31. јануар 2016.

Srpski manastiri na listi kulturne baštine Uneska

Bogorodica Ljeviška je crkva u Prizrenu, zadužbina kralja Milutina. Podignuta je u periodu 1306 – 1307. godine na ostacima katedrale iz 13. veka, koja je takođe osnovana na mestu starije, ranohrišćanske crkve. Crkva je istorijsko sedište episkopa prizrenskog Srpske pravoslavne crkve. Prvobitna građevina iz 13. veka bila je trobrodna bazilika. Imala je tri apside na istoku i pripratu na zapadu, ispred koje se nalazio trem.

Preuređenjem u 14. veku glavni brod je pretvoren u petokupolnu celinu, a bočni brodovi su prevoreni u ambulatorijum. Ovo je ideja koja je u vizantijskoj arhitekturi već viđena u Crkvi Solunskih apostola: osnova je u vidu upisanog krsta sa pet kupola, a oko njega je sa tri strane široki brod. Umesto trema, sagrađen je dvospratni egzonarteks (spoljna priprata) sa zvonikom. Od stare crkve preuzeti su bočni zidovi. Središnja kupola leži na četiri stuba, dok su male kupole postavljene dijagonalno. Crkva je sagrađena naizme-ničnim redovima cigle i krečnjaka. Spoljni izgled je oživljen dvostrukim i trostrukim prozorima i nišama. Najstarije sačuvane freske u crkvi potiču iz treće decenije 13. ve-ka. To su prikazi Svadbe u Kani, Isceljenje slepog i Bogorodica Eleusa sa Hristom hra-niteljem. Prve dve se danas čuvaju u Galeriji fresaka pri Narodnom muzeju u Beogradu, dok je treća sačuvana na južnom stupcu južnog broda crkve. Preostale freske u Bogoro-dici Ljeviškoj su ciklusi velikih praznika, Hristovih muka, čuda i parabola, kao i portreti svetaca i srpskih istorijskih ličnosti (Stefan Nemanja, Sveti Sava, kralj Milutin).

Na Uneskovu listu svetske baštine upisana je 2006. godine.

Manastir Gračanica je zadužbina kralja Milutina, njegove žene Simonide i sina Ste-fana, sagrađena 1321. godine i posvećena Uspenju Presvete Bogorodice. Manastir se na-lazi u selu Gračanica, 10 km udaljen od Prištine. Crkva manastira Gračanica je građe-vina sa pet kubeta sa osnovom upisanog krsta, te kao takva pripada grupi prvoklasnih arhitektonskih ostvarenja svoga vremena. Spoljna priprata je sagrađena u krajem 14. veka u vreme kneza Lazara. Vreme 14. i 15. veka bio je period velike duhovne slave manastira u kome su stotine monaha razvili veoma intenzivnu duhovnu i umetničku delatnost.

Polovinom 16. veka manastir je imao i prvu štampariju. Kasnije, usled velikih turskih zuluma, manastir je napušten i crkva je služila za parohijske potrebe. Posle Drugog svetskog rata, manastir su obnovile monahinje i od tada on služi kao ženski manastir.

Danas u njemu živi dvadesetak sestara koje se bave ikonopisanjem, vezom, poljoprivredom i drugim monaškim poslušanjima. Gračanica je jedan od najznačajnijih spomenika stare srpske kulture. Crkva je od tesanog kamena položenog u redove dvojnih i trojnih redova opeka i ima pet kubeta i tri apside. Izvedena je u estetskom i građevinsko-arhitekto-nskom savršenstvu i vrlo je skladnih proporcija. U crkvi se nalaze freske koje pri-kazuju rodoslov dinastije Nemanjića, (kopija iz manastira Dečana), zatim likovi kralja Milutina i kraljice Simonide, kćeri vizantijskog cara Andronika II; u glavnoj kupo-li su freske Hrista Pantokratora, nebeska liturgija, proroci i evanđelisti; ciklusi velikih praznika, Hristovog stradanja, čuda, priča, Hristovog Roždestva i Vaskrsenja, prizori iz života Bogorodice, Sv. Nikole i Kalendar svetih.

Na Uneskovu listu Svetske kulturne baštine upisana je 2006. godine.

Manastir Visoki Dečani, posvećen Hristu Pantokratoru i Vaznesenju Gospodnjem – Spasovdanu, zadužbina je kralja Stefana III Dečanskog i cara Dušana.

Nalazi se jugozapadno od Peći, u podnožju Prokletija. Izgradnja crkve Hrista Pantokra-tora (Svedržitelja) počela je 1327. godine ktitorstvom srpskog kralja Stefana Uroša Trećeg Dečanskog, a nakon njegove smrti ktitorstvo je preuzeo njegov sin, car Dušan, za čije je vladavine gradnja manastira i okončana, 1335. godine. Glavni neimar bio je fra Vita iz Kotora, a manastir, koji je naziv „Visoki” dobio zbog neuobičajenih proporcija za ono doba (dug 36, a visok 30 metara), oslikan je od 1347. do 1348. godine i predstavlja najveći srpski srednjevekovni spomenik. Po svojoj graditeljskoj složenosti predstavlja skladno prožimanje elemenata zapadnog – romanike i gotike, i istočnog – vizantijskog stila, sa već postojećim tradicijama srpske umetnosti.

Na Uneskovu listu Svetske kulturne baštine upisan je 2004. godine.

Pećka patrijaršija je jedan od najznačajnijih spomenika srpske kulture koji se kao crkveni kompleks, nalazi nadomak Peći. Čine ga crkva Svetih Apostola, podignuta oko 1250 godine, crkva Svetog Dimitrija, sagrađena oko 1320. godine, hram Bogorodice Odi-gitrije i crkva Svetog Nikole, sazidani oko 1330. godine. Od svog postanka u XIII veku pa sve do XVIII veka, Pećka patrijaršija je bila sedište srpskih patrijarha ali i stecište učenih ljudi i darovitih umetnika. Veruje se da je gradnju crkve Svetih Apostola osmi-slio i započeo još sveti Sava, iguman manastira Studenica i prvi arhiepiskop autoke-falne Srpske pravoslavne crkve. Pećka patrijaršija danas nije samo staro središte Srpske crkve, već i značajan deo srpske duhovnosti i mesto koje čuva veliku srpsku istorijsku i umetničku zaostavštinu.

Na Uneskovu listu Svetske kulturne baštine upisana je 2006. godine.

Umetnička obrada maraka: Miroslav Nikolić
Kataloške informacije
Datum izdavanja: 28. januar 2016.
Umetnička obrada: Miroslav Nikolić
Štampa: višebojni ofset ZIN Beograd 
Tiraž: 23,00 din 65.000; 46,00 din 65.000; 69,00 din 65.000; 70,00 din 65.000 primeraka
Tabak: 10
Na kovertima sa žigom PD (FDC): 4
Maksimum karta (CM):4
Nacrti: Manastir Bogorodica Ljeviška; Manastir Gračanica; Manastir Visoki Dečani; Manastir Pećka patrijaršija.
Veličina maraka : 37,5x30 mm
Važi neograničeno.