12. октобар 2011.

Monoksil izvađen iz Drine

Monoksil, plovilo staro nekoliko vekova, nađeno nedavno u Drini, na svoju ruku je iz reke izvadio Dragoljub Tešanović, meštanin Jelava. Čamac je dopremio do svog dvorišta.

Dok su arheolozi čekali neophodnu mehanizaciju, Dragoljub je sa nekoliko prijatelja izvukao čamac, stavio ga na prikolicu i traktorom dovezao u svoju avliju.

- Za čamac se zna već deset dana, svi su dolazili da ga vide i krenula je priča da neki nude pare onome ko ga izvuče. Nisam hteo da ga izvadi neko drugi, pa sam u subotu uveče sa drugarima otišao po čamac. Bio je pun šljunka, koji smo izvadili ručno, a onda smo pomoću mašine uspeli da ga izvučemo. Radili smo pažljivo i mislim da ništa nije oštećeno. Rekao bih po reakciji arheologa da je sa čamcem sve u redu. U nedelju sam ga oprao i zvao nadležne. Arheolozi kažu da nije trebalo da ga diram, ali nisam ništa oštetio, a sve nađene delove smo ubacili u čamac. Ne bih ga ovako stavio u dvorište da sam hteo da ga ukradem - kaže Tešanović.

Podvodni arheolog Gordana Karović kaže da su prvi put imali priliku da budu prisutni kada se otkrije jedan ovakav izuzetno značajan objekat za istoriju plovidbe u ovim krajevima, a on je sada izvađen na ovakav način.

- Ovo je bila jedinstvena prilika da se ovakav objekat arheološki dokumentuje i prati tok njegovog izvlačenja, transporta, da arheolozi odrade svoj deo posla. Sada se desilo ono što se kod nas često dešava - da ljudi rade tuđ posao. Pojavio se čovek koji kaže da je po mraku izvadio čamac i vrlo je svestan da je učinio nešto što je protiv zakona. Ne znamo šta su izbacili iz čamca, na njegovom dnu mogao je da se nađe neki predmet koji je možda mogao da ukaže na bliže datiranje. Ukoliko se bude nastavio rad ne samo na konzevaciji, nego i istraživanju ovog objekta, možemo da dobijemo veliki broj informacija koje će još jednom pokazati značaj podvodne kulturne baštine za istraživanje materijalne istorije naših prostora - kaže ona.

U dvorištu Tešanovića bio je juče i Radivoje Arsić, v. d direktora Zavoda za zaštitu spomenika Valjevo, koji kaže da bi bilo mnogo bolje da je čamac iz reke izvađen u prisustvu arheologa i da je sreća što je izvučen bez oštećenja.

Radio noću
- Taj čovek je rekao da ni javnost ni stručnjaci nisu reagovali i da je zbog toga on izvukao čamac. Sve je to radio u nedelju od 18 sati do jedan sat posle ponoći. Pitam se, zašto je radio noću ako ništa nije krio - kaže Gordana Karović.
Meštani su rekli da su čamac preneli kako bi ga sačuvali od krađe, ali su tim postupkom otežali rad arheolozima.

Napravljen od hrasta
Čamac, star nekoliko vekova, bio je zatrpan zemljom i šljunkom i pojavio se nakon što je prošlogodišnja decembarska poplava promenila priobalje reke Drine. Stručnjaci koji su juče premeravali čamac kažu da je iznenađujuća njegova dubina i što je u potpunosti očuvan, kao i da kod nas verovatno ne postoji tako sačuvan primerak. Prema prvim procenama, plovilo najverovatnije potiče iz 17. veka i to je monoksil, čamac izdeljan iz jednog komada, verovatno hrastovog drveta. Dugačak je 7,10 metara, širina na krmenom delu je 1,29 metara, a dubina unutrašnjeg dela 98 santimetara.


Monoksil pre i posle vađenja iz Drine

10. октобар 2011.

Ivo Andrić u diplomatiji

U Arhivu Jugoslavije danas će biti otvorena izložba ,,Ivo Andrić u diplomatiji”, kojom ova ugledna arhivska ustanova obeležava 119 godina od rođenja (9. oktobar 1892, Dolac kod Travnika) našeg znamenitog pisca i 50 godina od kako je Andrić dobio Nobelovu nagradu za književnost.

Više od 150 malo poznatih dokumenata i fotografija iz bogatih fondova Arhiva Jugoslavije probrano su svedočanstvo o Ivu Andriću koji je kao diplomata Kraljevine Jugoslavije, u periodu od 1920. do 1941. godine, napredovao od najnižeg zvanja u službi do pomoćnika ministra inostranih poslova.

Od stupanja na prvu diplomatsku dužnost u Poslanstvu Kraljevine Jugoslavije pri Svetoj stolici 7. marta 1920. godine, do okončanja diplomatske karijere 5. aprila 1941. godine, kada je bio opunomoćeni ministar i izvanredni poslanik jugoslovenskog Kraljevskog poslanstva u Berlinu, Ivo Andrić je službovao u osam evropskih država i deset gradova.

Vatikan (Rim), Bukurešt, Trst, Grac, Marsej, Pariz, Madrid, Brisel, Ženeva i Berlin bili su središta u kojima je on brusio svoje diplomatske veštine i sticao ugled u svetu diplomatije zbog čega će francuski list ,,Imanite”, kada je Andrić 1937. godine postao pomoćnik ministra spoljnih poslova, konstatovati: ,,Star 45 godina, to je čovek retke inteligencije koji je napravio briljantnu diplomatsku karijeru i koji se, u isto vreme, istakao i kao pisac.”

Ivo Andrić je tri godine, od marta 1931. do marta 1933. godine, službovao i u Ženevi, kao član Stalne delegaciji Kraljevine Jugoslavije pri Društvu naroda, u sedištu ove svetske organizacije osnovane da bi očuvala mir u svetu, kolektivnu bezbednost, političku nezavisnost i ravnopravnost svojih članica, ali se pokazalo da su moći Društva naroda slabašne i da se ne mogu suprotstaviti onom toku događaja koji će dovesti do Drugog svetskog rata.

,,Musolini, Hitler i Staljin su diktatori, njihovi sistemi su totalitarni i agresivni, zapadne demokrate su kolebljive i neodlučne”, pisao je tih godina Andrić, potvrđujući da precizno i tačno sagledava dubinske slojeve istorijskog kretanja i ulogu pojedinih ličnosti u istoriji.

Okolnosti su htele da Andrić, 10. aprila 1939. godine, stupi na poslednju diplomatsku dužnost u Berlinu, samo nekoliko meseci pre nego što je Hitler pokrenuo mašineriju Drugog svetskog rata.

– Bio je to najosetljiviji i najdelikatniji period njegove diplomatske karijere, posebno teška misija, godine za koje je sam Andrić rekao da su mu najmučnije u životu – kaže direktor Arhiva Jugoslavije Miladin Milošević, čija nam je ljubaznost omogućila da postavku ,,Ivo Andrić u diplomatiji” vidimo i pre današnjeg svečanog otvaranja izložbe.

Naš sagovornik podseća da su u vreme Andrićevog službovanja u sedištu Trećeg rajha, mimo njega kao zvaničnog diplomatskog predstavnika, održavani i tajni kontakti i pregovori između Berlina i Beograda, o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu. Zbog toga je Andrić protestvovao 26. februara, a onda, 20. marta 1941. godine, tražio da bude razrešen dužnosti poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu.

Umesto toga, dogodilo se da i on, baš u tom svojstvu, 25. marta 1941. godine, prisustvuje ceremoniji potpisivanja Protokola o pristupanju Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu, u bečkom dvorcu Belvedere.

Dok razgledamo dragocene, malo poznate dokumente o Andrićevim diplomatskim godinama, Miladin Milošević naročito naglašava kakav je bio Andrićev odnos baš prema istorijskoj građi.

– Visoko razvijena svest o značaju arhivskih dokumenata krasila je Iva Andrića. Smatrao je da se bez dokumenata, kao svedočanstva prošlosti, ne mogu razumeti mnoge pojave u sadašnjosti niti nazreti nešto od budućnosti. Sve ono što je čovek nekada mislio, osećao i radio, neraskidivo je utkano u ono što danas mislimo, osećamo i radimo, bio je duboko uveren Andrić, naglašava naš sagovornik, a izložba koja će danas biti otvorena u Arhivu Jugoslavije na najbolji način potvrđuje ove reči.

Autori izložbe su Dušan Jončić i Jelena Đurišić, oni su pripremili i bogato ilustrovan, pregledan i lepo dizajniran katalog, u kome je uvodni tekst napisao Miladin Milošević.


Rešenje predsednika Ministarskog saveta i ministra inostranih poslova KJ
dr Milana Stojadinovića o postavljenju Ive Andrića
za vršioca dužnosti načelnika Političkog odeljenja MIP-a KJ, 8. jul 1935.

Ive Andrića sa studija u Gracu, 1923.

Ukaz kraljevskih namesnika, pr. pov. br. 1657 od 28. marta 1939. godine
o imenovanju Ive Andrića za poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu.



Link: katalog izložbe

9. октобар 2011.

Andrićevi jubileji

Otkrivanjem citata Ive Andrića na stepeništu, u podnožju spomenika na Andrićevom vencu u Beogradu, počelo obeležavanje jubileja. Manifestacije posvećene Andriću biće organizovane u narednih godinu dana u više od 40 zemalja sveta.

Proslava jubileja književnika, diplomate i jedinog našeg dobitnika Nobelove nagrade Ive Andrića počela je otkrivanjem citata na stepeništu, u podnožju spomenika nobelovcu na Andrićevom vencu u Beogradu.

"Otišao sam. Iza mene je ostalo sve što su ljudi rekli, kao pramičak magle koji se gubi. A sve što su uradili, poneo sam na dlanu jedne ruke", glasi Andrićeva misao zapisana ćiriličnim slovima zlatne boje na uspravnim pločama stepenika. Otkrivanjem citata započelo je obeležavanje jubileja vezanih za život i rad Ive Andrića - od oktobra 2011. do oktobra 2012. godine.

U 2011. godini navršavaju se dva jubileja - vek od objavljivanja njegovog prvog književnog rada (u časopisu „Bosanska vila”) i pola veka od kako je dobio Nobelovu nagradu, a u oktobru 2012. godine i sto dvadeset godina od rođenja.

"Cilj obeležavanja jubileja je da učinimo Andrićevo delo vidljivim, a to delo su reči", kazao je Marković i najavio niz aktivnosti Ministarstva kulture i drugih institucija u više od 40 zemalja.

Podsetivši na Andrićevu misao da "veština nije u pisanju nego u brisanju", ministar je ukazao da često "upotrebljavamo suviše reči, pa zamaglimo smisao".

"Andrić je, kada se o nečemu izjašnjavao, govorio svaki put istim rečima, jasno i nedvosmisleno, jer nije želeo da mi njega tumačimo. Njegovo delo poziva da tumačimo sebe", rekao je Marković. On je rekao da "svaki put kada čitamo Andrića možemo da dodamo još jedan sloj značenja, zato što smo mi u međuvremenu sazreli pa možemo da vdimo nešto što je sve vreme bilo upisano unutar dela".

Dramski umetnik Tihomir Stanić, odeven kao Andrić, izgovorio je deo iz romana "Na Drini ćuprija" pred okupljenim građanima i novinarima.

U godini jubileja u planu su regionalna koprodukcija predstava, serija izložbi o Andrićevom delu u gradovima Evrope, na sajmovima knjiga i univerzitetima, izdavanje jubilarne poštanske marke, promocije Andrićevih sabranih dela i niz specifičnih obeležavanja u saradnji sa Muzejem grada Beograda, Ministarstvom spoljnih poslova, JP Aerodrom „Nikola Tesla“, JP PTT saobraćaja “Srbija“...

Ivo Andrić rođen je 9. oktobra 1892. godine.

8. октобар 2011.

Ming vaza prodata za 21,6 miliona $

Kolekcija carske kineske keramike prodata je za neverovatnih 72 miliona dolara na "Sotbijevoj" aukciji u Hong Kongu. Samo jedna vaza iz dinastije Ming prodata je za 21, 6 miliona dolara, što je svetski rekord u visini cene za jedan predmet iz ovog perioda.

Ovu jedinstvenu zbirku kineskog porcelana iz kolekcije Meijintang sakupljali su tokom proteklih pedesetak godina švajcarski tajkuni, braća Cilig.

"Vaze iz dinastije Ming su sada naročito na ceni", kaže trgovac umetninama iz Hong konga Vilijam Čak.

Prema njegovim rečima, porcelan iz ovog perioda (1368-1644) nije bio toliko popularan sve donedavno, za razliku od dela iz ere Mandžurske dinastije.

Otkriven čamac iz XVII veka u reci Drini

Zbog niskog vodostaja u lozničkom kraju iz Drine je "izronio" pramac čamca, za koji se pretpostavlja da je iz XVII veka.

Stručnjaci kažu da je verovatno bio zatrpan zemljom i šljunkom i da se pojavio nakon što je prošlogodišnja decembarska poplava promenila priobalje reke. Plovilo neobičnog izgleda prvo su primetili ribolovci, javlja RTS.

Potvrđeno je da je reč o monoksilu, čamcu izdeljanom iz jednog komada drveta, najverovatnije hrasta, dugačkom sedam i po metara, a unutrašnjost mu je široka 50 santimetara.

Stručnjaci ističu da je bitno što je otkriven ovakav plovni objekat na Drini, a da je sekudarno određivanje datuma njegovog nastanka. Oni ukazuju da je prioritet da se čamac izvadi iz vode, zaštiti i sačuva od daljeg propadanja.

Radovi na vađenju čamca trajaće narednih dana, nakon čega predstoji restauracija i konzervacija što će, prema procenama stručnjaka, trajati nekoliko godina. Nakon toga ovaj čamac verovatno će biti vraćen kao eksponat u Loznicu.

7. октобар 2011.

Antičke građevine kod Bele Palanke

Arheolozi kod Bele Palanke pronašli kasnoantičko naselje sa nizom seoskih vila i drugih pratećih objekata. Otkrivene i dve antičke građevine monumentalnih dimenzija.

Republički zavod za zaštitu spomenika kulture iz Beograda privodi kraju zaštitna istraživanja arheoloških nalazišta registrovanih na trasi budućeg autoputa E-80 u sektoru Crvena Reka - Čiflik, kod Bele Palanke.

Mnogobrojni arheološki nalazi iz istraženih nekropola i građevina, keramičke posude, nakit, novac, svedoče da je nedaleko od Remezijane u Beloj Palanci, na desnoj obali Nišave, postojalo veće kasnoantičko naselje sa nizom seoskih vila i drugih pratećih objekata.

Tokom avgusta i septembra istražene su tri kasnoantičke zidane grobnice, sa nekropolom od nekoliko desetina slobodno ukopanih grobova iz istog perioda, kao i dve antičke građevine monumentalnih dimenzija.

Ispitani su i ostaci dva mosta, od kojih je jedan iz rimskog perioda, a drugi potiče iz turskog doba.

Arheološka istraživanja u okolini Bele Palanke treba da budu okončana do sredine novembra 2011. godine.

Pikaspve slike "locirane" u Srbiji

Dve ukradene slike slavnog španskog slikara Pabla Pikasa, vredne više miliona dolara, pronađene su u Srbiji, saopštio je švajcarski javni tužilac Šarl Fesler.

On je za švajcarsku tv stanicu SF rekao da su slike sada na sigurnoj lokaciji, ali nije želeo da otkrije gde se nalaze, kao ni da li je utvrđeno ko ih je ukrao.

Prema rečima Feslera, Švajcarska je uputila zvanični zahtev Srbiji da slike budu vraćene.

Slike "Glava Konja" iz 1962. i "Staklo i krčag" iz 1944. godine ukradene su u februaru 2008. godine sa izložbe u gradiću Fefikon, nedaleko od Ciriha.

Slike su ukradene pre više od dve godine i reč je o jednoj od najvećih pljački u Evropi.

Pre više od dve godine čaospis Grom je pisao da su slike - ulja na platnu "Glava konja" i "Čaša i bokal" ukrali lopovi iz Srbije i Crne Gore, sa izložbe u gradiću Pfefikonu kod Ciriha, a bila su pozajmljena iz Sprengel muzeja u Nemačkoj.

Dve mnogo vrednije slike iz galerije "Sedam" lopovi nisu mogli da stave u auto, pa ih je slučajno na ulici pronašao jedan taksista.

U razgovoru za Grom direktor "Art menadžment grupa" iz Londona Ričard Elis, objasnio je da banda iz Crne Gore i Srbije otkrivena brzo.

- Lopovi su napravili bezbroj grešaka. Nisu imali kupce niti plan o tome kome da prodaju slike, pa su one zbog toga i dalje kod njih, a budući da su identifikovani, sada neće ni moći da ih prodaju. Pitanje je samo da li će biti pametni i vratiti slike pre nego što se policijski obruč oko njih stegne - izjavio je tada Elis.

Dva veka od rođenja Franca Lista

Program povodom 200. godišnjice rodjenja kompozitora Franca Lista počinje u petak u Kulturnom centru Beograda, a izložbe, koncerti i filmske projekcije posvećene tom umetniku biće organizovani do 9. oktobra, najavio je Kulturni centar Beograda.

Kroz bogati trodnevni program publika će imati priliku da se sretne sa Listovim dobro poznatim pijanističkim delima, da njegova poznata dela sagleda iz nove perspektive, kao i da se upozna sa nekim manje poznatim Listovim kompozicijama. Program će upotpuniti i Listove transkripcije Berlizovih i Vagnerovih dela, kao i dela kompozitora na koje je List uticao u Vajmaru i na taj način predstaviti prilike koje su okruživale ovog autora.

Osvrtima na ove specifičnosti program kojim Kulturni centar Beograda obeležava 200-ti rođendan ovog genija i možda prvog muzičkog “superstara” iz sfere pop-kulture kakve danas poznajemo, predstaviće i stvaralačku stranu Franca Lista koja najčešće izmiče ljubiteljima muzike – njegovo angažovanje u žanrovima kamerne muzike, kao i Listovu ulogu u konstituisanju takozvane ’Novonemačke škole’ i njegov uticaj na muzičke pravce i prilike 20. veka.

Program obuhvata raznovrsne sadržaje – niz od tri koncerta, dva predavanja i jedno koncertno predavanje, projekcije dva igrana filma, kao i koncert za decu. Takođe, biće organizovana dokumentarna izložba, koja će se sastojati iz reprodukcija raznovrsnih dokumenata i Listovih portreta.

Ovog vikenda u Galeriji Artget i Skupštini Grada nastupiće renomirani mladi beogradski muzičari Vladimir Pavlović, Vladimir Gligorić, Darije Sebić i Neven Šobajić, Marija Misita, Ana Petrović, Milivoje Veljić, Milica Videnović, Jelena Đajić-Levajac, Nikola Aleksić, Nemanja Marjanović i Uki Ovaskainen, Aleksandar Novaković…

I pošta Srbije je odala počast Francu Listu. Početkom godine raspisan je konkurs za idejno rešenje poštanske marke koja je emitovana ovim povodom. Na konkursu koji su raspisali mađarska ambasada u Beogradu i Javno preduzeće PTT saobraćaja „Srbija”, u saradnji sa Ministarstvom za kulturu, informisanje i informaciono društvo Vlade Republike Srbije, rangirano je još sedam likovnih rešenja sledećih autora: Ivan Miladinović, Geroslav Zarić, David Vartabedijan, Marija Stojisavljević, Milan Pavlović, Slobodan Nedeljković i Ferenc Barat. Sva rangirana rešenja biće nagrađena, a likovno rešenje Bobana Savića – Geta i likovno rešenje Ivana Miladinovića koje je izabrano za motiv FDC koverta, mogu se videti na korporativnom sajtu Pošte Srbije (www.posta.rs, deo Filatelija), kao i na sajtu koji je postavila mađarska ambasada – www.liszt2011.rs.

1. октобар 2011.

Turska u Evropi - 1849.

Detaljna mapa iz sredine XIX veka izdata u Engleskoj. Pokazuje ostrva, gradove, puteve, reke, planine, jezera itd. Sadrži i dve dodatne karte Bosfora i Krita. Adam & Charles Black su bili među vodećim izdavačima atlasa u XIX veku u Engleskoj.
Naziv mape: Turska u Evropi
Izdavač: Adam & Charles Black
Mesto, godina: Edinburgh, 1849.
Bojenje: Ručno obojena mapa
Veličina: 15 x 10.5 inča