31. децембар 2011.

СРЕЋНА НОВА ГОДИНА!

30. децембар 2011.

Nove novčanice u opticaju

Narodna banka Srbije pustila je u opticaj novi apoen novčanice od 2.000 dinara na čijem se licu nalazi portret Milutina Milankovića, svetski priznatog naučnika, a na naličju njegova figura s fragmentima stilizovanih prikaza iz dela znamenitog geofizičara, građevinskog inženjera, klimatologa, astronoma.
U opticaju su i novčanice od 500 i 1.000 dinara koje na licu zadržavaju isto likovno rešenje, dok im je na naličju izmenjen Veliki grb Republike Srbije.

Izmena je u skladu sa Uredbom o utvrđivanju izvornika Velikog i Malog grba, izvornika zastave i notnog zapisa himne Republike Srbije. Izmenjena je i godina izdanja (2011).

Novčanica od 500 dinara biće paralelno u opticaju s prethodnim izdanjima te novčanice iz 2004. i 2007. godine. Novčanica od 1.000 dinara biće paralelno u opticaju s prethodnim izdanjima novčanice iz 2003. i 2006. godine.

Puštanjem u opticaj novčanica od 500, 1.000 i 2.000 dinara NBS će obezbediti odgovarajući obim, kvalitet i apoensku strukturu novčanica u opticaju i zadovoljiti redovne godišnje potrebe gotovinskog platnog prometa, navela je Narodna banka Srbije.
 

29. децембар 2011.

Na nalazištu u Torinama pronađena figurina stara 5.000 godina

Arheološki tim Polimskog muzeja iz Berana započeo je letos sanaciju i zaštitu arheološkog nalazišta Torine u Radmanskoj klisuri.

Arheološki tim Polimskog muzeja iz Berana na lokalitetu Torina naišao je sasvim slučajno na veoma značajno arheološko nalazište, koje će prema procenama stručnjaka, promijeniti dosadašnja naučna saznanja o kulturnim uticajima na tom prostoru kroz razna vremenska razdoblja.

Na lokalitetu Torine u Radmanskoj klisuri pronađena je, između ostalog, ženska figurina, neprocenjive vrednosti, iz perioda 3000. godine pre nove ere.

Direktor Polimskog muzeja, arhelog Predrag Lutovac, rekao je da se radi o reprezentativnom nalazu, koji umnogome menja dosadašnja naučna saznanja.

"Ova figurina je karakteristične petougaone glave. Torzo je vrlo realistično prikazan, sa svim ženskim atributima", rekao je Lutovac i dodao da je figurina sa lokaliteta Torine po svom obliku slična onima koje su nađene na Kosovu, na arheološkim lokalitetima Fafos i Predionica, ali da se, ipak, od njih razlikuje.

"Figurine koje su tamo pronađene su odevene. Ova koju smo mi pronašli na ovom lokalitetu je naga i nema urezanih motiva i ukrasa", rekao je Lutovac.

Kako je dodao, ranije su na lokalitetu Berankrš u Beranama pronalažene fragmentovane figurine koje su, takođe, bile dosta stilizovane, ali ova sa Torina je jedinstvena, jedina koja je realistički urađena i starija.

"Nesumnjivo je da ženska figurina sa Torine potiče iz perioda Vinča-Pločnik. To je od tri do tri i po hiljade godina pre nove ere", objašnjava Lutovac.

Metar zemljanog kulturnog sloja
Direktor Polimskog muzeja je rekao da takozvana ukupna kulturna stratifikacija na arheološkom lokalitetu Torine pokazuje da je najdublji kulturni sloj upravo vinčanski.

"Istraživali smo po dubini od svega metar i dvadeset centimetara. Najdublji kulturni sloj je vinčanski iz faze Vinča-Pločnik. Potom se hronološki sedimenti ređaju sve do finalnog bronzanog doba, oko hiljadu i petsto godina pre nove ere. Taj metar zemljanog kulturnog sloja je sačuvao podatke od oko dvije hiljade godina i na najbolji način dokumentovao kraj neolitske kulture i početak korišćenja metala, bakra i bronze", priča Lutovac.

Arheološki tim Polimskog muzeja iz Berana započeo je letos sanaciju i zaštitu arheološkog nalazišta Torine u Radmanskoj klisuri, koje su meštani sela Radmanci nenamerno oštetili. Naime, oni su pokušali da probiju put i prešli teškim mašinama preko ovog arheološkog lokaliteta.

Kako dodaje Lutovac, već sa prvim sondama na tom lokalitetu je otvoren prostor bronzanodobske kuće sa jasno vidljivim ogšnjištem, oko koga je nađen veliki broj celih keramičkih sudova, koštanih alatki, pijuka od jelenskih rogova i dvije bušene kamene sekire. Arheološki ostaci iz bronzanog doba pronađeni su na dubini od svega 50 centimetara.

„Sve ukazuje na to da se ovde nalazilo letnje sezonsko naselje, za izdizanje stoke, jer je u bronzanom dobu već stočarstvo bilo razvijeno. Dakle, ljudi koji su ovdje živeli, imali su neko stalno stanište koje bi trebalo tražiti u Polimlju, ili čak u basenu Skadarskog jezera“, kaže direktor Polimskog muzeja.

Pod uticajem bubanjsko-humske kontinentalne kulturne grupe
Prema njegovim rečima, na osnovu onoga što je ovih dana nađeno, kao što je kalup za livenje bronzanih bodeža egejskog tipa, moglo bi se zaključiti da se radi o finalnom bronzanom dobu koje pripada takozvanoj prelaznoj zoni između Crne Gore i istočne Hercegovine.

"Ovo je bez sumnje krajnja destinacija do koje dopiru uticaji bronzanog doba i bronzanodopskih kultura sa primorja", tvrdi Lutovac i dodaje da se u dosadašnjoj literaturi smatralo da mlađe neolitske kulture smenjuje takozvana nakovanjska kultura, koja se javlja u primorskoj zoni, od Dalmacije do Skadra.

"Rezultati dobijeni na lokalitetu Torine, međutim, nesumnjivo ukazuju i na jednu južnobalkansku kulturnu grupu koja zahvata postor istočne Srbije i pruža se od Homoljskih planina, preko Kosova i naših prostora, do lokaliteta Malić u Albaniji. Pored nakovanjske kulture koja dolazi sa primorja, naša istraživanja su pokazala da je Polimlje bilo i pod uticajem bubanjsko-humske kontinentalne kulturne grupe. Te dvije kulturne grupe se ovdje na području Polimlja i Berana susreću i prožimaju, formirajući posebnu kulturu", rekao je Lutovac.

Da zaživi novi Zakon o zaštiti kulturnih dobara
On objašnjava da je jedan od vrednih eksponata koji je nađen i deo kalupa posebne vrste bronzanih bodeža, takozvanog mikenskog tipa.

"Vrlo je značajan podatak da je pre nekoliko godina u istraživanju, koje sam ja radio u Momišićima kod Podgorice, u jednoj praistorijskoj humci pronađen jedan bodež koji je najverovatnije i liven u ovom kalupu pronađenom sada na Torinama kod Berana", priča Lutovac.

Lutovac smatra da što prije treba da zaživi novi Zakon o zaštiti kulturnih dobara Crne Gore.

„Mi ćemo sav ovaj materijal koji smo do sada pronašli prikazati na jednoj izložbi u Petnjici. Želimo da ljudi tog kraja shvate kakvo bogatstvo imaju u svojoj blizini, jer to oni sami najbolje mogu da čuvaju. Da se ne odnosi kao što je do sada odnošeno i da ovaj čitav kraj jednog dana postane turistička atrakcija“, kaže Lutovac.

U nepovrat otišlo mnogo materijala
Cilj poslednjih arheoloških radova na Torinama, prema rečima Lutovca, pre svega je da se sanira deo koji je oštećen pre nekoliko godina kada su neki meštani sela Radmanci pokušali da probiju put i prešli teškim mašinama preko ovog arheološkog lokaliteta.

Lutovac podseća da je ova kulturna institucija podnela tada krivične prijave protiv vinovnika vandalizma, ali da druge institucije sistema nisu bile u stanju da počinioce kazne.

Sa ovog lokaliteta u međuvremenu je u nepovrat odneseno ko zna koliko arheološkog materijala, najčešće keramike. Neretko i u inostranstvo, gde su se ljudi čudom čudili kako je moguće nesmetano do toga doći i po poljanama, kao poljoprivredni proizvod, kupiti arheološke artefakte stare pet hiljada godina.

Istraženo samo 50 kvadrata
Lutovac objašnjava da je lokalitet Radmanci, sa čuvenom zazidanom pećinom, odnosno utvrđenjem, nadomak Petnjice, 15 kilometara od Berana, najvredniji i najbogatiji u Crnoj Gori iz doba eneolita, odnosno mlađeg bronzanog doba, između trećeg i drugog milenijuma pre nove ere.

Direktor Polimskog muzeja podseća da su na tom lokalitetu već ranije pronađeni ogrlica od vučjih zuba, bakarne igle, keramika i slično. Arheološki lokalitet se prostire na pola hektara, na nadmorskoj visini od 1.200 metara, a do sada je istraženo svega 50 kvadrata. Dalja istraživanja biće nastavljena na proleće.


2011 - godina zlatnih medalja u odbojci

Godinu na samom izmaku naša pošta je zaokružila sa dva filatelistička bisera: puštena su u opticaj vanredna izdanja prigodnih maraka u čast osvajanja evropskih zaltnih medalja u odbojci - u muškoj i ženskoj konkurenciji. Marke nominale 22 dinara, koje su naši filatelisti nestrpljivo očekivali nakon pobeda u finalima, pojavile su se na šalterima pošta prošle nedelje. Time je nastavljena tradicija da u poslednjem mesecu izađu izdanja u čast sportskih uspeha.

Prošle godine bila je to marka koja je ovekovečila osvajanje Dejvis kupa. Ali, za razliku od tog tiraža, marke odbojkaša su emitovane u dovoljnom broju, po 25.000 komada, pa nema nervoze oko nabavke kao što je bio slučaj sa markama posvećenim teniserima.
Šampioni Dejvis kupa BGD 2010.
likovno rešenje maraka uradila je slikarka Marija Kalezić. Štampane su u novosadskoj štampariji Forum tehnikom višebojnog ofseta. Na dan puštanja maraka u opticaj na pošti 11101 Beograd bio je u upotrebi prigodan žig prvog dana.

Marke su štampane u šalterskom tabačiću od osam, dok je na centralnoj poziciji tabačića odštampana vinjeta. Na markama su prikazani detalji iz odbojke, kako u ženskoj tako i u muškoj konkurenciji i znak Odbojkaškog saveza Srbije. Vinjete su obe strane medalje.

U 2011. godini na 18 evropskih i svetskih takmičenja, od juniorske do seniorske konkurencije, nacionalne selekcije u dobojci osvojile su 15 medalja.

Na šest evropskih prevenstava sve naše selekcije osvojile su šest medalja. Zbog toga ovo izdanje nosi zvanični naziv "2011 - godina zlatnih medalja u odbojci". Najznačajnije su zlatne medalje koje su osvojili seniori na Evropskom prvenstvu u Beču i seniorke na Evropskom prvenstvu u Beogradu.

Prva naša marka emitovana je 1995. godine povodom 100 godina odbojke u svetu. Ovim izdanjem podsećamo se na vek istorije odbojke, čija je porodica tada brojala 210 članova (zemalja), a koju je 1895. godine osnovao Vilijam Morgan. Svetska odbojkaška federacija raspisala je konkurs za biranje najlepše marke među onima koje se izdaju povodom 100 godina odbojke u svetu. Naša marka ušla je u najuži izbor.
Uspeh naših odbojkaša 2000. godina na Olimpijskim igrama u Sidneju obeležen je blokom nominale 30 dinara. Kao motiv prikazani su igrači. Bronzana medalja sa Olimpijade u Atlanti 1996. godine takođe je obeležena na radost filatelista.
Godina 2001. zlatnim slovima je ostala upisana za timske sportove. I košarkaši i odbojkaši postali su prvaci Evrope. Izdate su serije sa dve marke. Na marki posvećenoj odbojkašima prikazan je igrač koji smečuje i igrač sa ispruženim rukama u bloku. Autor sva tri likovna rešenja je slikar Radomir Bojanić.

Nisu samo osvojene medalje bili povodi za emitovanje maraka sa motivima odbojke. Godine 2005. prvi put u istoriji odbojke Evropsko prvienstvo organizovale su dve zemlje - Srbija i Italija. Povodom tog prvenstva naša pošta emitovala prigodnu marku. Poslednja marka sa motivom odbojke, pre ovog izdanja posvećenog zlatnim medaljama, emotivana je u septembru povodom ovogodišnjeg prvenstva Evrope za odbojkašice.





27. децембар 2011.

Muzej vazduhoplovstva prodaje Lokid P-38

Muzej vazduhoplovstva u Beogradu na korak je od odluke da proda svoj jedini primerak čuvenog američkog aviona iz Drugog svetskog rata Lokid P-38. Ovaj istorijski lovac jedan je od četiri primerka u Evropi. Za ovaj izuzetno vredan avion zainteresovan je američki Muzej avijacije „Korona“ iz Kalifornije.

Uprava Muzeja vazduhoplovstva iz Beograda tvrdi da je prodaja aviona Lokid P-38 najbolje rešenje. Direktor Predrag Grandić napominje da su pribavljene sve neophodne dozvole za prodaju.

Nova dobijen od prodaje aviona „lokid“ jedini je način da se spasu ostali vredni eksponati Muzeja vazduhoplovstva. Za 230.000 dolara može da se uspori dugogodišnje propadanje ove ustanove, koje je pod znak pitanja dovelo opstanak oko 200 izloženih letelica.

Ovo je osnova odbrane uprave Muzeja vazduhoplovstva, koja je donela odluku da proda izuzetno vredni primerak američkog lovca iz Drugog svetskog rata. Kupac iz inostranstva, osim novca, za „lokid“ daće i repliku letelice „blerio“, identične prvom srpskom ratnom avionu. Na ovaj korak, kako objašnjavaju u Muzeju, odlučili su se, jer je voda došla do - grla.

- Muzej je u izuzetno teškoj situaciji, koju će donekle da popravi ugovorena prodaja delova ovog aviona - kaže Predrag Grandić, direktor Muzeja. - Posao sa kupcem „Korona del Mar“ iz Kalifornije obavljen je u skladu sa Zakonom o kulturnim dobrima i Statutom muzeja. - Pribavljena su sva stručna mišljenja, saglasnosti i dozvole od svih instutucija. Nismo srećni što razmenjujemo sačuvane delove „lokida“. Činjenica je i da ovaj avion u našim uslovima nije moguće sastaviti i izložiti u muzejskoj postavci.

Grandić napominje da Muzej nije budžetska kuća i da je osuđen da samostalno obezbeđuje finansijska sredstva. On tvrdi i da će u Surčinu ostati vredni delovi aviona, koji će na svetlo dana biti izloženi sledeće godine.

I prvi čovek Upravnog odbora Muzeja Sreto Malinović ističe da je sva potrebna procedura za izvoz ovog aviona - ispoštovana.

- Posao sa Amerikancima je dobar - napominje Malinović. - „Blerio“ je avion koji mi nemamo i ta replika će zauzeti mesto koje joj pripada u Muzeju. Od „lokida“ imamo samo gomilu delova, koje je u Srbiji nemoguće sklopiti.

Da bi ovaj avion izašao iz zemlje po zakonu bilo je potrebno da se sa tim saglase Muzej nauke i tehnike i Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. Ova ustanova dala je zeleno svetlo za izvoz ovog aviona, čime je „lokid“ overio kartu za SAD.

Stručni savet muzeja, međutim, predlog o prodaji „lokida“ u poslednjih nekoliko meseci dva puta je odbijao. Svoj stav Savet je utemeljio u činjenici da su delovi američkog lovca zavedeni kao „zaštićeni muzejski predmeti“.

Prodaja američkog aviona muzeju u Kaliforniji otvorila je i pitanje dugoročnog odnosa države prema Muzeju vazduhoplovstva. Staklena kugla u Surčinu gotovo je jedinstveni primer u svetu, da se muzej ovakvog značaja ne finansira iz budžeta. Jedini stalni izvor prihoda su ulaznice, a ponešto „kapne“ i od svega četiri preduzeća koji kao donatori pomažu Muzej.

- Muzej nema svog titulara, niti je sasvim jasno ko je osnivač - navode u upravi Muzeja. - Od 19 preduzeća koja su ga osnovala mnoga više ne postoje. Vojska pomaže njegovo izdržavanje, tako što prosleđuje viškove svojih letelica, koje Muzej kasnije prodaje.

Velikom broju letelica, zbog nemaštine, preti propadanje zbog vlage i neodržavanja. Velelepna zgrada u Surčinu nema grejanje, protivpožarnu, niti zaštitu od udara groma, kao ni osvetljenje. U najgoroj situaciji su letelice u depou. Ovaj podrum godinama služi kao skladište letelica i delova, od kojih većina nikada neće izaći na svetlo dana. Među njima su i izuzetno retki primerci aviona „fijat“ i „mustang P51“.

UPRAVA “PRESKOČILA“ SAVET
Na vest o prodaji američkog lovca reagovao je i predsednik Zajednice udruženja muzeja nauke i tehnike Bratislav Petković. On negira da je Savet Muzeja vazduhoplovstva dao saglasnost da „lokid“ otputuje u Ameriku.

- Uprava Muzeja je „preskočila“ Savet, Muzej nauke i tehnike i obratila se direktno Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture - ukazuje Petković. - Ova ustanova izdala je rešenje da avion može da se izveze. Za to međutim, nije nadležna, već je jedina adresa za tu vrstu saglasnosti Ministartvo kulture. Zavod je, prema propisima, ovlašćen samo da da svoje mišljenje.

Ideju o prodaji američkog „lokida“, međutim, iz sveg glasa osuđuju stručnjaci za avijaciju i poznavaoci istorije vazduhoplovstva. Oni ističu da je „kanibalizam“ najgore rešenje za muzejske eksponate.

Bojan Dimitrijević, istoričar i nekadašnji pomoćnik ministra odbrane, kaže da je „lokid P-38“ izuzetno važan za svetsku istoriju avijacije i da bi prodajom ovog lovca Srbija izgubila vrlo značajan kulturni i istorijski eksponat.

- Avion mora da ostane u našoj zbirci, jer je on nacionalno blago - smatra Dimitrijević. - Nije tu bitna nikakva materijalna dobit. Ovaj avion je od neprocenjive važnosti za Srbiju, ali i na svetskom nivou.

Da bi prodaja aviona „lokid“ bila težak udarac za istoriju vazduhoplovstva smatra i Mario Hrelja, pilot i kolekcionar starih aviona. On ističe da je neprihvatljivo da se Muzej vazduhoplovstva pod vrlo sumnjivim okolnostima odriče vrednog eksponata.

- Nije reč o razmeni aviona, nego o goloj prodaji za sitan novac - smatra Hrelja. - Slični avioni u svetu vrede i do dva miliona evra. Muzej ima obavezu da pare za održavanje eksponata traži na drugom mestu, a ne da do njih dolazi rasipanjem godinama sticanog blaga.

Američki lovac „spava“ u surčinskom muzeju još od osamdesetih godina. Tada je dopremljen sa Mašinskog fakulteta, gde se koristio za nastavu. On je rastavljen na delove, a do danas je sačuvano više od polovine autentičnih delova ove letilice. Autentičnan je kompletan trup, deo krila i točak. Ostatak delova izgubljen je u njegovim prethodnim selidbama.

Stanje u muzejskom depou u kome se, pored „lokida“, čuva desetak prvorazrednih aviona, najblaže rečeno je - katastrofalno. Oni su „parkirani“ u podrumu u kome su razbacani delovi desetak aviona. Svakodnevno su izloženi vlagi i propadanju. Njihov najveći neprijatelj je kiša koja se direktno na avione sliva sa dotrajalih stepenica.
PAO U POSLEDNJOJ BORBI
Surčinski „lokid“ tokom Drugog svetskog rata bio je u sastavu jedinica avijacije SAD, koje su kraj borbi dočekale u Evropi. Ovim avionom, početkom aprila 1945. godine, upravljao je pilotski as Majkl Brezas. Tokom jedne od polsednjih borbi pogođen je iznad mađarske granice. Spas je pronašao na aerodromu u Somboru.


24. децембар 2011.

Božić 2011.

Marke sa motivom Božića emituju skoro sve poštanske uprave u državama gde je hrišćanstvo dominantna veroispovest. Naša pošta je u okviru tradicionalnog izdanja, sredinom ovog meseca, izdala dve prigodne marke nominale 22 i 112 dinara posvećene jednom od najvećih hrišćanskih praznika.

Sve poštanske uprave, u cilju veće zarade od filatelista, emituju pojedina izdanja sa većom nominalom od uobičajene, ali to ne bi trebalo da budu marke za masovno lepljenje. Kako je već pisano, kada se pogleda Program izdavanja pirgodnih maraka uočava se da su dve najskuplje marke one namenjene uskrsu i Božiću.

Ukoliko neko želi da pošalje čestitku u inostranstvo sa ciljem da čestita Božić, on neće imati odgovarajuću marku da zalepi na pismo, a smisao ovog izdanja je upravo u tome.

Da naš izdavač maraka nije slučajno napravio grešku sa nominalom pokazuje i tiraž koji je najmanji u poslednjih nekoliko godina kada je reč o markama posvećenim najradosnijem hrišćanskom prazniku. Tako je marka nominale 112 dinara štampana u tiražu od 25.000 komada a tiraž marke nominale 22 dinara je 215.000 komada. Na dan izlaska maraka izdat je i prigodan koverat sa žigom pošte 11101 Beograd.

Motiv na mraki nominale 22 dinara je ikona "Rođenje Hristovo", nastala oko 1780. godine, u radionici Jakova Nedića. Motiv na marki nominale 112 dinara je ikona "Rođenje Hristovo" iz perioda između 1818. i 1820. godine, rad Arsenija Teodorovića.

Grafičku obradu maraka uradila je Nadežda Skočajić, dizajner iz Beograda. Stručnu saradnju pružio je Kosta Vuković, rukovodilac zbirke Muzeja Srpske pravolsavne eparhije budimske u Sentandreji. Marke su štampane tehnikom višebojnog ofseta u šalterskim tabacima od 25 komada maraka.

Božić je jedan od najznačajnijih i najradosnijih hrišćanskih praznika, pravoslavnih i katoličkih vernika. Razlika je u datumu kada se slavi; pravolsavci Božić Obeležavaju 7. januara, a katolici 25. decembra.

Arhangel Gavrilo, jdan od starešina velike vojske anđela, najavio je blagovesti Devici Mariji: "Raduj se Blagodatna! Evo začećeš i roditi sina." Devet meseci kasnije ona je rodila sina u pećini u Vitlejemu Isusa Hrista.

Po naređenju rimskog vladara Avgusta da se svo stanovništvo njegovog carstva popiše, Josif i Marija su iz Nazareta došli u Vitlejem, grad Davidov. Mariju i njene stvari, među kojima su bile i pelene, nosio je magarac, a Josif je poveo vola da ga proda i plati porez caru. Bio je hladan zimski dan. Kako nisu mogli da nađu smeštaj otišli su u pećine gde su pastiri ostavljali stoku.

Pošto je začela bez greha, od Svetog Duha, Marija je Hrista rodila bez bola. Nakog što ga je povila u lanene pelene i stavila na slamu u jasle, poklonila mu se kao Bogu. Posle nje i pravedni Josif se poklonio.

Božić se kod nas slavi tri dana. To je porodični praznik, a običaji vezani za njega su brojni. Na dan uoči Božića, Badnji dan, unosi se badnjak od hrastovog drveta u kuću, pali kandilo i prostire se slama u koju se stavljaju slatkiši, suve šljive, orasi, šećer i novčići. Na Božić, rano ujutro, zvone zvona na pravoslavnim hramovima i objavljuju dolazak i rođenje Hrista. Narod odlazi u crkvu na božićnu liturgiju i svi se zdravljaju rečima: "Hristos se rodi" i "Vaistinu se rodi".
 

22. децембар 2011.

Novčanica od 2.000 dinara

Guverner Narodne banke Srbije Dejan Šoškić predstavio je danas novu novčanicu od 2.000 dinara, sa likom proslavljenog srpskog naučnika Milutina Milankovića, koja će biti puštena u opticaj 30. decembra ove godine.

Guverner Šoškić je istakao da se tom novčanicom ne povećava ukupan iznos novca u opticaju, već se samo menja apoenska struktura postojećeg novca.

Nova novčanica uvodi se u trenutku, kada su devizne rezerve NBS na zadovoljavajućem nivou od oko 11,4 milijarde evra, a međugodišnja inflacija ima trend pada, kazao je on.

Guverner je istakao da će centralna banka novom novčanicom od 2.000 dinara smanjiti ukupnu količinu novčanica u opticaju za oko 20 miliona komada i sniziti troškove izrade za oko 170 miliona dinara. Istovremeno biće olakšano poslovanje novcem i upotpunjena postojeća serija novčanica koje je izdala NBS.

U ovoj godini dinar je bio najstabilnija valuta u poređenju sa valutama zemalja u okruženju, podsetio je Šoškić, naglašavajući da je važno, u trenutku kada je čitava evrozona u do sada nezabeleženoj krizi, da čuvamo naš dinar.

Generalni direktor Zavoda za izradu novčanica Milutin Ignjatović istakao je da nova banknota ima brojne zaštite od faslifikovanja, kao što su mašinski čitljivi elementi zaštite, OVD kinegram i vidljiva zaštitna vlakanca, koji ovu novu novčanicu čine izuzetno teškom za falsifikovanje.

Milutin Milanković,čiji je lik na novoj novčanici, bio je astronom, geofizičar, klimatolog, matematičar, inženjer pronalazač, doktor tehnike, univerzitetski profesor i književnik. Rođen je u Dalju, završio je realnu gimnaziju u Osijeku, gde je presudnu ulogu u njegovom životnom opredeljenju imao profesor matematike Vladimir Varićak.

Milanković je potom završio građevinski fakultet, a 1904. godine postao je doktor tehničkih nauka. Od 1905. do 1909. radio je kao građevinski inženjer u nekoliko bečkih firmi, na projektovanju armirano - betonskih građevina i tada prijavio šest patenata.

Poleđina nove novčanice
Po osnivanju Beogradskog univerziteta, Milanković je postao vanredni profesor primenjene matematike, gde je ostao sve do penzionisanja 1955. godine.

U međuvremenu izabran je za redovnog člana SANU i dopisnog člana JAZU, proveo je prvi svetski rat u internaciji u Budimpešti i objavio svoja najznačajnija dela „O primeni matematičke teorije sprovođenja toplote na probleme kosmičke fizike” i „Kanon osunčavanja Zemlje i njegova primena na problem ledenih doba”.

Milanković se bavio suštinskim kosmičkim i ljudskim pitanjima, suncem i ledom, od čijeg međusobnog odnosa zavisi pojava i opstanak života u svemiru.

U skromnim uslovima, uz pomoć papira i olovke, matematički je objasnio uzroke, nastanak i trajanje ledenih doba na Zemlji, dokazao vezu između nebeske mehanike i klime na Zemlji i postavio teoriju pomeranja severnog Zemljinog pola.

Milanković je i tvorac dosad najpreciznijeg kalendara, u kojem je kalendarska godina svega dve sekunde duža od sadašnje tropske godine.

Umro je u Beogradu 12. decembra 1958. godine, a po vlastitoj želji, njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Dalj, 1966. godine.

21. децембар 2011.

100 godina HE "Moravica"

Kao peto, ali ne i poslednje vanredno izdanje u 2011. godini Pošta Srbije je na Nikoljdan emitovala prigodnu poštansku marku povodom 100 godina nidrocentrale "Moravica" u Ivanjici. Nominala marke je 22 dinara, koliko iznosi frankatura za razglednice i pisma do 20 grama težine, u unutrašnjem saobraćaju. HE "Moravica" puštena je u rad 19. XII 1911. godine. To je za tada malu Ivanjicu, koja je imala 1.100 stanovnika, bio veliki poduhvat. Ova varošica je nakon Beograda, Valjeva, Užica, Leskovca, Kraljeva, Šapca, Niša i Zaječara dobila električnu energiju.

Grupa preduzimljivih trogovaca i privrednika iz Ivanjice osnovala je 1907. godine Ivanjičko električno-industrijsko društvo. Sruštvo je imalo jasnu viziju da u mesto podno Golije na reci Moravici uvede struju.

Ključnu ulogu imao je Đorđe Stanojević, profesor Beogradskog univerziteta. Glavni projketant bio je viši inžinjer Evgenije Avramović. S obzirom na tadašnja sredstva i opremu, građevinski radovi trajali su nešto više od dve godine.

Članovi Upravnog odbora Društva potpisali su u Čačku 20. juna 1911. godine ugovor sa austrijskom firmom Simens-Šukert o isporuci i ugradnji mašinskog i električnog postrojenja za heidoelektranu.

Nakon što je stigla iz Austrije, opremu su montirali jedan inžinjer iz Beča i elektromonter Rade Pavković iz Beograda, koji je radio za austrijsku firmu. Generator je proizvodio naizmeničnu struju - Teslin višefazni sistem. Tako je Ivanjica 20 godina nakon Njujorka i 18 godina nakon Beograda zasvetlela.

Danas "Moravica" funkcioniše u okviru EPS-a. Brana na reci je obnovljena, a objekti i proizvodni sistem su renovirani ove godine. Iako je njena uloga simbolična, jer na godišnjem nivou proizvede koliko Ivanjica potroši za desetak dana, njena istorijska uloga je velika.

Na marki je prikazano nekoliko motiva, koji su skladno ukomponovani. U gornjem levom i desnom uglu nalaze se po jedna polovina obveznice Akcionarskog električno-industrijskog društva, tako da samo ako su dve marke jedna pored druge, odnosno u paru, dobije se cela obveznica. Prikazana je crno-bela fotografija sa članovima Upravnog odbora Ivanjičkog društva, prvobitna zgrada hidroelektrane i slapovi Moravice.

Umetničku obradu marke uradio je Jakša Vlahović, dizajner, a stručnu saradnju pružili su stručnjaci "Elektrosrbije" iz Kraljeva. Marka je štampana tehnikom višebojnog ofseta u tiražu od 25.000 komada. Šalterski tabak sadrži 25 maraka. Po randovima tabaka napisan je tekst "100 godina hidroelektrane "Moravica" u Ivanjici" na srpskom, engleskom, nemačkom i francuskom. Na dan puštanja marke u opticaj Pošta Srbije emitovala je prigodan koverat prvog dana, a na pošti 11101 Beograd bio je u opticaju prigodan žig prvog dana.

Vek struje u vreme inflacije
Prva električna centrala u Srbiji na naizmeničnu struju puštena je u pogon u Beogradu 1893. godine. Obeležavajući ovo značajno privredno dostignuće, naša pošta je 28. jula 1993. godine emitovala prigodnu marku pvodom 100 godina elektrifikacije u Srbiji. Na marki je prikazana stara električna centrala i panorama Beograda. Kako je marka emitovana u vreme velike inflacije, njena nominala iznosila je 2,5 miliona ondašnjih dinara. 

18. децембар 2011.

Praistorijsko naselje u Jelašnici

Praistorijsko naselje u Jelašnici, tek otkriveno, već mora da bude napušteno. Trasa autoputa ka Bugarskoj prelazi preko lokaliteta, koji su poplave poprilično devastirale.

Otkriće praistorijskog naselja iz starijeg i mlađeg gvozdenog doba i značajni ostaci antičkog vremena (najmlađi iz III veka) - najznačajniji su rezultati prvog istraživanja lokaliteta kod Jelašnice pored Niša. Stručnjaci Republičkog zavoda za zaštitu spomenika, zajedno sa studentima arheologije, ali i meštanima Jelašnice i radnicima iz Bele Palanke, za svega mesec dana došli su do značajnih nalaza.

Da je reč o izuzetno vrednom lokalitetu poznatijem po imenu Bara pokazalo je najpre otkriće rimskog zida dugog 38 metara. Potom su arheološki radovi na lokalitetu koji je smešten uz ušće reke Jelašnice u Nišavu, nastavljeni duž terena površine tri hektara.

- Obavljena je zaštita arheoloških radova što je važno jer je on na trasi budućeg autoputa ka Bugarskoj, čija bi izgradnja trebalo da počne februara naredne godine. Prezadovoljni smo što smo na vreme otkrili dovoljno podataka o istoriji tog prostora - iznosi mr Maja Đorđević, rukovodilac istraživanja, iz Republičkog zavoda za zaštitu spomenika. - U mogućnosti smo da analiziramo sve pronađene nalaze i da ovaj do sada nepoznati lokalitet predstavimo javnosti.

Jake bujične vode dobrim delom su devastirale lokalitet.

- Pored poplava, na kvalitet nalaza uticali su i poljoprivredni radovi - predočava nam mr Maja Đorđević. - Da se možda istraživalo pre pola veka, odnosno pre traktorske obrade zemlje verovatno bismo imali dragoceniju građu.

Ipak, posle više hiljada godina istorije i najrazličitijih promena koje je pretrpeo ovaj lokalitet on neće biti zaboravljen - spasena su svedočanstva o njemu. Nalaze će stručnjaci posle detaljnih analiza dati Narodnom muzeju u Nišu.

RIMSKA VILA
Stručnjaci su pronašli nekoliko objekata, dokaze o postojanju kuća i otpadnih jama za odlaganje nepotrebnih materijala. Temelji rimske vile sa ekonomskog dobra i delovi keramike, dovoljni su da se rekonstruiše jelašnička istorija.
Studenti arheologije na iskopinama u blizini Jelašnice

16. децембар 2011.

Novo naoružanje i oprema za Vojsku Srbije

Pešadinci Vojske Srbije dobijaju novo naoružanje i opremu. Moderno oružje prvi zadužili vojnici na liniji sa KiM. Gotovo sva sredstva se proizvode u domaćim fabrikama.

„Zastavina“ automatska puška M21, potcevni bacač granata, municija kalibra 5,56 milimetara, savremeni šlemovi i pancirni prsluci, nova maskirna uniforma - samo su deo opreme koju poslednjih godina zadužuju pripadnici Vojske Srbije. Plan je da do 2020. godine novi kompleti naoružanja i sredstava uđu u sve jedinice VS.
Reč je o projektu „Model opremanja vojnika pešadije 21. veka“, sastavljenog od četiri vrste sredstava koja će na sebi nositi svaki srpski pešadinac. Ubojnu paletu čini 26 komponenti u kojoj je naoružanje, sistem za upravljanje vatrom, kao i sredstva za preživljavanje na bojištu i obezbeđenje autonomije. Ova sredstva razvijena su u Srbiji i gotovo sva se proizvode u domaćim fabrikama.

- Novu opremu prvi su zadužili vojnici i oficiri koji obezbeđuju administrativnu liniju sa KiM, kao i jedinice predviđene za upućivanje u multinacionalne operacije - objašnjavaju u Ministarstvu odbrane. - Uprkos krizi uspeli smo da ih snabdemo sa oko 80 odsto sredstava predviđenih modelom opremanja.

Pored automatske puške novog kalibra, to podrazumeva i balističku zaštitu, optičke i optoelektronske nišane, uređaje veze i sredstva za ABH zaštitu. Na spisku je i niz sitnijih delova, kao što je novi modularni ranac, različita puščana municija i kompleti projektila za podcevne bacače granata.

Model opremanja zamišljen je tako da vojniku maksimalno smanji moguća iznenađenja u borbenim uslovima.

- Sva sredstva su već razvijena, ali pojedina se dodatno usavršavaju kako bi kvalitet i efikasnost bili veći - napominju stručnjaci VS. - Radi se pre svega o osavremenjivanju optoelektronskih sredstava, usavršavanju balističke zaštite i proširenju „familije“ municije 40 mm.

NOVE UNIFORME
Poslednji deo sa spiska opreme „Vojnika XXI veka“ koji je ušao u masovno korišćenje u Vojsci Srbije je maskirna uniforma sa digitalnom šarom M10. Novu odeću prvi su obukli kadeti Vojne akademije, a plan je da do kraja sledeće godine ove uniforme dobiju svi pripadnici VS. Vojnička odeća ima takozvani digitalni maskirni dezen, a proizvodi je fabrika „Jumko“ iz Vranja.

Link: M-10 nova uniforma VS, Nova uniforma VS,

14. децембар 2011.

Umro tvorac Kapetana Amerike

Jedan od tvoraca strip junaka Kapetana Amerike Džo Sajmon umro je u Njujorku posle kraće bolesti, u 98. godini, preneli su mediji.

Iako je sa Džekom Kirbijem radio i na drugim likovima, ostaće upamćen kao "otac" Kapetana Amerike za kompaniju "Tajmli" iz koje je potom potekao "Marvel".

Duo je godinama sarađivao tokom "zlatnog doba" američkog stripa 1940-ih.

Pored Kapetana Amerike, Sajmon i Kirbi tvorci su i "Njuzboj legije" "Dečaka komandosa", "Plave munje". Bili su poznati po dinamici i ingenioznosti svog rada.

Posle Drugog svetskog rata radili su na prvom "romantičnom" stripu "Mlada ljubac" i horor seriji "Crna magija".

Rastali su se krajem 1950-ih nakon čega su obojica imali uspešne karijere, mada su najpoznatiji po svom partnerstvu.

11. децембар 2011.

Pronađena statua stara 6000 godina

Statua nazvana "Gospa od Vijer Karbonela" nađena je na obali reke Some u Francuskoj, a procenjuje se da je stara 6.000 godina.
Figura sa izraženim ženskim oblinama simbolizuje majku zemlju i pokazuje koliko se ideja ženske lepote izmenila kroz vekove.

Ovom dragocenom otkriću nađenom na severu Francuske dato je počasno ime Gospa od Vijer Karbonela, a smatra se da je povezana sa kultom obožavanja boginje plodnosti.

Skoro savršeno očuvana statua visine oko 20 centimetra napravljena je od zemlje ili gline koja se nalazi na tom lokalitetu i dosta podseća na figurine nađene duž celog Mediterana.

Figura je nađena rasturena na šest delova, a razlog zašto je u tolikoj meri očuvana jeste pečenje koje se dogodilo između 4300. i 3600. godine pre nove ere.

Stručnjaci su bili iznenađeni činjenicom da su figure nađene tako daleko na severu.

- Ponekad nalazimo samo deliće sličnih statua, ali nikada i celu figuru. Ona je veoma slična figurama iz istog perioda koje smo našli daleko na Srednjem Istoku, rekla je arheolog Fransoaz Bostin.

Iskopavanje je počelo nakon što je Inarp, "preventivna arheološka agencija" francuske vlade, dala dozvolu i sredstva da se istraže 77 gradova duž 100 kilometara obale Sijena-Severna Evropa kanala.
 


10. децембар 2011.

Pronađeno 300 nepoznatih fotografija Romanovih

Na tavanu jedne kuće u Ženevi pronađeno je oko 1.000 pisama i oko 300 dosad nepoznatih fotografija Romanovih. Među stvarima je i slika cara Aleksandra Trećeg iz 1894. godine, za koju se veruje da je njegov poslednji snimak.
Potomci Švajcarca Ferdinanda Tormejera, koji je bio učitelj ruskog cara Nikolaja Drugog, pronašli su na tavanu kuće u Ženevi oko 1.000 pisama i oko 300 dosad nepoznatih fotografija Romanovih.

Domaćini su tokom raspremanja tavana otvorili stare kutije koje su nameravali da bace i tako pronašli jedinstvenu arhivu koja je stajala netaknuta čitav jedan vek.

„Predmeti iz učiteljeve kolekcije uskoro će biti ponuđeni na aukciji, a očekuje se i veliko interesovanje Rusa", naveo je organizator aukcije Bernar Pige.

„Među stvarima je fotografija cara Aleksandra Trećeg iz 1894. godine, snimljena u Finskoj, za koju se veruje da je njegov poslednji snimak.

Tu je i fotografija velikog kneza Mihajla kada je imao osam godina, a pored pisama i fotografija, pronađeni su akvareli kneginje Olge", rekao je Pige.

Tokom vikenda pronađeni materijali biće izloženi u Ženevi, gde će pre aukcije moći da ih vide svi zainteresovani.