22. новембар 2013.

15. новембар 2013.

200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša

„Pošta Srbije” objavila je dva nova izdanja prigodnih maraka u čast značajnih ličnosti naše istorije i umetnosti. Povodom 200 godina od rođenja Petra Drugog Petrovića Njegoša objavljeno je izdanje u čast autora „Gorskog vijenca”, a krajem prošlog meseca izdata je i marka povodom 125 godina od rođenja kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića.

Marku nominalne vrednosti 46 dinara, na kojoj su prikazani portret Petra Drugog Petrovića Njegoša i naslovna strana prvog izdanja „Gorskog vijenca”, umetnički je obradila Marina Kalezić, slikarka, kreator maraka „Srbijamarke”. Štampana je tehnikom višebojne ofset štampe u Zavodu za izradu novčanica u Beogradu, u tiražu od 45.000 komada. Na šalterima pošta prodaje se u tabačićima od po osam maraka sa vinjetom u sredini.

Petar Drugi Petrović Njegoš (13. novembar 1813, Njeguši – 31. oktobar 1851, Cetinje), pesnik, vladika i vladar Crne Gore, rođen je kao drugi sin Ivane Proroković i Tome Markova Petrovića, najmlađeg brata vladike Petra Prvog. U narodu poznat i kao vladika Rade, školovao se u Cetinjskom manastiru, a u manastiru Topla kod Herceg Novog učio je italijanski, matematiku, crkveno pevanje, psaltir i druge predmete. Posle stričeve smrti, 1831. godine, Njegoš je primio upravu nad Crnom Gorom.

Bio je verski i svetovni poglavar u zemlji u kojoj je vladala jaka nacionalna svest i patrijarhalni moral, ali i anarhija, plemenska surevnjivost i krvna osveta. Po dolasku na vlast, počeo je da modernizuje društvo i državu. Podizao je škole, osnivao sudove, pravio puteve i uveo porez. U jednoj kulturno zaostaloj sredini to je išlo teško. „Ja sam vladar među varvarima, a varvarin među vladarima”, pisao je Njegoš.

U proleće 1850. godine se razboleo pa je išao i u Italiju na lečenje. Preminuo je 10. oktobra 1851. na Cetinju. Knez Danilo ispunio je 1855. godine Njegošev amanet i preneo njegove posmrtne ostatke na Lovćen. Kad je Austrija u Prvom svetskom ratu osvojila Crnu Goru, Njegoševe kosti su prenete u Cetinjski manastir, 1916. godine. Pesništvom je počeo da se bavi još kao dečak, istražujući narodnu poeziju koju je kasnije i prikupljao i objavio u zbirci „Ogledalo srpsko”. Vuk Karadžić je smatrao da je mnoge pesme o crnogorskim bojevima ispevao upravo Njegoš. Kasniju poeziju stvarao je pod jakim uticajem antičkog klasicizma.
 

2. новембар 2013.

1. новембар 2013.

Majkl Džordan iz studentskih dana

Jedan od najboljih košarkaša svih vremena, Majkl Džordan je nekada bio "smrtnik" kao i svi ostali, što dokazuju i slike sa koledža Severna Karolina, gde je 23 ostavio dubok trag i doneo titulu univerzitetu, uz pomoć tadašnjeg saigrača Sema Perkinsa. Pre nego što je njegovo ozbiljno lice postalo jedno od zaštitnih znakova NBA lige, Leteći Majkl se odlično provodio i na predavanjima i na terenu... 
 
Ipak, najviše pažnje izazvao je grb Crvene zvezde na desnom zidu Majklove sobe na koledžu, koji visi tačno iznad uzglavlja kreveta! Naime, FIBA je 1983. godine slavila 50. rođendan i tom prilikom je reprezentacija SAD pred leto doputovala na Stari kontinent kako bi odigrala jedan revijalni turnir protiv evropskih Ol Star ekipa, kao i protiv tadašnje Jugoslavije. Amerikanci su 23. juna igrali protiv Jugoslavije u Zadru i pobedili rezultatom 92:90, zatim posle tri dana u revanšu "plavi" su se revanširali u Zagrebu - 93:92, a onda su gosti opet trijumfovali dan kasnije u Beogradu - 88:83. Džordan je bio prvi strelac u sve tri utakmice: u Zadru je ubacio 24, u Zagrebu 18 i u Beogradu 21 poen. Tada je najbolji košarkaš u istoriji igre pod obručima dobio zastavicu Crvene zvezde kao uspomenu na gostovanje u Jugoslaviji.

Fotografiju je napravio Lane Stewart za Sport Illustrated novembra 1983. godine.
Jedan od najboljih košarkaša svih vremena, Majkl Džordan je nekada bio "smrtnik" kao i svi ostali, što dokazuju i slike sa koledža Severna Karolina, gde je MJ ostavio dubok trag i doneo titulu univerzitetu, uz pomoć tadašnjeg saigrača Sema Perkinsa. Pre nego što je njegovo ozbiljno lice postalo jedno od zaštitnih znakova NBA lige, Leteći Majkl se odlično provodio i na predavanjima i na terenu... Ipak, najviše pažnje izazvao je grb Crvene zvezde na desnom zidu Majklove sobe na koledžu,koji visi tačno iznad uzglavlja kreveta! Zahvaljujući jednom našem posetiocu iz Hrvatske saznali smo kako je zastavica Crvene zvezde dospela na zid sobe Majkla Džordana. Naime, FIBA je 1983. godine slavila 50. rođendan i tom prilikom je reprezentacija SAD pred leto doputovala na Stari kontinent kako bi odigrala jedan revijalni turnir protiv evropskih Ol Star ekipa, kao i protiv tadašnje Jugoslavije. Amerikanci su 23. juna igrali protiv Jugoslavije u Zadru i pobedili rezultatom 92:90, zatim posle tri dana u revanšu "plavi" su se revanširali u Zagrebu - 93:92, a onda su gosti opet trijumfovali dan kasnije u Beogradu - 88:83. Džordan je bio prvi strelac u sve tri utakmice: u Zadru je ubacio 24, u Zagrebu 18 i u Beogradu 21 poen. Tada je najbolji košarkaš u istoriji igre pod obručima dobio zastavicu Crvene zvezde kao uspomenu na gostovanje u Jugoslaviji.

Pročitajte više: http://www.sportal.rs/news.php?id=11756
Jedan od najboljih košarkaša svih vremena, Majkl Džordan je nekada bio "smrtnik" kao i svi ostali, što dokazuju i slike sa koledža Severna Karolina, gde je MJ ostavio dubok trag i doneo titulu univerzitetu, uz pomoć tadašnjeg saigrača Sema Perkinsa. Pre nego što je njegovo ozbiljno lice postalo jedno od zaštitnih znakova NBA lige, Leteći Majkl se odlično provodio i na predavanjima i na terenu... Ipak, najviše pažnje izazvao je grb Crvene zvezde na desnom zidu Majklove sobe na koledžu,koji visi tačno iznad uzglavlja kreveta! Zahvaljujući jednom našem posetiocu iz Hrvatske saznali smo kako je zastavica Crvene zvezde dospela na zid sobe Majkla Džordana. Naime, FIBA je 1983. godine slavila 50. rođendan i tom prilikom je reprezentacija SAD pred leto doputovala na Stari kontinent kako bi odigrala jedan revijalni turnir protiv evropskih Ol Star ekipa, kao i protiv tadašnje Jugoslavije. Amerikanci su 23. juna igrali protiv Jugoslavije u Zadru i pobedili rezultatom 92:90, zatim posle tri dana u revanšu "plavi" su se revanširali u Zagrebu - 93:92, a onda su gosti opet trijumfovali dan kasnije u Beogradu - 88:83. Džordan je bio prvi strelac u sve tri utakmice: u Zadru je ubacio 24, u Zagrebu 18 i u Beogradu 21 poen. Tada je najbolji košarkaš u istoriji igre pod obručima dobio zastavicu Crvene zvezde kao uspomenu na gostovanje u Jugoslaviji.

Pročitajte više: http://www.sportal.rs/news.php?id=11756

27. октобар 2013.

22. октобар 2013.

Prva prestonica Srbije Dostinika

Zidine najstarije srpske prestonice, utvrđenog grada Dostinike, nalazi se na samo desetak kilometara od Sjenice. Još se bele na severnoj padini uzvišenja Klik, koje se kao divovski prst ispružilo u Sjeničko polje, kod sela Vrsenice. Vrh brega na 1.330 metara nadmorske visine opasuju ostaci tri debela kamena bedema koja su branila dvor srpskih kneževa - arhonta, kako su ih zvali romejski carevi iz Konstantinopolja, koji su vladali vekovima pre Nemanjića.

Dostinika se više ne istražuje, a ono malo što je otkopano nije zaštićeno. Posle nekoliko malih kampanja iskopavanja, od kojih je poslednja završena pre više od decenije, mitska Dostinika prepuštena zubu vremena i divljim kopačima koji je razaraju.

Grad čije je ime i položaj zabeležio vizantijski car Konstantin Porfirogenit u delu „O upravljanju imperijom“. U pokrštenoj Srbiji su naseljeni gradovi: Dostinik, Černavusk, Međurečje, Dresneik, Lesnik, Salines i u oblasti Bosne Kotor i Desnik - pisao je Porfirogenit.

Srbi se prvi put u poznatim dokumentima pominju u franačkom letopisu iz 822. kao „silan narod“ koji je držao veliki deo bivše rimske provincije Dalmacije.

Govoreći o seobama Srba, Konstantin Porfirogenit navodi da su oni dobili dozvolu od vizantijskog cara Iraklija (610-641) da se nasele u okolini Soluna, u oblasti koja se naziva se Servija. Zatim pominje srpske zemlje u rimskoj provinciji Dalmaciji: „I pošto sadašnja Srbija i Paganija i zemlja Zahumljana i Travunija i zemlja Konavljana behu pod vlašću Romeja, to car u ovim zemljama naseli iste Srbe“. Nakon smrti vladara koji je doveo Srbe na Balkan, a umro je pre 680. godine (pre dolaska Bugara na Balkan), vladao je njegov sin, pa unuk i redom kneževi iz istog roda. Prvi imenom poznati srpski vladar je knez Višeslav, a zatim slede Radoslav, Prosigoj i Vlastimir.

Prve tragovi Dostinike pronađeni su osamdestih dok je još uvek državni projekat istraživanja starog Rasa, kolevke Srbije.

Puta Vija metalika, kojim su metali iz istočnog dela provincije Dalmacije, iz kopova Kopaonika i Rogozne, transportovani dolinom Ibra, a zatim kroz prostrano Sjeničko polje. Radi odbrane antičke saobraćajnice Rimljani su podigli početkom IV veka prvo malo utvrđenje oko koga se kasnije razvila velika srpska Dostinika. Utvrđenje dominira nad celim sjeničkim poljem i ima vizuelnu komunikaciju sa planinama koje ga okružuju: Golijom, Javorom, Zlatarom, Jadovnikom i Giljevom. Pristupačno je samo sa južne strane, na kojoj je sedlo preko kog se odvijala komunikacija sa izvorom pitke vode i uzvišenjem Klik.  

Utvrđenje na Velikoj Gradini nastalo početkom IV veka, da je njegovo korišćenje potvrđeno kroz VI vek i da je obnovljeno u IX veku. O obnovi utvrđenja u IX veku govore ostaci objekata u kojima se odvijao život i brojan arheološki materijal: keramički sudovi različitog oblika, veličine, načina izrade i ukrašavanja, metalni predmeti - noževi, alatke, zvona, kameni žrvnjevi, brusevi itd. Ovom periodu, kraju IX ili početku X veka pripadaju i ostaci otkrivene crkve. Postojanje sakralnog objekta unutar utvrđenja samo potvrđuje pretpostavku da se tu nalaze ostaci najstarijeg srpskog grada i praktično prve srpske prestonice, grada Dostinike

U Srbiji su se, prema beleškama romejskog cara, krajem IX veka vodile dinastičke borbe između naslednika knezova Mutimira, Strojimira i Gojnika. Istovremeno strelovit uspon doživljava Bugarska, koju želi da se osveti Srbima za teške poraze u prethodnim vekovima. Knezovi „Srblije“, kako je naziva romejski car, ne obraćaju pažnju i ratuju međusobno, iako se nalaze u makazama između Bugarskog i Istočnog rimskog carstva.

Klonimir, sin kneza Strojimira, sklonio se bio u Bugarsku gde ga je car Boris oženio Bugarkom. U želji da preotme vlast od Petra, Gojnikovog sina, Klonimir je sa vojskom ušao u glavni grad Dostiniku, gde ga je Petar ubio. Kako je Ras već bio u bugarskim rukama, a Klonimir dolazi iz Bugarske i ulazi u Dostiniku da preotme vlast, očigledno je da se Dostinika u neposrednoj blizini Rasa i tadašnje srpsko-bugarske granice.

20. октобар 2013.

10 godina od smrti Miodraga Petrovića Čkalje

Miodrag Petrović je rođen 1. aprila 1924. godine u Kruševcu. Bio je četvrto dete Čedomira i Hristine - Tine Petrović. Sudbina je htela da se najveći komičar bivše Jugoslavije rodi 1. aprila, na dan šale. Porodica Petrović živela je u Balšićevoj ulici u Kruševcu. U rodnom gradu završio je gimnaziju, gde je i počeo da se bavi glumom - u dramskoj sekciji. 
U vreme Drugog svetskog rata u Kulturno-prosvetnoj ekipi 47. divizije. Posle demobilizacije, upisao je u Beogradu studije veterine, ali je nastavio da se bavi glumom u KUD "Ivo Lola Ribar". Na audiciji je primljen u Dramski studio Radio Beograda gde započinje i njegova popularnost u emisiji "Veselo veče", osnovanoj 1949. godine. Od 1959. i prve serije TV Beograd "Servisna stanica", u kojoj je Čkalja igrao kuvara Jordana, Lola Đukić nije krio da je pisao likove specijalno za njega. Tako je bilo i u slučaju čuvene pozorišne predstave, a kasnije i filma "Bog je umro uzalud".

Nezaboravne uloge Čkalja je ostvario i u serijama drugih autora - "Ljubav na seoski način", "Kamiondžije", "Vruć vetar", a jedna od poslednjih u kojima je učestvovao bila je "Bolji život". Paralelno je, od 1951. godine, radio u Humorističkom pozorištu (sada Pozorište na Terazijama), gde je postavljena antologijska komedija Dragutina Dobričanina "Zajednički stan" (kasnije je snimljena i TV verzija). Snimio je i 20 igranih filmova među kojima su najpoznatiji "Put oko sveta" i "Silom otac", "Ljubav i moda"... Od 1976. bio je u statusu slobodnog umetnika.

Miodrag Petrović Čkalja dobitnik je Sterijine nagrade (1974), Sedmojulske nagrade (1977), Nušićeve nagrade za životno delo (1991), RTS-ovu nagradu za životno delo (1995), "Zlatnog ćurana" za životno delo na Danima komedije u Jagodini, kao i brojnih drugih nagrada i priznanja.

Stručna kritika mu nije bila baš naklonjena, optužujući ga za estradni pristup. U jednom od poslednjih intervjua, osvrćući će na uvreženu tezu da je komediju lakše igrati, rekao je: "To kažu netalentovani glumci. Komedija je jako težak vid umetnosti, ali ni smo narod koji ne zna ništa. Postoji krug intelektualaca koji se međusobno nagrađuju za dramu i to se zna. Dramski umetnik ne može da igra komediju, a komičar može dramu. Ja sam igrao i bio nagrađivan upravo za dramu".

Poslednje godine proveo je tiho, u krugu porodice iz koje je, kako je govorio, "crpio energiju". Preminuo je 20. oktobra 2003. godine, u 80. godini života.

U Kruševcu, u Balšićevoj ulici, pred Čkaljinom kućom, 2005. godine podignut mu je spomenik. Nekadašnja ulica Milanka Kušića, na Zvezdari u Beogradu, od novembra 2006. godine zove se po Miodragu Petroviću Čkalji.

16. октобар 2013.

15. октобар 2013.

100 godina cigareta Camel

Kamel je marka cigareta koju je uveo u prodaju američki proizvođač R. J. Reynolds Tobacco Company iz Visnton-Salema u Severnoj Karolini krajem 1913. godine, a koja sadrži mešavinu turskog duvana i vridžinijskog duvana. To su prve pakovane cigarete u svetu. Za paklu od 20 cigareta bilo je potrebno izdvojiti 10 centi.

10. октобар 2013.

Naskuplji automobil na svetu Ferari 250GTO

Ferari 250 GTO (Gran Turismo Omologato) iz 1963. godine postao je najskuplji automobil na svetu, pošto ga je od kolekcionara Pola Papalardoa kupio nepoznati kupac za 52 miliona evra.

Prethodni najskuplje prodat automobil bio je takođe "ferari 250 GTO", ali iz 1962. godine, koji je bio u vlasništvu Stirlinga Moša, a prošle godine je dostigao cenu od 35 miliona dolara, što ukazuje na veliki skok cene tog modela.

Rekordni GTO, koji nosi broj šasije 5111, davne 1963. godine pobedio je u trci "Tour de France", a vozač je bio Francuz Žan Giše (Jean Guićet), prenosi elektrionski magazin "Auto eksluziv".

Samo je 39 primeraka ovog legendarnog Ferarijevog modela proizvedeno između 1962. i 1964. godine. Kreirao ga je Đoto Bizarini sa svojim timom, a namenski su pravljeni za trke u GT klasi pod okriljem FIA.

Međutim, pre nego što je završio posao, Bizarini je sa nekoliko ključnih ljudi napustio Ferari tokom čuvenog "Palas revolta", pa je posao morao da dovrši Đirolamo Gardini, iskoristivši gotovo sve Bizarinijeve modifikacije sa test automobila.

Model 250 GTO, evoluirani 250 GT, se pokazao kao pun pogodak. Sa 3-litarskim V12 motorom i 302 konjske snage, mogao je da razvije maksimalnih 283 km/h.

"Testa Rossa sa krovom" kako ga je štampa nazvala na predstavljanju, je već u svojoj prvoj sezoni osvojio šampionat u Diviziji III. Takođe '63. i '64. godine, pa će ovaj het-trik ostati upamćen kao najveći uspeh serije 250, poslednjeg Ferarijevog trkačkog automobila sa motorom napred.