27. фебруар 2011.

Mineri opasniji od kopača

Tragači za zlatom često se na području Timočke Krajine sukobljavaju sa ovdašnjim arheolozima. Neretko bez ikakvih posledica po ove druge, ali ponekad se i iskopine i spomenici kulture nađu u velikoj opasnosti. Ašta se ovih dana dogodilo u selu Vratarnici, kod Zaječara – gde su iza nepoznatih kopača „bagerista“, na seoskoj njivi, ostali ogromna rupa duboka deset metara i oko sto kubika iskopane zemlje – još se ne zna.


Moglo bi se dogoditi i da su samozvani arheolozi pomoglionima od struke, ukoliko se ispostavi da ono što iz ogromne iskopine sada viri kao ostatak zida neke prastare građevine – upućuje na nešto značajno. Da je toga bivalo, pre dve decenije prisećao se za „Politiku“ znameniti arheolog akademik Dragoslav Srejović. Kopajući, amateri i kradljivci, veli, dođu do nekog zidića i ne nađu zlato, ali arheolozi dođu do izuzetno značajnih tragova. Srejović kaže i to da su od kopača za arheologe i nauku mnogo opasniji mineri.Oni koji bi da sruše, bilo šta da je, i jednom jedinom eksplozijom dođu do bogatstva. Kopanje je mukotrpno, vidljivo i opasno.

Posle otkrića – eksplozija

Eksplozija je bivalo i na području Timočke Krajine. I u julu 1990. godine na Rtnju i u februaru naredne godine na Romulijani, kod Zaječara. Tragače je u Gamzigrad privuklo otkriće 99 rimskih zlatnika u zidovima mauzoleja na Maguri, iznad Romulijane, gde su sahranjeni car Galerije i njegova majka Romula. To svoje senzacionalno otkriće arheolozi su obelodanili krajem oktobra 1990.godine, a već u februaru iduće godine – odjeknula je eksplozija u Romulijani. Drski „istraživači“ su, pod okriljem noći, minirali i uništili stubove jedne tek otkrivene vojne kule.

Istraga nije dala nikakve rezultate, ni na Gamzigradu, baš kao što ni do danas nisu otkriveni tragači koji su pola godine ranije gotovo do temelja porušili kapelu Minhovih na vrhu Rtnja. N tom mestu kapelu je svom suprugu, bogatom jevrejskom industrijalcu Juliusu Minhu – koji je 1903.godine na Rtnju otvorio rudnik kamenog uglja – podigla Greta Minh, poreklom Slovenka. Mineri su verovatno posumnjali da su ondašnji bogataši nešto ugradili i u temelje naočite kapele.Od bivšeg povremenog skloništa izviđačima i planinarima ostao je samo jedan naheren zid.

Kapela na vrhu Rtnja, tridesetih godina XX veka

Zlatnici iz Gamzigrada kao da su inspirisali i one tragače koji su tri godine kasnije minirali temelje dvorca kneza Aleksandra Karađorđevića u Brestovačkoj banji kod Bora. Tražili su blago koje su tamo, navodno, 1944.godine zakopali Nemci. Ali, tragače poslednjih godina pokreću i legende. Oni se za takve pohode i savremeno opremaju: kupuju nekakve karte i skice (najčešće u Bugarskoj) u kojima je navodno sve pouzdano ucrtano i nabavljaju svemoguće detektore, koje donose timočki gastarbajteri iz zemalja zapadne Evrope.

Ugroženi Ravna i Gabrovnica

Kopanje se najčešće ne isplati ali se kopa, vekovima. Akademik Srejović je govorio kako su arheolozi pronašli mauzoleje tridesetak vladara i kako su, svi do jednog, bili opljačkani.

Mnoga arheološka nalazišta su ugrožena i zbog toga što nemaju noćne čuvare, zbog toga je, na primer, čuveni veliki rimski vojni logor Timakum Minus, u Ravni kod Knjaževca, u istraživačkoj kampanji 1998. godine nastradao čak deset puta. Niko tačno nezna da li je i šta odneto, pošto se nije ušlo u trag divljim kopačima. Ali, ovo nalazište stradavalo je i pre nego što su istraživanja ovde i počela 1975. godine. Zidove utvrđenja otkopavali su seljaci i odnosili ogromne količine kamenih blokova i nadgrobnih spomenika. Sve je to ugrađeno u gotovo sve nove kuće u selu. Kao da su prastara rimska zdanja bila majdani građevinskog materijala.

U knjaževačkoj opštini,u leto 2009. godine, na udaru se nekoliko puta našao i jedan pećinski crtež, u selu Gabrovnici, jedini u Srbiji, otkriven deset godina ranije, star više od četiri hiljade godina. U toku nekoliko meseci iskopano je više rupa u okolini, a oštećen je i sam crtež od neprocenjive vrednosti za nauku. Nije se ni tada ušlo u trag kopačima.

Izvesno je sada jedino da je od opasnih noćnih pohoda tragača zaštićena samo gamzigradska Romulijana. Zato što je pod zaštitom Uneska, dobila je i svoje stalne noćne čuvare.

U Vratarnici su ovog meseca kopali usred belog dana. I zato što je selo prilično opustelo. Ne zna se da li su tamo našli dukate, ali bi ipak bilo dobro ako bi arheologe uputili na trag nekog značajnijeg otkrića.

26. фебруар 2011.

Zaplenjene slike Save Šumanovića

Misterija porekla dve slike sa potpisom jednog od najpoznatijih srpskih slikara Save Šumanovića iz 1933. i 1935. koje su zaplenjene na beogradskom aerodromu, delimično je odgonetnuta. Poslednji kupac i vlasnik dva nepoznata Šumanovićeva ulja na platnu je Mirjana Marićević, koja vodi poznatu galeriju „Maricevic Fine Art and Antiques“, u Moskvi.

Slike je iz Moskve 08. februara doneo izvesni R.Ć. i za dva pejzaža dimenzija 60h80 i 80h101 cm, kako je na Aerodromu „Nikola Tesla“ u Beogradu potvrđeno, nije imao potrebnu dokumentaciju.
- Slike Save Šumanovića nisu zaplenjene, već su zadržane na carini u redovnom postupku dobijanja privremene dozvole - kaže Mirjana Marićević. - Postupak, kako nam je rečeno, traje dvadesetak dana, nakon čega će eksperti moći da procene njihovu autentičnost, samim tim utvrde i vrednost. Slike su legalno kupljene u SAD i Južnoj Americi. Legalno su i uvezene u Rusiju i sa svom pratećom dokumentacijom legalno izvezene u Srbiju. Na carini su uredno prijavljene. Zato sam zatečena informacijom o njihovoj navodnoj zapleni.

Iako uverena da je reč o originalima, Mirjana je slike poslala u Beograd radi procene autentičnosti kod srpskih stručnjaka. Svoju nameru, najavila je i direktorki Muzeja u Šidu sa kojom se, kako tvrdi, nedavno srela.

- Galeristi nisu i eksperti za procenu, autentičnost dela i vrednost utvrđuje stručnjak - kaže Marićevićeva. - Zato su, ponavljam, u regularnoj proceduri dve divne slike stigle u zemlju svog porekla iz koje su, kako pretpostavljam, iznete davne 1943. godine.

Zadržavajući diskreciono pravo da ne oda identitet prethodnih vlasnika, Mirjana Marićević ne zna ni kakva je dalja sudbina slika za kojima je, kaže, dugo tragala.

- Bila je to čudesna potraga za Šumanovićevim delima koja me je vodila preko brojnih zemalja - kaže.

Direktor Galerije „Sava Šumanović“ u Šidu, Vesna Burojević kaže da ne poznaje Mirjanu Marićević i da nije kontaktirala sa njom, kao ni da Galerija nije nadležna za procenu verodostojnosti Šumanovićevih slika.

Odgovor da li su dela dva Šumanaovićeva pejsaža koji trenutno leže u magacinu na Aerodromu „Nikola Tesla“ originali ili ne, trebalo bi da utvrde stručnjaci. Carina je uputila pismo Narodnom muzeju sa zahtevom za što bržu ekspertizu. Međutim ispostavilo se da je za procenu dela nastalih u 20. veku nadležan Muzej savremene umetnosti, a ne Narodni.

U Muzeju savremene umetnosti o slikama Save Šumanovića saznali su iz teksta u novinama. Njima se, kako nam je potvrđeno, još niko nije obratio sa molbom za utvrđivanje autentičnosti i procenu vrednosti slika.

Kustosi ovog muzeja su u utorak sa nestrpljenjem iščekivali zvaničan dopis. Oni će, kada stigne, formirati ekspertsku komisiju u kojoj će se naći najbolji poznavaoci stvaralaštva našeg slikara.

Kao i vlasnica Mirjana Marićević, i istoričar umetnosti Nikola Kusovac gotovo je siguran da su ovo - originali. On je u ponedeljak ušao u carinski depo i na licu mesta grubo procenio šidske pejzaže. Kao i drugi istoričari umetnosti koji još nisu videli slike, ni Buba Miljković, autorka najobimnije monografije o Savi Šumanoviću nije želela da iznosi sud na osnovu fotografija i novinskih napisa.

- Sava je naš najskuplji slikar - kaže Buba Miljković. - Odgovornost stručnjaka tim pre je veća jer njegove slike dostižu 200.000 evra.

Sa gotovo stoprocentnom sigurnošću moguće je utvrditi da li su Savina dela originali. Velibor Andrić, hemičar, specifičnom nuklearnom metodom otkriva da li su boje Šumanovićeve.

SLIKE BILE NA IZLOŽBI 1939.
Ne postoje pouzdani podaci o broju Savinih slika. Negde se spominje 600, negde 800, a neki tvrde da ih je hiljadu! Najviše dela poznatog umetnika nalazi se u Galeriji u Šidu, čak 350. Ukoliko se dokaže da su ova dva platna originali, jedna je verovatno bila izložena u Beogradu 1939. godine. Šumanović je tada predstavio celokupno svoje delo, nastalo od 1928. do 1939. godine. O toj čuvenoj izložbi, na kojoj je predstavljeno 410 slika novine su opširno pisale. Iz tih tekstova saznajemo da je sedam dvorana na tadašnjem Novom univerzitetu bilo prekriveno njegovim delima, čak i hodnici, da je Sava dobio odlične kritike, napisao predgovor za katalog, a sve oko transporta, aranžiranja i postavljanja slika obavio je sam.

Celu izložbu je rasprodao budzašto, da bi roditeljima nadoknadio troškove svog izdržavanja.

Šumanović na otvaranju izložbe 1939. godine i katalog izložbe
Galerija u Šidu je pre nekoliko godina napravila rimejk ove izložbe pod nazivom „70 godina posle“. Tada je izloženo 189 slika i za njih se zna gde se nalaze.

70 godina posle
U ŠIDU NAJZRELIJA DELA
Najviše Šumanovićevih slika nalazi se u galeriji koja nosi njegovo ime u Šidu. Tamo je proveo poslednjih dvanaest godina života. Toliko dugo nikada ranije nije boravio na jednom mestu. U roditeljskoj kući pronašao je mir, sigurnost i idealne uslove za rad. Objedinio je u Šidu svoje prethodno znanje i iskustvo i stvorio najlepša i najzrelija dela. Šumanovićevo stvaralaštvo u Šidu u potpunosti se nadovezuje na ideje koje je zastupala grupa umetnika sa kojima se družio za vreme poslednjeg boravka u Parizu, od 1929. do 1930. godine.

Vostok 3Ka-2 na aukciji

Ruski svemirski brod iz 1961. godine biće stavljen 12. aprila na aukciju kod Sotbija u Moskvi povodom obeležavanja 50. godišnjice putovanja Jurija Gagarina u svemir, prenose beogradski mediji.
Jurij Gagarin
Reč je o letelici Vostok 3Ka-2, koja je identična Vostoku 3Ka-3, kojom se legendarni ruski kosmonaut otisnuo u svemir 12. aprila 1961. i tako upisao u istoriju kao prvi čovek koji je poleteo u svemir. Gagarinov let u svemiru trajao je jedan sat i 48 minuta.


Vostok 3Ka-2
Letelica koja će biti ponuđena na licitaciji lansirana je 20 dana pre Gagarinove, sa lutkom i živim psom po imenu Zvezdočka kao posadom. Procenjuje se da će svemirski brod dostići vrednost od dva do 10 miliona dolara.


Zvezdočka (Zvezdica) ovekovečena na markicama SSSR-a i Bugarske

Link: sothebys.com, skyrocket.de.

24. фебруар 2011.

Razglednica stigla posle 100 godina

Razglednica koju je poslao britanski vojnik tokom Prvog svetskog rata, stigla je nakon 94 godine i to na pogrešnu adresu.

Artur Finčafred, tada devetnaestogodišnji vojnik, razglednicu je poslao svojoj sestri Elen u januaru 1916. godine iz svog kampa u Njuhevenu u Istočnom Saseksu, dan pre nego je otišao na ratište u Francusku.

"Draga Elen, šaljem ti ovu razglednicu da znaš da te nisam zaboravio. Na drugoj strani razglednice ćeš videti naređenja koja sam dobio za sledeću sedmicu. Jadan ja. Javi mi se. Tvoj brat Artur", napisao je mladi vojnik svojoj sestri.

Arturova razglednica nije stigla na pravu adresu. Artur je poginuo dve godine kasnije, a njegova sestra Elen je umrla 1964. godine.

Kada je razglednica nakon 94 godine napokon stigla, dostavljena je na krivu adresu, preko puta kuće na koju je adresirana.

"Razglednica je stigla zajedno sa drugom poštom. Nismo mogli verovati svojim očima. Ne samo da je dostavljena 94 godine nakon što je poslana, nego je donesena na pogrešnu adresu. Kada smo je pročitali, obuzele su nas emocije", rekla je Lorin Blič, na čiju je adresu greškom stigla ova razglednica.

Blič je nakon toga pronašla Arturove rođake, Briana Bukstona i Andželu Finč i predala im razglednicu.

"Ovo je neverovatna i tužna priča. On je tragično poginuo i nikada nije saznao da njegova sestra nije dobila razglednicu. Žao mi je Elen, jer su ona i njen brat bili bliski. Ona nije primila razglednicu, ali mi je drago da je bar dostavljena našoj porodici", rekao je Bakston, prenose britanski mediji.
 

23. фебруар 2011.

Arheološko-numizmatički materijal vraćen Turskoj

Ministar Nebojša Bradić je večeras predao ministru kulture i turizma Republike Turske Erturulu Gunaju arheološko-numizmatički materijal turskog porekla, koji je zaplenjen pri pokušaju ilegalnog unošenja u Srbiju 2004. godine.

Ministar Gunaj je pozitivno ocenio predaju vrednih predmeta turskog porekla i ocenio da “je postupak srpskih ministarstava kulture i spoljnih poslova vredan poštovanja, naročito ako se ima u vidu da su mnoge zemlje uporne u odbijanju da vrate predmete koji im ne pripadaju“.

Direktorka muzeja Tatjana Cvjetićanin je istakla da “ovaj prvi primer vraćanja arheološkog i numizmatičkog materijala, nelegalno dospelog u Srbiju, predstavlja uzor i podstrek da se nastave napori u zaštiti kulturnog nasleđa, i u razvijanju svesti o vrednosti baštine i potrebi da se ona sačuva”. Podsetila je da su predstavnici Uprave carina u decembru 2004. godine na graničnom prelazu Batrovci zaplenili 1.864 predmeta (1.485 novčića i 379 arheoloških predmeta - fibula, nakita, žižak), koji su potom povereni na čuvanje Narodnom muzeju u Beogradu.

Objasnila je i da je Republika Turska, u nastojanju da vrati sve predmete turske kulturne baštine i drugih civilizacija, koji se ilegalno iznose sa turskog tla, zatražila da se zaplenjeni predmeti vrate, sa čime su se saglasili nadležni organi Srbije – Ministarstvo kulture, Ministarstvo spoljnih poslova i Ministarstvo finansija.

Prema Konvenciji o merama za zabranu i sprečavanje nedozvoljenog uvoza, izvoza i prenosa svojine kulturnih dobara, države članice se obavezuju da na zahtev države porekla, preduzmu odgovarajuće mere da se zapleni i povrati svako kulturno dobro ukradeno i uvezeno.

22. фебруар 2011.

Konkurs za poštansku marku

Ambasada Republike Mađarske u Beogradu i Javno preduzeće PTT saobraćaja "Srbija" u saradnji sa Ministarstvom za telekomunikacije i informaciono društvo Vlade Srbije raspisali su konkurs za izradu idejnog likovnog rešenja za prigodnu poštansku marku - 200 godina od rođenja kompozitora Franca Lista, saopštili su organizatori konkursa.

Konkursna komisija će biti sastavljena od najeminentnijih umetnika likovnih i primenjene umetnosti, priznatih kreatora poštanskih maraka i relevantnih ljudi iz nadležnih institucija - ambasador Republike Mađarske i Generalni direktor JP PTT saobraćaja "Srbija".

Konkursna komisija će dodeliti tri glavne nagrade i pet utešnih.Prva nagrada iznosi 2.000 evra, druga 1.000 evra a treća 500 evra, dok pet utešnih nagrade iznose po 100 evra.

Konkurs je otvoren danom objavljivanja u dnevnom listu "Politika" i „Magyar Szó", a biće zaključen 1. aprila 2011. godine, navedeno je u saopštenju.


Link: liszt2011.rs

Povezani članci: Rezultat konkursa,

21. фебруар 2011.

Bagerom po zlato

Meštani zaječarskog sela Vratarnica nikako nisu mogli da dokuče šta će Dušanu bunar posred njive kad niti je tu bašta, niti kukuruz. Razbijali su glavu ceo dan, a naveče samo o tome pričali u seoskoj prodavnici. Otud-odovud, tek, nijedna teorija im se nije uklapala u koncept, pa rešili da pitaju Svetu, Dušanovog brata.

- Od Svete sam saznao da posred njive kopam bunar. Kaže - čuo u prodavnici. Odem do njive, sve u neverici, kad - imam šta i da vidim. Ispred mene se isprečilo brdo, ima 100 kubika zemlje. Priđem, ono rupa, pravi krater, dubok deset metra, širok, onako odoka, pet sa četiri metra, k’o dnevna soba – kaže Dušan Petković(65), vlasnik njive koja je od sela udaljena oko tri kilometra.

Odmah mu je bilo jasno šta je u pitanju. Tražili kopači zlato, a dali su išta našli verovatno će ostati tajna. A na dnu rupetine vide se nekakve zidine. Kolaju selom priče da je tu nekada bio rimski grad. Tačno pre 15 godina, baš na istom mestu, neko je iskopao rupu, ali mnogo pliću od ove. Ko će ga znati, kažu meštani, nisu to čista posla, sigurno da nešto ima...
- Odmah se vidi da je kopano bagerom. A što je najgore, brdo iskopane zemlje preprečilo je put do okolnih njiva. Otišao sam u policiju i sve prijavio. Ne da bi otkrili kopače, već mi je cilj bio da dođu nadležni i zakopaju ovu rupetinu i oslobode prolaz do njiva – kaže Dušan.
Meštani veruju da će se otkriti kopači jer malo ljudi u okolini ima bager. Dušan kaže da je za ovoliko kopanje bilo dovoljno tri, četiri sata, a da su neki ljudi videli bager kako kopa po danu. Na žalost, nisu mnogo obraćali pažnju jer, kako kažu, ko bi posumnjao da tuđinci usred dana prave štetu na tuđem imanju.
- Otišao sam i u muzej i ispričao da se na dnu vide ostaci zidova. Kazali su mi da će, čim se prolepša vreme, izaći na teren i videti o čemu se radi – kaže Dušan.
Možda su kopači otkrili novu iskopinu, neki rimski grad, neku novu Feliks Romulijanu.
Ovo je drugi slučaj zlatene groznice u okolini Zaječara u proteklih petnaestak dana. Kopači zlata su nedavno na sred njive Zorana Milojevića (58) u obližnjem selu Jelašnica iskopali rupu dublju od dva metra, izbacili više od tri kubika zemlje. Jedina razlika je ta što su Zoranovu njivu prekopali pijucima i lopatama, ručno, tokom noći. A da li su nešto našli, i to će, možda, zauvek ostati tajna.

Za nepune dve nedelje, ovo je drugi slučaj da su tragači za zlatom „preorali“ privatne njive. Pre ovog događaja, na imanju Zorana Milojevića, iz zaječarskog sela Jelašnica, osvanula je rupa duboka gotovo tri metra.

Neće Rimljani nigde
U muzeju su mi rekli da će, kad se prolepša vreme, izaći na teren da vide o čemu je reč. Obavestio sam i policiju, ne da bih tražio nekakvu nadoknadu štete, jer od toga nema ništa, nego da bi pronašli krivce da zatrpaju rupu i oslobode put koji su zatvorili zemljom. U policiji su mi rekli da pretpostavljaju ko je to mogao da uradi. Malo je onih koji su vlasnici bagera u gradu - kaže Dušan Petković.


19. фебруар 2011.

Šibice


 Kutija šibi ca iz doba Kraljevine SHS

18. фебруар 2011.

Nađena pisma Vuka Karadžića

Zbirka originalnih pisama Vuka Stefanovića Karadžića nedavno je otkrivena u slovačkom gradu Martinu. Do ovog otkrića slučajno je došla ekipa stručnjaka koji istražuju srpsku srednjovekovnu pisanu baštinu rasutu po svetu. Projekat mapiranja naše rukopisne građe u svetu pokrenula je Biblioteka Srpske patrijaršije, a njime rukovodi mr Zoran Nedeljković, upravnik ove ustanove.

- Sva pisma smo fotografisali i imamo ih u digitalnom formatu - kaže Nedeljković. - Pitali smo Miodraga Matickog, predsednika Vukove zadužbine, da li imaju ta pisma u svojoj arhivi. Pošto nam je rekao da ih nemaju, mi ćemo im ih pokloniti. Nismo se mnogo zadržavali na njihovom sadržaju, zato što nismo imali vremena i to nije bio cilj našeg istraživanja. Vuk je pisao raznim ličnostima, i sadržaj pisama uglavnom se odnosi na njegov život i nabavku knjiga.

Inače, ovaj projekat, koji se radi sa blagoslovom patrijarha Irineja i Sinoda SPC, uz podršku ministarstava kulture i za dijasporu, pokrenut je pre tri godine, a do sada je završeno istraživanje u Češkoj i Slovačkoj. U Češkoj je obrađeno oko devedeset srpskih rukopisa i prepisa, a najbogatija je Šafarikova zbirka. Tamo je pronađeno 45 srpskih rukopisa, koji su, prema rečima Nedeljkovića, veoma vredni, značajni i dobro čuvani.

Osim zbirke Vukovih pisama, u Slovačkoj je obrađeno još desetak rukopisa za koje se i ranije znalo da se nalaze u Bratislavi, Martinu i Košicama.

- Za početak smo izabrali Češku, zato što smo imali saznanja da je zbirka naših rukopisa na jednom mestu i da je veoma vredna i sređena. Nismo znali šta se sve nalazi tamo, a direktor nacionalnog muzeja i direktorka rukopisnog odeljenja omogućili su nam da dobijemo čitav korpus ćiriličnih rukopisa na uvid. Pronašli smo jedan rukopis koji je bio u jezuitskoj biblioteci, Klimentinumu u Pragu, za koji se nije znalo da postoji. To je jedan deo apostola i potiče iz 12. veka.

Pretpostavlja se da ima desetak hiljada srpskih rukopisa, nastalih od 12. do 18. veka, širom sveta. Prema nekim saznanjima, u Mađarskoj se nalazi više stotina srpskih rukopisa, u Bugarskoj više od pet stotina, samo u peterburškoj biblioteci čuva se oko 360, a u moskovskoj 150. U Odesi se nalazi 90 naših rukopisa. Srednjovekovno rukopisno blago nalazi se i u drugim evropskim državama.

- Najviše ćemo saznati kada dođe na red Turska. Koliko sam slušao od mnogih naučnika, mi, zapravo, ne znamo šta se nalazi u tamošnjoj biblioteci. Ne znamo ni kakav su odnos imali prema srpskoj pisanoj kulturnoj baštini. Verovatno se nisu odnosili sa takvim poštovanjem kao hrišćanske države, ali to su samo pretpostavke.

Nedeljković sumnja da originalne rukopise možemo vratiti u zemlju, ali dodaje da to i nije važno.

- Ne možemo da ih vratimo u materijalnom smislu, ali možemo u saznajnom. Izuzetno je važno da znamo gde se oni nalaze i u kakvom su stanju. Ti rukopisi ni u čemu ne zaostaju, ni po stilu, ni po načinu, ni po umetničkom sadržaju, za rukopisima iz drugih zemalja. To govori o temelju kulture koji je postojao i u tim teškim uslovima na ovim prostorima. Crkva je tada čuvala i nacionalni i državni identitet, ali se u njenim nedrima stvarala kultura koja se očuvala do današnjih dana.

Nedeljković se nada da će tokom istraživanja na svetlost dana izaći neke ličnosti koje će se projaviti kao zaštitnici ili čuvari nekog dela naše pisane baštine.

- Postoje sigurno neki rukopisi koji se nalaze i u Hrvatskoj, Bosni, Sloveniji i drugim zemljama bivše Jugoslavije. Naša zajednička istorija je jedna stvar, a sadašnja situacija je drugačija. Kada one dođu na red, imaćemo isti put kao i za ostale zemlje. Na pitanje da li ćemo neke originale moći da vratimo, ne može se sada odgovoriti. Možda možemo očekivati, budući da sad vraćamo kulturno blago u Hrvatsku, nešto slično kada to dođe na red. U svakom slučaju, nama bi bilo drago kada bismo uspeli ne samo iz Hrvatske, već i iz neke druge zemlje, da vratimo naše rukopise. Ali, ako ih i ne vratimo, biće vredno i značajno pogledati ih i opisati.

Planirano je da se tokom ove i naredne godine istražuje rukopisna zaostavština u Mađarskoj, jer je ova zemlja veoma bogata našim rukopisima.

KATALOG DO LETA
Ukoliko sve bude teklo po planu, do leta bi trebalo da izađe katalog starih srpskih rukopisa u Češkoj. To će biti prvi katalog u budućoj ediciji čiji je radni naslov „Biblioteka srpskih rukopisa“. Svaki od rukopisa biće posebno obrađen, objašnjen, sagledan sa umetničke i istorijske strane. Izdavač je „Službeni glasnik“.

Program izdavanja prigodnih maraka za 2011.

Sredinom januara, sa malim zakašnjenjem izašao je Program izdavanja prigodnih maraka za 2011. godinu. Filatelisti ga uvek s nestrpljenjem iščekuju jer dobijaju uvid u izanja koja će biti emitovana tokom godine, kao i broj maraka, visinu nominala i tiraž. Program predstavlja okviran plan, jer su tokom godine moguće izmene. U 2011. godini biće emitovano 27 izdanja, jedno više nego lane. Filatelisti su zbog toga nezadovoljni, jer si iz godine u godnu povećava broj izdanja, a početkom februara emitovano je već jedno vanredno izdanje povodom 145 godina od ulaska Srbije u Međunarodnu uniju za telekomunikaciju (ITU). Do kraja godine očekuju se ravno 30 izdanja, što predstavlja apsolutni rekord uzimajući u obzir i godišnji broj izdanja u bivšoj Jugoslaviji.

Posebno negodovanje filatelista izazvala je visina nominala. Čini se da je naša pošta ovog puta preterala. Od čak 51 marke predviđene za ovu godinu svega sedam maraka ima nominalu od 46 dinara, kolika je poštarina za pisma za inostranstvo, dok je nominala osam maraka preko 50 dinara, što predstavlja zavlačenje ruke u filatelistički džep.

Nominale maraka za Božić i Uskrs iznose čak 112 dinara?! Sa druge strane, predviđeni tiraži su po 25.000 komada, pa ih verovatno neće biti u većini naših pošta. Za unutrašnji saobraćaj predviđene su marke nominale 22 dinara u tiražima od po 215.000 komada. Pored ove dve serije u Programu se nalazi još devet tradicionalnih izdanja. Prvi put je uvršćena serija od dve marke "Lunarni horoskop", posvećena kineskoj Novoj godini. ukoliko želi veće prihode, Pošta Srbije je mogla kod ove marke da poveća nominalu, pa umesto 55 dinara da bude 112 dinara, tim pre jer su namenjene za inostrane filateliste. Ako je uteha i ovde je emitovana marka od 22 dinara za unutrašnji saobraćaj u tiražu od 175.000 komada, dok je tiraž marke veće nominalče 25.000 komada.

U okviru tradicionalnih izdanja koja imaju po četiri marke za 25. februar predviđena je serija posvećena likovnoj umetnosti - godišnjicama rođenja Katarine Ivanović, Uroša Kneževića, Đorđa Jovanovića i Bore Baruha, 4. aprila serija sa motivima zaštićenih životinjskih vrsta i 27. maja sa motivima flore. Nominale su 22, 33, 44 i 66 dinara, a tiraž po 65.000 kompletnih serija. Filatelisti traže da umesto nominale od 66 bude 46 dinara.

Ove godine u Evropi se obeležava 200 godina od rođenja Franca Lista. Srbija i Mađarska spremaju zajedničko izdanje kojim će obeležiti ovaj jubilej. Ambasada Republike Mađarske u Beogradu i Javno preduzeće PTT saobraćaja "Srbija" u saradnji sa Ministarstvom za telekomunikacije i informaciono društvo Vlade Srbije raspisali su konkurs za izradu idejnog likovnog rešenja za prigodnu poštansku marku - 200 godina od rođenja kompozitora Franca Lista.

Što se tiče maraka sa sportskim motivima, predviđeno je samo jedno izdanje za Evropsko prvenstvo u odbojci za žene. Marka izlazi 20. septembra, a nominala je 46 dinara.

16. фебруар 2011.

185 godina Matice Srpske

Svečano, ne i glamurozno, mada ovakvom jubileju glamur i te kako priliči, Matica srpska obeležava ovih dana svoj 185. rođendan. Svih ovih godina, osluškujući i deleći sudbinu svog naroda, naša najstarija institucija nauke i kulture, nadživela je sedam država. I uprkos drugačijim i oskudnijim vremenima, sve do danas, očuvala je svoju prosvetiteljsku, kulturnu i naučnu misiju.

I one davne 1826. godine kada ju je uz pomoć umnih i bogatih Srba, poput prvog srpskog doktora pravnih nauka Save Tekelije, osnovao srpski političar i pisac Jovan Hadžić u Pešti, u tadašnjoj Ugarskoj, Matica srpska imala je samo jedan cilj - da objavljuje dobre knjige. I da tako uzvisi svest svog naroda i približi ga Evropi. I tada je, a i danas funkcioniše i opstaje po modelu “košnice”.

- Košnicu s jedne strane čine država i prosvetitelji, a s druge dobrotvori i finansijeri, bez kojih ona ne bi opstala - kaže akademik i Matičin predsednik Čedomir Popov. - Matica se skoro dva veka uporno razvijala kao velika nacionalna institucija, zahvaljujući naporima hiljada njenih saradnika da bi danas bila svojevrstan institut za intelektualnu sintezu, jedinstven u našem narodu i inspirativan i za neke druge narode.

Oko 87 odsto prihoda Matici danas obezbeđuju republika, pokrajina i Grad Novi Sada, a preostalih 13 procenata “matičari” zarađuju prodajom knjiga i izdavanjem zemljišta i prostorija, nastojeći da održe kontinuitet u radu svih sedam odeljenja, kao i Biblioteke i Galerije Matice srpske.

U prošlosti je Matica srpska zajedno sa Srpskom pravoslavnom crkvom, a potom i SANU, odigrala kapitalnu ulogu na kulturnom objedinjavanju i afirmaciji srpskog naroda kao svesrpska nacionalna institucija. Bila je jedno od najsnažnijih središta borbe za podizanje i čuvanje nacionalne svesti i duhovnog jedinstva celog srpskog naroda, a za to se borila i bori samo jednim sredstvom - kulturom.

S tim ciljem razvijena je bogata izdavačka delatnost čiju je osnovu činio čuveni “Letopis”, pokrenut 1824. godine. Docnije su nastale brojne edicije, a među njima i jedna sa naglašenom prosvetiteljskom ulogom koja je nosila naziv “Knjige za narod”. Od četrdesetih godina XIX veka stvarani su uslovi za bavljenje naukom. Tada je formirana Biblioteka sa knjižnim fondovima iz različitih naučnih oblasti i zbirka rukopisa. Danas Matica srpska ima oko 2.000 saradnika. Oni su uključeni u više desetina naučnih i razvojnih projekata, u okviru Odeljenja za književnost i jezik, Leksikografskog odeljenja, Odeljenja za društvene nauke, Odeljenja za prirodne nauke, Odeljenja za likovne umetnosti, Odeljenja za scenske umetnosti i muziku i Rukopisnog odeljenja.

Saradnici pripremaju priloge za deset Matičinih naučnih časopisa i rade na pripremi publikacija od kapitalnog značaja za srpsku kulturu i nauku, kao što su Srpska enciklopedija, Srpski biografski rečnik, Rečnik srpskog jezika, Pravopis... U proteklih 185 godina Matica je iznedrila dve ustanove najvišeg nacionalnog ranga - Biblioteku sa 3,5 miliona knjiga i Galeriju sa više od 6.000 eksponata.


Stara zgrada Matice Srpske i zgrada galerije
Značajan datum u dičnoj istoriji Matice bila je 1864. godina kada je njeno blago od knjiga i umetničkih slika, parobrodom iz peštanskog “Tekelijanuma” preseljeno u novosadski “Platoneum”. Dolazak broda sa Matičinom imovinom, u Novom Sadu je oglašen pucanjem prangija i službom u crkvama. Grad je tada dobio i drugo ime “Srpska Atina”, jer su se oko Matice srpske okupljali najobrazovaniji i najmudriji Srbi.

U svojoj 185 godina dugoj istoriji, Maticu srpsku predvodilo je 29 predsednika i 21 sekretar. Na njih danas sećaju uljani portreti čiju kolekciju Matica ljubomorno čuva i izlaže samo u posebnim prilikama.

Portreti časnika i dobrotvora Matice srpske
Izložba Portreti časnika i dobrotvora Matice srpske, organizovana povodom 185. godišnjice te novosadske ustanove kulture, otvorena je u Galeriji Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) u Beogradu.

Na izložbi su predstavljene 82 slike i tri skulpture ličnosti koje su obeležile istoriju Matice srpske, od njenih osnivača, odnosno predsednika i sekretara te ustanove, sve do njenih dobrotvora, poput Marije Trandafil i Save Tekelije.

Izloženi su i rukopisi koji svedoče o istorijatu najstarije srpske ustanove kulture, kao i ordenje i odlikovanja, rekla je na svečanosti upravnica Galerije Matice srpske Tijana Palkovljević.


Dani Matice srpske
utorak, 15. II 19.00 Otvaranje Dana Matice srpske i izložbe
petak, 18. II 12.00 Matica srpska juče, danas, sutra
sreda, 23. II 12.00 Naučna odeljenja Matice srpske
petak, 25, II 12.00 Pravopisna i filološka izdanja
utorak, 1. III 12.00 Leksikografska izdanja Matice srpske
petak, 4. III 12.00 Dan rukopisnog odeljenja Matice srpske
utorak, 8. III u 12.00 Dan Biblioteke Matice srpske
sreda, 9. III u 12.00 Dan galerije Matice srpske
petak, 11. III u 12.00 Dan Izdavačkog centra Matice srpske
utorak, 15. III u 19.00 Svečano zatvaranje i koncert

12. фебруар 2011.

Obilić za hrabrost

Medalja za hrabrost Miloš Obilić opet će zasijati na grudima junaka. Predsednik Srbije Boris Tadić dodeliće na Dan državnosti prva ova odlikovanja na osnovu novog zakona.

Jedno od najstarijih znamenja u srpskom narodu ima tradiciju dugu 170 godina. Po novom zakonu ovo odličje ima dva stepena (zlatna i srebrna medalja) i dodeljuje se za dela u kojima je do snažnog izražaja došla lična hrabrost ili za dela u kojima su u izuzetno opasnim situacijama spasavani ljudski životi ili materijalna dobra.

Dodeljivanje ovog značajnog priznanja seže duboko u prošlost. Medalja za hrabrost bilo je prvo odlikovanje svih Južnih Slovena, koje je ustanovio Petar II Petrović Njegoš 1841. godine. Šest godina kasnije ustanovio je Zlatnu medalju Obilića. Prema tom nazivu i u Kraljevini Srbiji ustanovljena je medalja za hrabrost Miloš Obilić, 1913. godine. Medalja istog naziva postojala je i u ordenskom sistemu Kraljevine Jugoslavije, kao i u SRJ pod imenom Veliko odlikovanje medalja Obilića.

- U Prvom balkanskom ratu konstatovano je da treba da se obnovi status medalje za hrabrost koja je postojala još u vreme kralja Milana - objašnjava Dragomir Acović, počasni predsednik Srpskog heraldičkog društva. - Tada je ta nova medalja, čije je rešenje radio čuveni vajar Đoka Jovanović, na licu imala lik žene. Neke javne ličnosti, kao i ratnici, pobunili su se što junaci dobijaju ženski lik za hrabrost. Zbog toga je 1913. godine, u Drugom balkanskom ratu, promenjen nacrt medalje i na nju stavljen lik Miloša Obilića.

Medalja za hrabrost sa likom Miloša Obilića ostala je neizmenjena sve dok je postojala Kraljevina Srbija i posle Kraljevina Jugoslavija. Dodeljivana je do kraja Drugog svetskog rata, a uručivala je republička vlada u izbeglištvu.

- Kada su komunisti došli na vlast, ugašena su sva stara odlikovanja - nastavlja Acović. - Donet je novi propis, po kome su samo nosioci Crnogorske medalje Obilića imali određena prava i beneficije. Nije bilo nijednog odlikovanja koje bi se zvalo po Milošu Obiliću dok nisu u Republici Srpskoj 1993. osnovali orden ovog srpskog junaka. Kod nas se on ponovo pojavio 1998, kada je donet Zakon o odlikovanjima. Tada nije tretiran kao medalja, već kao veliko odlikovanje.

Smisao je bio da je to nagrada za jedinstvena dela koja ima prednost nad bilo kojim ordenom ili medaljom. Umesto na traci i na grudima, nosila se na traci oko vrata. Sada se izvorna tradicija nastavlja i ova ugledna medalja dodeljivaće se svake godine na Sretenje, 15. februara.

JUNACI U STROJU
Kada je medalja Obilić ustanovljena u Crnoj Gori to je bilo veoma veliko i ugledno odlikovanje koje se dodeljivalo na poseban način - kaže Acović. - Postrojila bi se jedinica, pa bi ratnici sami između sebe izvikivali ko je dostojan da dobije medalju. Imala je ogroman ugled i nesporan značaj i jako retko se dodeljivala.

Srbija ima i šest ordena
Savetnik predsednika Tadića i predsednik Komisije za odlikovanja Trivo Inđić objašnjava da, pored medalje, Srbija ima i šest ordena.

- Orden Republike Srbije ima dva stepena i dodeljuje se predsednicima država ili vlada. Tri stepena ima Orden srpske zastave, koji predsednik dodeljuje za naročite zasluge u razvijanju međunarodnih odnosa između Republike Srbije i drugih država, a za naročite zasluge i uspehe u predstavljanju države i građana zaslužuje se orden Karađorđeve zvezde - objašnjava Inđić. On dodaje da se za „naročite zasluge u oblasti javnih, privrednih, kulturnih, prosvetnih, sportskih i humanitarnih delatnosti“ dodeljuje Sretenjski orden, koji takođe ima tri stepena.

- Za zasluge u izgradnji sistema odbrane ili u komandovanju i rukovođenju vojnim jedinicama predsednik dodeljuje Orden belog orla s mačevima. A za natprosečno, uzorno i časno izvršavanje dužnosti i zadataka u oblastima odbrane i bezbednosti nagrađuje se Ordenom zasluga za odbranu i bezbednost - kaže Inđić.

Vlada Srbije je na nedavnoj sednici usvojila Uredbu za uručivanje, nošenje i isticanje odlikovanja. Kako je propisano, ordeni i medalje nose se na levoj strani grudi, strani ordeni se postavljaju iza srpskih, oni višeg stepena iznad onih nižeg ranga. Dobitnici ordenja mogu na reveru da nose i minijature, zamene za odlikovanja, čiju izradu sami plaćaju.


Srpska odlikovanja
Medalja za hrabrost „Miloš Obilić“ dodeljuje se u dva stepena (zlatna i srebrna), za dela u kojima je do snažnog izražaja došla lična hrabrost ili u kojima je u izuzetno opasnim situacijama u spasavanju ljudskih života ili materijalnih dobara ispoljena izvanredna hrabrost i samopregor.

Medalja za hrabrost „Miloš Obilić“ - zlatna i srebrna
Medalja za zasluge (dva stepena) dodeljuje se za izuzetne zasluge i postignute rezultate u svim oblastima života i rada.

Medalja za zasluge - zlatna i srebrna
Medalja za revnosnu službu (zlatna i srebrna) dodeljuje se za zasluge i izuzetne rezultate pokazane u obavljanju dužnosti i zadataka u oblastima odbrane i bezbednosti.

Medalja za revnosnu službu - zlatna i srebrna