13. децембар 2015.

Dan marke 2015.

100 godina od objavljivanja poštanske marke „Kralj Petar na bojištu 1914. godine”.

Poštanska marka „Kralj Petar na bojištu 1914. godine” objavljena je 1915. godine, u znak sećanja na pobedu srpske vojske u borbama vođenim sa austrougarskom vojskom u jesen 1914. godine. Kada je, 17. novembra 1914. godine, srpske vojnike na bojištu posetio kralj Petar Prvi, tadašnja srpska vlada odlučila je da u čast ovog događaja izda poštansku marku. Nacrt za marku izrađen je prema snimku ratnog fotografa Samsona Černova koji je načinjen na bojnom polju na Garevici kod sela Darosava (Kolubarski srez). Na slici su kralj Petar, vojvoda Stepa Stepanović, kraljević Đorđe i kraljev ađutant, potpukovnik Knežević. Snimak Černova dobio je veliki publicitet – bio je prvo objavljen u francuskom listu „Ilustrasion” (L’Illustration), a potom i na ratnoj razglednici francuskog izdanja.

Poštanska marka „Kralj Petar na bojištu 1914. godine” prva je srpska marka na kojoj portret vladara nije predstavljen kao klasičan portret do pojasa. Ova marka jedinstvena je u svetu i zbog toga što je kralj Petar Karađorđević tada bio jedini vladar koji je imao fotografiju sa prve linije fronta.

Na poštanskoj marki, gore desno se nalazi natpis „SRBIJA”, a dole „Kralj Petar na bojištu 1914. godine.” Graviranje i izrada klišea za štampanje maraka obavljeni su u Parizu, a marke, u sedam različitih vrednosti (5, 10, 15, 20, 25, 30 i 50 para), štampane su u Državnoj markarnici u Nišu, tek početkom oktobra 1915. godine, usled otežanih komunikacija zbog ratnih prilika.

Marke su iz Državne markarnice potom prebačene u centralni Depo maraka koji se nalazio u Kruševcu, radi distribucije. Zbog slabog poštanskog prometa, marke su bile poslate samo poštama u Gornjem Milanovcu, Ribarskoj Banji, Podujevu i Krivoj Palanci, a kada je nastupila ofanziva austro-ugarske i nemačke vojske, pošte i Depo poštanskih maraka u Kruševcu su evakuisane. U Prištini je pošta, početkom novembra, izdavala ove marke građanstvu, radi upotrebe umesto sitnog novca, a to se ponovilo i u Prizrenu, u koji je Depo prebačen. U Peći su, pred početak povlačenja srpske vojske preko Albanije, krajem novembra 1915. godine, ove poštanske marke uništene – spaljene.

Umetnička obrada marke: Jakša Vlahović, akademski grafičar.

Stručna saradnja: Ljiljana Đorđević, kustos PTT muzeja u Beogradu.
Kataloške informacije
Datum izdavanja: 10. decembar 2015.
Umetnička obrada: Jakša Vlahović
Štampa: višebojni ofset ZIN Beograd
Tiraž: 23,00 din (višebojna) 45.000
Tabak: 25
Koverat sa žigom PD (FDC): 1
Nacrt: Proslava jubileja poštanske marke „Kralj Petar na bojištu 1914 godine”
Veličina marke: 37,5 x 30 mm.
Važi neograničeno.

10. децембар 2015.

Britanske heroine Prvog svetskog rata u Srbiji

Flora Sends (Neder Poplton, Jorkšir, 22. januar 1876 – Safok, 24. novembar 1956) je bila jedina žena oficir srpske vojske za vreme Prvog svetskog rata i jedina žena iz Velike Britanije u aktivnoj vojnoj službi.

Kada je rat počeo, dobrovoljno se prijavila kao bolničarka u Ambulanti Svetog Jovana, sa kojom je došla u Srbiju avgusta 1914. U Kragujevcu se pridružuje Crvenom krstu Srbije i radi kao bolničarka u Drugoj pešadijskoj diviziji Srpske vojske. Tokom povlačenja srpske vojske preko Albanije, Flora Sends je zvanično regrutovana kao vojnik, čime je postala prva strankinja u aktivnoj službi u tadašnjoj srpskoj vojsci.

Zajedno sa Milunkom Savić bila je pripadnica „Gvozdenog puka“. 1916. teško je ranjena od neprijateljske granate na položajima u blizini Bitolja. Regent Aleksandar odlikovao ju je najvišim vojnim odlikovanjem – Karađorđevom zvezdom sa mačevima i unapređena je u čin narednika. Zajedno sa Evelinom Haverfild osnovala je Srpski potporni fond. Posle rata, demobilisana je iz aktivne službe u Srpskoj vojsci u činu kapetana i nastavila je da živi u Srbiji. Umrla je 1956. godine.
Dr Ketrin Stjuart Makfejl (Glazgov, 1887 – Sent Endrjuz, 1974). U Glazgovu je diplomirala medicinu. U januaru 1915. sa Bolnicom škotskih žena dolazi u Srbiju, u Kragujevac, a zatim prelazi u Beograd gde je radila na Infektivnom odeljenju Vojne bolnice sa obolelima od tifusa, a i sama Ketrin Makfejl je tada obolela. Nakon oporavka, već u proleće 1916. godine vraća se humanitarnom radu i u Francuskoj radi u bolnicama u kojima se leče i srpski vojnici.

Posle rata ostaje u Srbiji i 1921. godine u Beogradu osniva prvu dečju bolnicu u našoj zemlji, Englesko-srpsku bolnicu. Godine 1934. u Sremskoj Kamenici osniva englesko-jugoslovensku dečju bolnicu za lečenje tuberkuloze kostiju i zglobova, koju je vodila do septembra 1947. godine. Dr Makfejl odlikovana je Ordenom Sv. Save V i IV stepena, a za rad u posleratnom Beogradu dobila je Orden Sv. Save III stepena. Dobila je i jedno od najvećih britanskih odlikovanja – Orden Britanske imperije.
Elsi Inglis (Nainital, 16. avgust 1864 – Njukasl, 26. novembar 1917) je bila škotska lekarka i prva žena koja je dobila najviše srpsko odlikovanje – Orden belog orla. Odlikovana je i Ordenom Svetog Save.

Po izbijanju Prvog svetskog rata osniva organizaciju „Bolnica škotskih žena”. Početkom 1915. godine odlazi u Srbiju i osniva prvu ratnu bolnicu. Prilikom povlačenja srpske vojske, Elsi Inglis odbija da ostavi opremu bolnice i povuče se zajedno sa vojskom, pa novembra 1915. biva zarobljena u Kruševcu, a potom biva repatrirana. Umrla je i sahranjena u Škotskoj, a njenoj sahrani prisustvovali su predstavnici britanske i srpske kraljevske porodice. Svojim angažovanjem, izuzetnom radnom etikom i ličnim entuzijazmom, pokazala je redak primer humanosti u najtežim vremenima i podstakla dolazak u Srbiju mnogih drugih bolničarki, kojih je u Srbiji 1915. bilo više od šest stotina.
Dr Izabel Galovej Haton (1887 – 1960) U Prvi svetski rat dobrovoljno je ušla 1915. godine kao pripadnik Bolnice škotskih žena, psihijatar. Njena jedinica je osnovala bolnicu pod šatorima u mestu Troa u Francuskoj iz koje je, novembra 1915. Izabel prebačena u Gevgeliju, odakle se ubrzo povukla u Solun, na Solunski front. U leto 1918. imenovana je za glavnog bolničkog oficira i prekomandovana u Vranje. Došla je sa još 11 lekara i 40 medicinskih sestara i radila na lečenju vojnika i civilnog stanovništva u gradu u kojem su u to vreme harali pegavi tifus i španska groznica. U Vranju je ostala do oktobra 1919. i pomogla je u osnivanju lokalne civilne bolnice za koju je ostavila opremu i hirurške instrumente. Svoj ratni angažman je završila na komandnoj poziciji u jedinici stacioniranoj u Beogradu 1920. godine.

Za svoje zasluge odlikovana je Ordenom belog orla, a srednja medicinska škola u Vranju nosi njeno ime.
Evelina Haverfild (Inverlohi Kasl, Kingjusi, Škotska, 9. avgust 1867 – Bajina Bašta, 21. mart 1920.), bila je istaknuta aktivistkinja za prava žena. U Srbiju je došla 1915. godine. Sa dr Elsi Inglis i ostalim članicama Bolnice škotskih žena u Kruševcu je, zajedno sa ranjenicima, bila zarobljena od okupatora.

Nakon repatrijacije 1916. učestvovala je u organizovanju Srpskog potpornog fonda (Serbian Relief Fund). U proleće 1917, gđa Haverfild se udružuje sa još tri ratne veteranke, Florom Sends, Emili Simonds i Anom Mekglejd i osniva Kuhinje Sends-Haverfild, koje su radile na Solunskom frontu.

Po oslobođenju je u Bajinoj Bašti podigla Dom za ratnu siročad i pomogla smeštaj za obolele od tuberkuloze. Preminula je od upale pluća i sahranjena je u porti crkve u Bajinoj Bašti gde je, njoj u spomen 1930. otvoren „Dom – Bolnica Eveline Haverfild”, a u crkvenoj zgradi nešto kasnije i „Dom Eveline Haverfild”.

Evelina Haverfild je odlikovana najvišim srpskim odlikovanjima: Ordenom Svetog Save (IV i V reda) i posthumno Ordenom Belog orla sa mačevima.
Dr Elizabet Ros (London, 14. februar 1878 – Kragujevac, 14. februar 1915), lekarka škotskog porekla, početkom 1915. je kao dobrovoljac došla u Srbiju, u Kragujevac, da leči teško obolele od tifusa.
Jedna je od prvih žena sa diplomom lekara u Velikoj Britaniji, koja je kao dobrovoljac došla u Srbiju. Najpre je otišla u Niš, pa u Kragujevac, koga su, zbog tifusa koji je harao, nazivali Mrtvim gradom. U Prvoj rezervnoj vojnoj bolnici u Kragujevcu u vreme njenog dolaska bilo je oko 200 bolesnika, a svi lekari i bolničarke su ili umrli, ili ležali među pacijentima. Kako je i dr Ros obolela od tifusa, radila je sama u teškim uslovima. Početkom januara 1915. u Kragujevac je stigla i prva jedinica Bolnice škotskih žena (Scottish Women’s Hospital), pa je osoblje Bolnice škotskih sestara priteklo u pomoć svojoj zemljakinji. Posle 13 dana borbe sa tifusnom groznicom dr Elizabet Ros umrla je 14. februara 1915, na svoj 37. rođendan. Sahranjena je na groblju u Kragujevcu, uz najviše vojne počasti.
Kataloške informacije
Datum izdavanja: 8. decebar 2015.
Umetnička obrada: Marina Kalezić
Štampa: višebojni ofset ZIN Beograd
Tiraž: 23,00 din (višebojna) 10.000; 23,00 din (višebojna) 10.000; 23,00 din (višebojna) 10.000; 23,00 din (višebojna) 10.000; 23,00 din (višebojna) 10.000; 23,00 din (višebojna) 10.000
Tabak: karnet
Koverti sa žigom PD (FDC): 3
Maksimum karta (MC): 12
Nacrti: Portret Flore Sends, 1876-1956; Portret dr Ketrin Stjuart Makfejl, 1887-1974; Portret Izabel Galovej Haton, 1887-1960; Portret Elsi Inglis; Portret Eveline Haverfild, 1867-1920; Portret dr Elizabet Ros, 1878-1915.
Veličina maraka : 34,8 x 35 mm
Veličina korice karneta: 270 x 100 mm (obrezane-otvorene)
Veličina tabaka u karnetu: 128,4 x 94 mm (obrezan)
Važi neograničeno.

6. децембар 2015.

150 godina Kruševačke gimnazije

Pre 150 godina, žitelji Kruševca i okoline uspeli su da realizuju svoju viziju o otvaranju prve gimnazije na ovim prostorima. U to vreme Srbija je imala svega tri gi-mnazije i jednu bogosloviju. Tom sazvežđu, 9. juna 1865. pridružila se i Kruševačka gimnazija. U početku, bila je to polugimnazija koja je 1873. dobila treći, a naredne godine i četvrti razred. Kao niža gimnazija radila je do 1888. kada dobija peti, a svake naredne godine još po jedan novi razred. Školske 1891/92. ona postaje potpuna gimnazija.
Značajna godina u razvoju ove škole je i 1898. kada se državnim ukazom ukida njeno finansiranje iz budžeta, ali je stanovnici grada i okoline spasavaju od zatvaranja, pretvorivši je, sopstvenim sredstvima, sve do 1902. godine, u privatnu gimnaziju.

Tokom svog razvoja, Gimnazija se suočavala sa manjim i većim iskušenjima. Manjim bi se mogle smatrati tadašnje predrasude o školovanju ženske dece, koje su neretko uticale na odluke o upisu učenica u gimnaziju. Kako im je školovanje bilo dozvoljeno samo u nižim razredima, izvesno rešenje ove nepravde predstavljalo je otvaranje privatne Više ženske škole 1905. godine koja je 1913, neminovno, pripojena Gimnaziji. Na žalost, prava iskušenja opstajanju Gimnazije predstavljali su istorijski događaji. U vreme Balkanskog rata Gimnazija je pretvorena u bolnicu, dok za vreme Prvog svetskog rata uglavnom nije radila. Drugi svetski rat učinio je da njena primarna namena bude kasarna, dok se nastava odvijala neredovno i improvizovano. Gimnazija je delimično promenila ruho i u periodu od 1977. do 1990. godine kada je radila kao Obrazovni centar „Bosa Cvetić“.

Koliko su Kruševljani od početka bili svesni značaja ove škole za razvoj svog kraja, svedoči i njihova preduzimljivost u obezbeđivanju odgovarajuće zgrade koju su napravili sopstvenim prilozima te 1865. godine. Decenijama kasnije, 1908. godine proširili su je dozidavši na postojeći objekat dva bočna krila. Kada su potrebe obavljanja nastave postale zahtevnije, što zbog broja đaka, što zbog zova vremena Kruševljani, uz pomoć nadležnog ministarstva, uspevaju da sagrade novu zgradu i da u nju usele školu 1938. godine. Gimnazija je sve ove godine umela da vrati pruženo poverenje, utičući znanjem, duhom i vizionarstvom na napredak kruševačkog kraja.

Danas je ona moderna škola, sa četiri različita smera i preko 1000 đaka, uvek spremna za izazove na polju nauke, umetnosti i društvenog angažmana. U onom, nekada malobrojnom sazvežđu sličnih škola u Srbiji, ume da zablista na način koji garantuje trajanje.

Grafička obrada marke: Jakša Vlahović, akademski grafičar.

Stručna saradnja: Kruševačka gimnazija.
 
Kataloške informacije
Datum izdavanja: 3. decembar 2015.
Umetnička obrada Jakša Vlahović
Štampa: višebojni ofset ZIN Beograd
Tiraž: 23,00 din (višebojna) 25.000
Tabak: 8 + vinjeta
Koverat sa žigom PD (FDC): 1
Nacrt: Zgrada Kruševačke gimnazije
Veličina marke: 37,5 x 30 mm
Važi neograničeno.

Dva veka tradicije vojske Srbije

Odlukom o određivanju Dana Vojske Srbije i drugih vojnih praznika („Službeni vojni list“, broj 21/15) za Dan Vojske Srbije određen je 23. april, u znak sećanja na dan kada je 1815. godine, na Cveti, doneta odluka o početku Drugog srpskog ustanka za oslobođenje Srbije od Otomanske imperije.

Ovaj datum predstavlja istorijsku prekretnicu koja je dovela do stvaranja savremene srpske države i omogućila stvaranje efikasne i moderne srpske vojske. Takođe, pored početka modernizacije društva ugledanjem na evropske primere i stvaranja države i vojske, kao jedna od pozitivnih posledica Drugog srpskog ustanka je i agrarna reforma, koja se ogledala u deobi spahijske zemlje seljacima.

Drugi srpski ustanak, kao složen vojnodiplomatski i državotvorni proces, simbolički je pokrenut na Cveti po starom, odnosno 23. aprila 1815. godine po novom kalendaru. Vojne, diplomatske i političke aktivnosti ustanika dovele su do toga da se Srbija oslobodi vrhovne turske vlasti, stvori stajaću vojsku i ustanovi Gardu od mladića „po stasu i ugledu“ iz najboljih seoskih kuća.

Narodna skupština je ozvaničila naziv „soldati“, uvažavajući činjenicu da je stvaranje stajaće vojske, najpre od „upisnika“, a kasnije od „soldata“, prošlo neopaženo od Porte. Uvode se i prvi regruti. Stajaća vojska živela je u kasarnama i primala platu. Ustanovljene su uniforme odnosno „mundiri“. Ove prve formacije srpske regularne vojske bile su uređene po ugledu na austrijsku vojsku, što je potvrda da su se i u tom periodu koristila iskustva stranih armija.

Drugi srpski ustanak je upravo onaj splet događaja vođenih verom u oslobođenje Srbije upotrebom postojećih vojnih efektiva i organizacije vojske, koji je doveo do konačnog oslobođenja i priznavanja moderne Srbije, kao države sa punim ingerencijama i međunarodno-pravnim subjektivitetom na Berlinskom kongresu 1878. godine.

Motivi na marki: Miloš Obrenović, rad slikara Vsevoloda Guljeviča i orden Miloša Velikog III stepena Marka Lazarevića. Motiv na koverti: Knjaz Miloš Obrenović, autor Anastas Jovanović.

Grafička obrada marke: Radomir Bojanić, akademski slikar i Jakša Vlahović, akademski grafičar.

Stručna saradnja: Ministarstvo odbrane Republike Srbije, Uprava za tradiciju, standard i veterane.
Kataloške informacije
Datum izdavanja: 2. decembar 2015.
Umetnička obrada: Jakša Vlahović i Radomir Bojanić
Štampa: višebojni ofset ZIN Beograd
Tiraž: 23,00 din (višebojna) 25.000 dinara
Tabak: 25
Koverat sa žigom PD (FDC): 1
Nacrt: Miloš Obrenović, rad slikara Vsevoloda Guljeviča i orden Miloša Velokog III stepena Marka Lazarevića
Veličina marke: 30 x 37,5 mm
Važi neograničeno.