sa poljoprivrednicima koji su došli u Bosnu. Kosti špiljskog medveda su starije od 30.000 godina pre nove ere. Radimo na tome da uhvatimo taj prelaz od neandertalca ka modernim ljudima.

Druga sezona istraživanja bila je 2011. godine.  Kopalo se 14 dana i fokusirali smo se na dve sonde, proširili smo ih da bi išli dublje – špiljski lav, los, divlje goveče... Nađeni su i artefakti. Ove godine u sondi kod ulaza pronađen je bogat sloj sa musterijenskim alatima i otpad koji pokazuje kako su pravili artefakte. Pronađeno oko 500 takvih alatki tokom tri sezone rada

10. јул 2012.

65 godina Jugotona

Prva diskografska kuća osnovana na prostoru Jugoslavije je Jugoton. Osnovan je 10. jula 1947. godine u Zagrebu, na temeljima nacionalizovanog Elektrotona. Prvu ploču izdaju iste godine, singlica pod kataloškim brojem "J-1001", na kojoj se nalaze dve dalmatinske tradicionalne pesme "Ti tvoji zubići" i "Jedan mali brodić" u izvedbi "Zagreb Male Quinteta".

3. јул 2012.

Nastavak iskopavanja nekropole kod Sečnja

Novi, dragoceni nalazi potvrđuju raniji zaključak da je srednjovekovna nekropola u ataru Sečnja iz perioda od 10. do polovine 13. veka, potvrdila je istraživačka ekipa Narodnog muzeja u Zrenjaninu na čelu sa kustoskinjom Snežanom Marinković. U prilog tome govore prvenstveno fragmenti keramike, odnosno kotlića, kao i ostali eksponati sa prepoznatljivim ornamentima ranog srednjeg veka.

- Pretprošle godine smo na lokalitetu u Sečnju radili deset dana, prošle dvadeset, a sada ćemo ostati mesec dana. Na otkrivenoj srednjovekovnoj nekropoli locirano je još 12 grobova, bez grobnih konstrukcija, orijentacije zapad-istok, kao i u prethodnim slučajevima. Pronađeni skeleti veoma su dobro očuvani, grobni prilozi su malobrojni, ali je bilo i vrednih ovogodišnjih nalaza. Pronašli smo vrh od noža, minđuše, kopču i bronzane aplikacije, kao i fragmente grnčarije – objašnjava Marinkovićeva.

- Potvrđuje se i naša pretpostavka da se nekropola rasprostire na oko hiljadu kvadratnih metara. Do sada je ispitano oko 200 kvadrata. Dalja istraživanja na nekropoli trebaju se nastaviti što pre, ali se u sledećim godinama mora tragati i za lokacijom naselja i eventualno crkve. Krupne opeke koje su nalažene u prošlogodišnjoj kampanji, upućuju na pretpostavku da je u blizini bio možda i takav građevinski objekat – napominje Marinkovićeva.