30. март 2012.

Nauka 2012.

U okviru tradicionalnog izdanja "Nauka", Pošta Srbije obeležava dva jubileja našeg školstva: 75 godina utemeljenja visokog umetničkog obrazovanja i 150 godina Požarevačke gimnazije. Tri marke sa nominalama 22, 33 i 44 dinara puštene su u opticaj 30. marta 2012. godine.

Marka nominale 22 dinara , sa motivom nekadašnje zgrade Fakulteta muzičke umetnosti, posvećena je proslavi 75 godina visokoškolske ustanove. Ukazom Ministarstva prosvete predratne Jugoslavije donetim 31. marta 1937. godine osnovna je Muzička akademija u Beogradu. Rad prvih profesora i osnivača bio je usmeren na stvaranje umetnika i pedagoga koji će koncertnim i nastavnim aktivnostima stvarati specifičnu umetničku svest. Među utemeljivačima bili su kompozitor i muzikolog Kosta Manojlović, potom prvi rektor akademije, kompozitor i dirigent Stevan Hristić i violinista i kompozitor Petar Stojanović. To je ujedno i prva umetnička visokoškolska institucija u našoj zemlji. Nastava je danas organizovana na 11 odseka i obuhvata 25 različitih studijskih programa, a nastavnički kolegijum fakulteta čini 180 nastavnika i saradnika.

Marka nominale 33 dinara za motiv ima Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu. Takđe, osnovana 1937. godine, dok od 1973. godine radi kao Fakultet likovnih umetnosti. Osnivači i prvi profesori bili su Petar Dobrović, Milo Milunović i Toma Rosandić. Oni su školovani u inostranstvu i svojim iskustvima utemeljili su beogradsku akademiju po uzoru na svetske škole. Od početka, organizacija nastave odvijala se na tri odseka: slikarskom, grafičkom i vajarskom.

Iako Fakultet pripada grupaciji mlađih viskokoškolskih ustanova ovog tipa u Evropi, veoma brzo je stekao ugled, jer predstavlja nastavak usmetničkog školstva u Srbiji, koje je nastalo u drugoj polovini XIX veka. Šezdesetih godina prošlog veka i procvata beogradske aprstraktne umetnosti, primljeni su u kolektiv predstavnici ove umetničke orjentacije. Takva praksa, kojom škola u celini iskazuje sluh za aktuelne faze umetnsti, bila je nastavljena i kasnije, kada se za saradnike primani predstavnici "nove figuracije", kasnije "novog ekspresionizma", a devedesetih i nove beogradske skulptore. Nastava se odvija u pet zgrada. Deo institucije su i Centar za grafiku i vizuelna istraživanja i Livnica skulptura u osnivanju.

Marka nominale 44 dinara za motiv ima Požarevačku gimnaziju i njen jubilej 150 godina postojanja.

Umetnička obrada maraka je rad slikara mr Bobana Savića. Stručnu saradnju pružili su dekan Milutin Dragojlović sa Fakulteta likovnih umetnosti i profesor dr Soja Marinković sa Fakulteta muzičke umetnosti. tiraži maraka su 25.000 komada.

Na dan puštanja maraka u opticaj na pošti 11101 Beograd bio je u upotrebi prigodan žig.
  

20. март 2012.

Pronađeno više od 30.000 rimskih novčića na jugu Engleske

Preko 30.000 rimskih novčića pronašli su arheolozi na lokaciji gde se gradi novi hotel u blizini čuvenih rimskih kupatila na jugoistoku Engleske. Veruje se da srebrni novčići potiču iz 270. godine nove ere, a ovo je peta najveća količina ikad pronađena. Novčiće su pronašli arheolozi koji su radili 150 metara od istorijskih rimskih kupatila u Batu. Svi novčići biće prebačeni u Britanski muzej, a konzervatorima će trebati najmanje godina dana da ih obrade.
Bat se nalazi u regionu Samerset na jugoistoku Engleske i poznat je po svoja tri termalna izvora. Status grada dobio je 1590. Bat je pod zaštitom Uneska, a nastao je kao banja nazvana latinskim imenom Aquae Sulis (Voda Sulisa) u doba Rimljana, 43. godine nove ere. Njegova kupališta su lekovita za veći broj hroničnih oboljenja. 

15. март 2012.

Vaskrs 2012.

Povodom najvećeg hrišćenskog praznika - Uskrsa, Pošta Srbije je i ove godine emitovala dve prigodne marke. Nominala maraka su 22 i 46 dinara. Marke su štampane u većem tiražu nego ostala izdanja i na poštama širom Srbije su od 15. marta, kada su puštene u opticaj.

Inače, prvo izdanje povodom Uskrsa naša pošta emitovala je 2002. godine i od tada se redovno emituje svake godine, mesec dana pre praznika. u početku izdanje je sadržalo četiri prigodne marke, a od 2004. godine dve marke.
Izdanje iz 2002. godine

Slično kao i prošle godine, kao motivi za marke korišćeni su muzejski eksponati iz Muzeja Srpske pravoslavne eparhije budimske u Sentandreji. Osnovni fond zbirke u Sentandreji daje sveobuhvatni pregled razvoja umetnosti u Eparhiji, a istovremeno prikazuje i osnovna obeležja pravoslavne crkvene umetnosti u širem Podunavlju, pre svega u XVIII veku.

Motiv na marki nominale 22 dinara je "Vaskrsenje Hristovo", gornji deo prestonog krsta iz nepoznate radionice radjen u emajlu i srebru, nastao u XIX veku. Motiv na marke nominale 46 dinara je vaskrsenje sa detaljem okova Jevanđelja nastalog u XVIII veku, nepoznate radionice, rađen u emajlu i srebru. Motiv na koverti je detalj "Tajne večere" Mihaila Živkovića iz 1815. godine, dimenzija 58x43 cm, u drvetu i ulju iz nekadašnjeg ikonostasa srpske crkve u Balašađarmatu.

Umetničku obradu maraka uradila je Nadežda Skočajić, grafičar. Stručnu saradnju pružio je Kosta Vuković, rukovodilac zbirke Muzeja Srpske pravoslavne eparhije budimske u Sentandreji.

Marke su štamapane tehnikom višebojnog ofseta u novosadskoj štampariji "Forum" u šalterskim tabacima od po 25 maraka. Tiraž marke od 22 dinara je 215.000 komada, a marke od 46 dinara 25.000 komada. Na dan emitovanja maraka u opticaj pušten je i koverat prvog dana sa prigodnim žigom pošte 11101 Beograd 1.
 

2. март 2012.

Umetnost 2012.

U okviru ovogodišnjeg izdanja Umetnost izdate su četiri prigodne marke, nominala 22, 33, 46 i 55 dinara, a tema je arhitektura. Predstavljene su četiri zgrade u secesionističkom stilu, tri u Beogradu i jedna u Subotici, odnosno zgrada Robnog magazina, Telefonska centrala, Hotel Mokva i Gradska kuća u Subotici, koja ujedno slavi i 100 godina od izgradnje.

Na marki nominale 22 dinara prikazana je zgrada Robnog magazina. Jedan od najčistijih primera secesije u arhitekturi Srbije je, kako piše B. Nestorović, zgrade Robne kuće u Kralja Petra 16,  Viktora Azrielja (1889-1938). Ideja o objektu je, prema svedočenju M. Korunovića, doneta iz Beča, kao i delovi enterijera i eksterijera, dok su arhitektonske crteže izradili beogradski studenti. Velika zastakljena površina fasade u gvozdenoj konstrukciji, sa balkonskim gvozdenim ogradama i sa lizenama na krajevima, obeleženim mramorom u kome su isklesani secesijski elementi, ostvaruje harmoničnu kompoziciju prvu ove vrste u Beogradu.
Na markici nominale 33 dinara prikazana je zgrada Telefonske centrale u Beogradu. Podignuta je 1908. na uglu Kosovske broj 47 i Palmotićeve ulice. Posle studijskog obilaska Telefonske centrale u Pešti 1905, jedne od najsavremenijih u Evropi toga doba, osokoljen inostranim iskustvom, projekat beogradske Centrale izrađuje mladi docent Beogradskog univerziteta Branko Tanazević. Omogućivši postavljanje telefonskih instalacija za 6.000 pretplatnika, okupivši u svome enterijeru odeljenja poštanske i telegrafske službe, zgrada Telefonske centrale sasvim je zadovoljila potrebe malog, i još uvek sujeverjem zaodenutog grada, u kome je, uzgred rečeno, banalna predrasuda o baksuznom pretplatničkom broju 13, već jednom osujetila genezu i šire rasprostiranje telefonije. Između dva rata (1921-26), zgradi je nadzidan sprat koji nije narušio njen prvobitni sklad. Intervenciju je izveo sam autor a gradnju nadzirao Petar Popović. Zgrada je pod zaštitom države od 1981. kao kulturno dobro od velikog značaja. Konzervatorski radovi su izvedeni 1988.

Zgrada se nalazila na novčanici od 50.000.000 dinara iz 1993. godine.
  
Na merki nominale 46 dinara predstavljena je nekadašnja Palata Rosija, današnji hotel Moskva je zgrada u Beogradu. Palata Rosija je bila zgrada osiguravajućeg društva Rosija u Beogradu. Palata se nalazi na uglu Kralja Milana i Balkanske ulice i bila je najveća privatna zgrada u Kraljevini Srbiji, nalazila se na stotinak metara od kraljevskog dvora, na Terazijama. Zgradu su projektovali arhitekta Jovan Ilkić i grupa arhitekata iz Sankt Peterburga. Gradnja palate je otpočela u proleće 1905. godine, a svečano je otvorena 14. januara 1908. godine. Svečano otvaranje je izvedeno iz dva dela. Na srpsku novu godinu 14. januara 1908. godine uz dvorski orkestar, kralj Petar I Karađorđević je otvorio palatu Rosiju sa gostionicom Moskva. Svečano otvaranje i veselje obavljena su i 17. januara 1908. uz koncert Kraljeve garde. U palati Rosija je bio smešten hotel, kafana, restoran, stanovi za rentu i kancelarije beogradske filijale osiguravajućeg društva Rosija, za čijeg je direktora postavljen Svetozar Vukadinović.
  
Na marki nominale 55 dinara predstavljena je Gradska kuća u Subotici, koja ove godine, tačnije 16. septembra slavi 100 godina od izgradnje. Izgradnja nove ili treće gradske kuće počela je 1908. godine. Pregovori o gradnji su počeli 1906. godine i u njima je glavnu ulogu imao Karolj Biro, tadašnji gradonačelnik Subotice. Subotičani su navikli na staru gradsku kuću, koja je izgrađena 1827. godine i nisu se radovali njenom rušenju. Tadašnje novine pratile su događaje i bile su veoma kritične. I sami Subotičani su u vreme izgradnje imali podeljena mišljenja. U početku su videli samo visoke zidove, a pošto se mali tornjevi još nisu nazirali, učinilo im se da je zgrada suviše velika i nezgrapna. Kritika je bilo i zbog rušenja nekoliko zgrada pored stare Gradske kuće.

Gradska kuća je sa svim svojim delovima izgrađena 1910. godine, ali je u potpunoj funkciji tek od 1912. godine, jer su vrhunski majstori onog vremena još pune dve godine ukrašavali njene enterijere. Na unutrašnjim zidovima je mnoštvo vitraža i ornamentičkih ukrasa, sa slikama delatnosti lokalnog stanovništva i ukrasima simboličnog karaktera. Gradska kuća je podignuta je projektu Marcela Komora (1868—1944) i Dežea Jakaba (1864—1932), budimpeštanskih arhitekata, u tada vrlo modernom stilu — mađarskoj varijanti secesije. Ukrašena je sa bezbroj šara stilizovanog cveta lale. Gradska kuća je visoka 76 metara, terasa vidikovca je na 45,5 metara, dugačka je 105,08, a široka 55,56 metara. Prostire se na 5.838 kvadratnih metara.Od kada je završena Gradska kuća je najveća najlepša građevina Subotice. Tokom stogodišnjice bitisanja, uglavnom je bila administrativni centar grada.
  
Umetničku obradu maraka uradila je N. Skočajić, štampane su u novosadskoj štampariji Forum, u tiražu od 65.000 komada po nominali.